Kraj i početak godine idealni su za zbrajanje rezultata i davanje pregleda, ali i prognoziranje toga što nas čeka. Nije rijetkost da se u bliskoj budućnosti s raznih strana predviđa velika ekonomska kriza, slom gospodarstva javlja portal 100posto.hr. Vuku se paralele ne samo s ekonomskom krizom iz 2008. nego i s Velikom depresijom iz 1929. Je li to realno stanje ili samo paranoja koja se širi medijima u sezoni kiselih krastavaca? U želji da saznamo kako nam se piše i u Hrvatskoj i u svijetu razgovarali smo s ekonomistom i sveučilišnim profesorom Ljubom Jurčićem.
U razgovoru za 100posto kazao je da takve crne prognoze dolaze s najmanje tri strane. Prvo od analitičara, drugi su špekulanti kojima odgovara panika bez razloga, treći su geoekonomski igrači koji koriste ekonomske instrumente kako bi postigli političke ciljeve. Ekonomija ima cikličko kretanje: polet, bum, recesija, depresija, oživljavanje, pa opet polet i tako dalje i na temelju njega analitičari prognoziraju krize, ako ih prognoziraju. Špekulanti zahvaljujući panici ruše cijene vrijednosnica na burzi, koje zatim kupuju.
– Svjetsko gospodarstvo je u 2017., i u 2018. najbolje u povijesti. Stope rasta ukupnog gospodarstva i po glavi stanovnika su zadovoljavajuće. Nezaposlenost je među najnižim, a zaposlenost najveća u povijesti, u mnogim zemljama dosegnuta je puna zaposlenost. Inflacija je zanemariva. Proračunski deficiti i javni dugovi se smanjuju. Kamatne stope su povijesno najniže. Najmanji broj zemalja u povijesti je u recesiji. U mnogim razvijenim zemljama nedostaje radnika. Pri kraju 2018. svjetsko gospodarstvo počelo se usporavati, ali su stope rasta uglavnom još uvijek zadovoljavajuće. Do sličnog usporavanja gospodarstva došlo je početkom 2016., ali se gospodarstvo brzo oporavilo i ušlo s vrlo pozitivnim kretanjima u 2017. i nastavilo tako kroz prva tri kvartala 2018. Trendovski analitičari procjenjuju, na temelju svega prije rečenog, da se svjetsko gospodarstvo na vrhuncu i da ne mogu više rasti – objasnio je prof. Jurčić. Stoga prema njihovom cikličkom modelu sada nam slijedi recesija. Taj moment koriste špekulanti i geoekonomski igrači.
No nije sve tako crno i bijelo, postoji i strukturni pristup po kojem se analizira struktura gospodarstva i na strani ponude, tako i na strani potražnje. Traže se loši elementi koji bi mogli dovesti do recesije i krize. Uobičajeno stanje i svjetskog i nacionalnog gospodarstva je da postoji mnoštvo baluna.
– Prema dostupnim podacima niti jedan od njih nije toliko velik u ovom trenutku da bi doveo do krize, pogotovo, svjetske krize. Jedino radikalno loše političke odluke, prije svega Amerike, zbog njezine dominantne političke i ekonomske pozicije u svijetu, mogle bi inicirati svjetsku gospodarsku krizu. U Europi, takav utjecaj ima Njemačka. Mislim da su obje svjesne svoje svjetske, odnosno europske pozicije i da će više djelovati stabilizirajuće – kazao je Ljubo Jurčić.
Naše susjedne zemlje iz srednje i istočne Europe s kojima nas je MMF stavio u zajedničku grupu ove će godine biti 25 posto iznad 2008. – točnije 25 posto iznad nas.
– Ti podaci pokazuju da Hrvatska nema ekonomske politike ili ima velike greške u politikama koje provodi. Pozitivne stope rasta proteklih nekoliko godina su rezultat vanjskih okolnosti, a ne vlastite politike: svjetska potražnja je rasla, pa je rastao i hrvatski izvoz. Turizam je u svijetu rastao, pa se taj rast prelio i u Hrvatsku. Cijene nafte su pale s preko 100 dolara po barelu na oko 50 dolara. Kamatne stope su povijesno niske. Nezaposlenost pada više zbog iseljavanja, nego zapošljavanja, što je prvoklasni politički problem. Ako se stagnacija, započeta u Europi krajem 2018. godine, nastavi kroz 2019., Hrvatska, hrvatske stope rasta krenule bi prema dolje, sa svim posljedicama koje prate takvo kretanje. Hrvatska politika nije pokazala sposobnost upravljanja nacionalnim gospodarstvom, niti u razdoblju rasta, a osobito u razdobljima recesije. Uvijek je povlačila krive poteze – kazao je Jurčić.
Njegova predviđanja za hrvatsko gospodarstvo u predstojećoj nam godini, su kako kaže ista kao što su bila u 2018.
– Ovisimo dominantno o vanjskim okolnostima. Ako dođe do stagnacije EU gospodarstva, izvoz i turizam će se usporiti. Zbog oslobađanja i olakšica, potrošnja bi mogla zadržati trend rasta, a kako nema značajnijih investicija u industrijskom sektoru, to će rezultirati povećanjem uvoza. Sve skupa rezultirat će usporavanjem rasta, koji ni do sada nije bio dovoljan. Ekonomska politika koja nas gura prema dnu EU se ne mijenja, niti ima nagovještaja da će se promijeniti. U takvim vanjskim i unutarnjim okolnostima, stopa rasta teško može biti 2,5 posto BDP-a, ali na žalost lako može biti nula ili, ne daj bože i manja – prognozira Jurčić.
Iako smo na začelju ipak smo dio Europske unije, a kao takvi imamo obavezu jednom uvesti i euro kao valutu. Je li izgledno da se to dogodi u skorije vrijeme i što bi bilo pametno napraviti prije toga? Ljubo Jurčić kaže da tehnički Hrvatska može uvesti euro.
– Ali kako je počela ‘priprema’ Hrvatske, to bi bilo loše da se uskoro dogodi. Naime, Hrvatska već ima euro kao svoju valutu i to je jedan od razloga hrvatskog gospodarskog propadanja. Hrvatska bi prvo trebala vratiti kuni sve funkcije novca i s usklađenom industrijskom, regionalnom i politikom javnih financija voditi monetarnu politiku s ciljem dugoročno većeg gospodarskog rasta, a zatim uvođenja eura. Na odleđenoj razini razvoja i uz politiku i organizaciju državnog sustava za dugoročno zdrav rast uvođenje eura bilo korisno za Hrvatsku. Sada smo svjetlosnu godinu daleko od te situacije, a uvođenje eura u ovakvoj situaciji samo bi zacementiralo hrvatsku, vrlo lošu gospodarsku, situaciju – objasnio je ekonomist Jurčić.
Čak i kad nema svjetske ekonomske katastrofe na vidiku, Hrvatskoj se loše piše, a kako je u svijetu? Oni su, očito, nešto naučili iz ove posljednje krize.
– Nakon posljednje svjetske krize iz 2008. ‘kontinenti’: Amerika, Europa i Azija počeli su se nevidljivo i vidljivo zatvarati. Izgleda da su počeli voditi politiku samoodrživosti, koliko je to moguće. Može se govoriti o ‘Tvornici Amerika’, ‘Tvornici Azija’ i ‘Tvornici Europa’. Tako da problemi u nekoj od ovih tvornica s puno manjim intenzitetom bi se prenijele u druge ‘tvornice’ nego što je to bio slučaj kod prethodne krize – kazao je Ljubo Jurčić za 100posto.
Prijetnja dosadašnjem svjetskom gospodarstvu mogla bi doći zbog promjene strukture svjetske ekonomske moći, koja nije usklađena sa strukturom svjetske političke moći. Tu se prvenstveno misli na osovinu Kina – Amerika. Prva proživljava sve izrazitije jačanje i traži novi svjetsku politiku, a Americi je cilj zadržati dosadašnje vodeće pozicije.
– Sa zaoštravanjem takve situacije sve postaje moguće, pa i korištenje ekonomskih instrumenata u ostvarivanju vlastitih ciljeva – prokomentirao je mogućnost nastupanja nove ekonomske krize.
Europsku uniju ove godine možda očekuje izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz zajednice, predstavlja se to kao katastrofa srednjih razmjera, doduše najviše za ‘otočane’. No, prema Ljubi Jurčiću ekonomski ako do Brexita i dođe to neće utjecati na EU, a još manje na Hrvatsku.
– Drama dolazi iz političke dimenzije, koja nas plaši ekonomijom. Ako se Brexit realizira i bez dogovora, i EU i Britanija su članice Svjetske trgovinske organizacije i mogu nastaviti trgovati prema njenim pravilima. Za većinu industrijskih proizvoda carine su minimalne ili nula. Bez sporazuma povećali bi se manipulativni i transakcijski troškovi. EU bi mogla nametnuti neke carine, recimo oko pet posto za britansku robu da pokrije ‘troškove’ izlaska. Cijene britanskih proizvoda bi neznatno bile povećane u EU i obrnuto, što na standard prosječnog Europljanina i Britanca ne bi bio značajan udar. Proizvodi se atmosfera kao da će trgovina stati, a neće. Oko Brexita se stvara drama zbog negativnog političkog odjeka za EU, i zbog poruke drugim zemljama koje bi pomislile krenuti istim putem. Inače, veći je problem taj što elita EU ne pita samu sebe, što to radimo krivo. Očito je da je EU u krizi i da nema vizije kako dalje – , zaključio je Ljubo Jurčić.
