Danas je Vincekovo, veliki goričarski blagdan. Isto tako, imendan slave Vinko i Vinka. A tko to još ne zna? Za Vincekovo se tradicionalno vješaju slanine i kobasice na trsje. Šteta što je snijeg otišao taman prije Vinceka, sigurans am da bi se mnogi goričari veselili bijelini.
Na sve popularnijoj Facebook stranici Volim Podravinu objavljen je jedan tekst poznatog đurđevačkog kapetana, Željka Kožarića – Mrvice, o Vincekovom. Prenosimo ga u cijelosti.
VINCEKOVO
Sedim pri obloku i premišljam. Kam z sebom? Vani sneg pada, pomalo se livade bele. Daj Bože da bar pol metra zapada, kak negdar, nek se bar djeca vesele. Pogledavm kalendara i onda mi dojde do možđanov. Ljudi božji, pa za par dana bu Vincekovo. Skoro sem vu ovoj celoj gunguli zaboravil na nekaj kaj već godinama obnašam, a isto tak i moji pajdaši.
22. siječnja, dan svetoga Vinka je, prema hrvatskim pučkim običajima, jedan od pet zapovijedanih goričarskih blagdana. Ostala četiri su: sveti Juraj 23. travnja, sveti Ivan Krstitelj 24. lipnja, sveti Mihovil 29. rujna i sveti Martin 11. studenog.
Od lijepih goričarskih običaja nikako ne treba zaboraviti ni svetog Josipa 19. ožujka, svetu Sofiju 15. svibnja, svetog Bartola 24. kolovoza, Malu Gospu (mešu) 08. rujna i svetog Luku 18. listopada. I tada se v goricama najdu stari pajdaši uz pjesmu, dobru hranu i preostalu kapljicu. Ako malo bolje pogledate te datume i ako se razumijete u vinogradarstvo, shvatiti ćete da se oni odnose na vegetacijski ciklus vinove loze, kao i početak proizvodnje mladoga vina. Sveci nisu vezani uz gorice i vino kao sveci, već su goričari uz mukotrpan rad, odricanje i ostale radove oko goric i vina našli “svoje svece” da se mogu proveseliti, ali i nagovijestiti nadolazeće veće poslove u vinogradu – berbi, rezidbi, obradi, pretoku vina i ostalim poslovima koji se tiču vinograda i vina.
O svim tim datumima koji su važni sakom goričaru pročavrljali bumo nekom drugom prigodom a sada se vrnimo na svetoga Vinka onoga prvoga koji je pred vratima.
Na dan svetog Vinka v narodu se veli:
– Ak z sniježne strehe voda kaplje, biti će piti.
– Ak na Vincekovo sunce svetli, bu vina vu kleti.
– Če Vinka sunce peče, v lagve vino teče.
– Vinkovo sunce, dobro vince.
– Ak se na Vincekovo v mlaki vode opere vrabec, najesen bude dosti pijače.
Svaki pravi goričar koji drži do sebe, otići će za Vincekovo v gorice, svome vinogradu. Sveti Vinko je, kak smo rekli, jedan od pet zapovijedanih vinogradarskih blagdana uz kojeg je i precizno propisan obred koji treba obaviti. Pa bez obzira na zdenjavu, dubok snijeg ili raskvašenu zemlju, mora se doći do vinograda.
Dolaskom v gorice, gazda uzima iz klijeti gorične škarje i kanticu z vinom te prilazi trsu i započinje ritual obračajući se trsu.
“Trsek moj dragi, sadil sem te, kopal rezal i šprical, a ti si mi podaril ovu kaplicu s kojom sem se celu godinu krepil. Sada jedi i pij ti, nek te sveti Vincek v zdravlju poživi.
Nek te ovo vince opere, nek otopi koru tvojeg trsa, da v sebe primiš vse osobine staroga vinčeka, nek iste osobine prek tebe prime v sebe i svi trsi v goricama, kak su: zdravi rast, zreloća, slatkoća i snažna jakost, kak bi mogli žeđne napojiti, trudne okrepiti, tužne razveseliti, starce pomladiti, zimogrozne zgrejati, vruće rashladiti, osamljene utješiti, zaljubljene vu visine nebeske zdignuti.
Trsek, z blagoslovom svetog Vinceka, režem tri loze tvoje, ž njimi i po tri pupa koji još trdo spe. Prenesli ih bumo v toplinu hiže, postavili vu vodu, na oblok da se zbude, poteraju i pokažu kakvo bu leto letošnje, je li bumo zobali, prešali, krstili mošta i dobru kaplicu pili i veseli bili.
Kakti preštimani goričar, obvezujem se:
– do Jožefova lozu obrezati,
– do Đurđeva, lozu povezati,
– do Sofije, gorice okopati,
– za Ivanje, početi špricati,
– za Bartolovo, klopoca postaviti,
– za Malu mešu, grozdje pribrati,
– za Miholje, grozdje pobrati,
– za Lukovo, poslušati mošteka jel se primiril,
– za Martinje, mošteka pokrstiti
– za Vincekovo, se to ponoviti.
Vinska kaplica nek nam bu na pomoč!
Podižem ovu kupicu za plodnost i rodnost ovoga trsja te za krepost vsih pajdašic i pajdašov kojima je dobro piti!”
Obred je po pučkoj navadi popraćen pjesmom i svirkom. Kak pravi goričari nigdar ne idu v gorice sami, domaćini će odmah počastiti nazočno društvo. Kuša se i staro i mlado vino, po potrebi i nadolijevaju bačve, priprema slastan zalogaj . Jasno da se takva zabava protegne i do duboko v noć. Ipak vu ovo, nikak normalno vreme, najte pozabiti na propisane epidemiološke mjere i ako malo previše kušate ponuđeno vince pak vam noge postanu nestabilne budite sigurni da to neje zbog seizmičkih poremećaja. I pamet v glavu, ako piješ ne vozi. I još nekaj – Vincekovim započinje nova sezona radova u vinogradu.
Nije zbog rime, a nije ni zbog vica pozdravlja vas Željko Kožarić – Mrvica. Zdravi i veseli mi bili!
