U narodnim običajima vezanima uz blagdane, ali i u svim drugim aspektima života odraslih, djeca su imala svoje mjesto i svoje uloge. Odrasli su nastojali prenijeti svoje običaje na djecu, “s koljena na koljeno” i tako ih sačuvati. Djeca su bila nastavljači običaja i kulture kraja u kojemu su živjela i bila odgajana u duhu tih običaja. Na taj način uključivala su se u svijet odraslih, oponašala ih i usvajala kulturu svojeg naroda.
U vrijeme došašća, kao i odrasli, i djeca su imala mnogo zadataka u okviru običaja vezanih za simboliku pojedinog blagdana. Česte su bile ophodnje selom, od kuće do kuće, u kojima su se djeca preoblačila, glumila, pjevala i donosila želje za plodnom, zdravom i sretnom novom godinom.
Tako se danas slavi dan sv. Nikole, zaštitnika djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. U Koprivnici zaštitnik je crkve, tj. župe koja nosi njegovo ime. Na dan sv. Nikole (6. prosinca), iako je to bio dječji dan, djeca nisu imala neke posebne zadatke. Razlog tomu vjerojatno je to što je taj blagdan prihvaćen pod utjecajem zapadne kulture te se u našem narodu proširio u novijoj povijesti, i ne baš jednako u svim našim krajevima.
U očekivanju dolaska sv. Nikole, djeca su trebala očistiti svoje čizmice i staviti ih u prozor, kako bi ih sv. Nikola darivao. Male darove stavljali bi, naravno, roditelji, a uz njih obvezna je bila i šiba, kao opomena zločestoj djeci. Odrasli bi se preoblačili u sv. Nikolu i Krampusa i posjećivali navečer kuće s malom djecom, u dogovoru s njihovim roditeljima. Djeca su tada odgovarala na razna pitanja sv. Nikole, primjerice jesu li bila dobra, slušaju li roditelje, idu li u crkvu, znaju li moliti Očenaš, čime se cijelim obredom provlače i odgojni elementi.
Krampus bi bio spreman zgrabiti i odnijeti djecu koja ne znaju odgovore na pitanja, a sv. Nikola bi ga uvijek zaustavio i pohvaljivao djecu, uz dijeljenje darova. Ne postoje sasvim točne informacije o svim dobrim dijelima koje je činio, no za sve štovatelje i ljubitelje ovog popularnog sveca donosimo vam jednu od legendi.
Legenda o dimnjaku i čizmicama
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotuljak kroz prozor.
Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno uda jednu kćer, opremio je i miraz joj dao.
To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer.
Dalje priča ima dva kraja:
A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i odtuda i odtata dolazi stavljanje poklona u čarape ili čizmice i Djed Mraza koji poklone spušta kroz dimnjak.