Darko Zvonarek iz Vlaislava pravosudni je policajac 21 godinu, od čega već 16 godina radi u bjelovarskom zatvoru. Posao čuvara, kako bi popularno rekli u narodu, prije toga radio je u Remetincu.
Tijekom našeg posjeta, baš se vratio iz pratnje dva zatvorenika koji su išli zubaru pa nam se pridružio svojom pričom.
Doznajemo kako i unutar zatvora postoji ambulanta u koju liječnica dolazi po dvaput tjedno, no na specijalističke preglede zatvorenike se vodi u bjelovarsku opću bolnicu, dok u slučaju potrebe hospitalizacije zatvorenici odlaze u zatvorsku bolnicu u Zagrebu.
Upitali smo pravosudnog policajca Zvonareka kojemu nije baš mio izraz zatvorski čuvar, kako ovaj posao utječe na njega, s kakvim se scenarijima susreće u zatvoru i koliko su filmski stereotipi o zatvorskom životu i čuvarima blizu stvarnosti.
Iako postoji kućni red i rutina prema kojoj se radi – buđenje, kontrola soba, doručak, šetnje; tu je i niz izvanrednih situacija koje zatvorske policajce drže u konstantnom pokretu te ih do kraja dana u potpunosti isprazne, kako kaže Zvonarek.
Iako incidenti nisu česti, tvrdi kako ovaj posao ne može ne ostaviti traga na čovjeku i kako ga svojem sinu ne bi preporučio kao izbor zanimanja.
– Posao zna biti vrlo iscrpljujuć, jer ima pojedinaca koji vole provocirati i šetati nas. Lupaju, dozivaju, izvoljevaju, gnjave, izmišljaju kojekakve razloge i postavljaju milijun pitanja – kaže nam policajac.
Objašnjava da su psihičke posljedice neminovne ali da, ipak, ne stoji filmski stereotip da zatvorski čuvari nisu ništa bolji od zatvorenika i da nepotrebno pribjegavaju sili, te kako stoga ne voli zatvorske filmove gdje su oni glavni negativci.
– Mnogo truda ulažemo kako bi se sve riješilo na najbezbolniji mogući način. Mora se poklopiti niz okolnosti da bi došlo do incidenta. Primjerice, prije koju godinu imao sam slučaj prijetnje, jer je zatvorenik prošvercao mobitel u zatvor pa kad smo ga otkrili, mene je uzeo na zub kao glavnoga krivca za njegovu nevolju. Zbog tih prijetnji osuđen je na dodatnih šest mjeseci zatvora. To je ujedno bio i jedini pokušaj bijega – prepričava nam pravosudni policajac svoj dan na poslu.
Naime, upravitelj je nabavio uređaj koji lovi frekvencije, ali samo kad je mobitel uključen. Zaposlenici su znali da je zatvorenik mobitel unio, ali nikako ga nisu mogli otkriti preko dana.
– Unio ga je u tjelesnoj šupljini. Do dva u noći smo bdjeli ispred njegovih vrata, dok nismo ulovili signal i upali mu u sobu. Zabilježeni su pozivi djevojci, a potom su uslijedile spomenute prijetnje – pričaju nam zajedno policajac i upravitelj Drago Ivančić.
Kako doznajemo, droga nije najčešće švercana i skrivana roba u zatvoru, jer se provode redovna testiranja na alkohol i drogu, nego su to mobiteli.
– Heroina, kokaina i marihuane nema ovdje, nego sad zatvorenici pribjegavaju opojnim sredstvima koja se ne mogu detektirati, već otkriti tek na temelju promjene u ponašanju i dezorijentiranosti. Primjerice, nakapaju se ili poprskaju cigarete takozvanim osvježivačima prostora ili, pak, dolazi do štekanja – zlouporabe zamjenske terapije, odnosno zadržavanja tablete sa ciljem preprodaje ili trampe – upućuju nas naši sugovornici.
Kako kažu, neki su vrlo vješti u tome, pa je prije 14 godina jedan zatvorenik nakupio toliku količinu tableta da je posljedica tome bila nečija smrt.
U protekloj godini u bjelovarskom je zatvoru napravljeno 200-tinjak pretraga i kako upravitelj i čuvar kažu, nije bilo ništa revolucionarno. Ipak, pričaju nam da zatvorenici zabranjene predmete od tableta, žileta do mobitela skrivaju na najnevjerojatnija mjesta.
– Vrlo su maštoviti. Kad otkrijemo jedan način i mjesto te to počnemo učestalo provjeravati, oni pronađu drugo. Uvijek smo korak iza njih, ali ih uvijek i sustignemo. To su razni otvori, madrac, posteljina, odjeća, stol, pod, sanitarne instalacije, mjesta koja se mogu zašarafiti, a bio je čak i primjer skrivanja mobitela u duplo dno kroksice – nabraja iskusni policajac.
Prema Zvonarekovoj procjeni, mobitele najčešće pokušavaju unijeti “malo jači kriminalci” kako bi održali svoje poslovne kontakte, a rjeđe je slučaj potreba za kontaktom s bližnjima i ovisnost o modernoj tehnologiji i Facebooku. U zatvoru, ionako, interneta nema, niti pristupa računalima. Čak ni pod nadzorom.
– Poznajem 50 posto zatvorenika, jer oni čine moj, donji odjel. Uz to je još 20 posto starih mušterija odnosno povratnika. Zatvorenici i čuvari jedni o drugima gotovo sve znaju, jer se priče šire. Dovoljno je slušati – kaže Zvonarek.
Na upit razviju li kakav odnos s njima kaže kako, bez obzira na mnogo razgovora u svakodnevnom kontaktu, ipak, drže distancu i ne sklapaju prijateljstva.
Zvonarek nam je ispričao kako se njegov američki kolega pri posjetu čudio što se policajci kreću među zatvorenicima, dok u američkim zatvorima koji su mnogo masovniji, zatvorenici predstavljaju veću prijetnju te ondje čuvari izbjegavaju kontakt sa zatvorenicima i uvijek se trude da između njih budu rešetke.
– U Americi imaju loša iskustva te ondje policajci znaju i poginuti. Zato mi unutar zatvora nikad ne nosimo pištolj, nego samo kad izlazimo van – priča nam čuvar koji u opasaču nosi samo papreni sprej i pendrek.
Kao primjer jedne od neugodnijih situacija u bjelovarskom zatvoru, Zvonarek navodi nedavni napad zatvorenika na pravosudnog policajca, a kojemu je za to donesena presuda od još godine i četiri mjeseca zatvora.
U ne tako velikom bjelovarskom zatvoru, pobune ne predstavljaju neku prijetnju. Prije nekoliko godina, tek je skupina zatvorenika iz sobe gdje ih je bilo šestoro, iznutra zabarikadirala sobu ormarima.
– Nisu čak ni sudjelovali svi iz sobe, a zabarikadirali su ju jer nisu bili zadovoljni procjenama pa nisu imali zatvorske pogodnosti u vidu izlazaka na vikend i slično. Uglavnom, krizu smo brzo riješili – zaključuju nam Zvonarek i Ivančić.
Uputili su nas da u bjelovarskom zatvoru rade i pravosudne policajke, jer se ne radi isključivo o muškom zatvoru. U ovom trenutku u njemu nema ni jedne žene na izdržavanju kazne, ali policajke su nužne i pri pretrazi žena koje dolaze u posjet kako ne bi unijele nedozvoljene predmete.
Idući tjedan pratite priču upravitelja Ivančića, gdje će s nama podijeliti niz anegdota i situacija s kojima se u bjelovarskom zatvoru moraju nositi.
