Ostanak u HT Prvoj ligi prošle je sezone Slaven Belupo matematički osigurao u samoj završnici natjecanja, što se, dakako, nije poklapalo s planovima klupskoga vodstva koje je ciljalo viša mjesta. Dugi niz bez pobjede te, u konačnici, osvojeno sedmo mjesto sa šest bodova više od posljednjeg Varaždina rezultirali su odlaskom Tomislava Stipića s klupe koprivničkog prvoligaša.
Na njegovo mjesto sredinom lipnja stigao je Dean Klafurić, 48-godišnjak koji je vodio ciparski Ethnikos, Hrvatski dragovoljac, Goricu i poljsku Legiju, a radio je i u zagrebačkom Dinamu, saudijskom Al-Nassru i emiratskom Al-Ainu kao pomoćnik.
Ono što se otpočetka ističe jest Klafurićevo iskustvo rada s mladim igračima, između ostaloga, Alenom Halilovićem, Tinom Jedvajom, Bornom Sosom, Josipom Brekalom i ostalima, u vremenu kada je bio dio Dinamove Škole nogometa. Rezultatski gledano, pak, odzvanja dvostruka kruna u poljskoj ligi iz tada na čelu spomenute Legije.
Glavni smjer Slaven Belupa – što nam je u intervjuu potvrdio direktor Aleksandar Aleksovski – jest pomlađivanje momčadi. Klafurić je, prema tome, osoba za izvršenje zadatka.
Prva službena stepenica, nakon pripremnoga dijela tijekom kojega su upisane četiri pobjede i jedan neriješeni rezultat prijateljskih ogleda, bit će aktualni prvak Dinamo. Prvenstvo otvaraju u petak u 18.55 sati utakmicom u Zagrebu.
Prije no što se lopta zakotrlja i označi početak sezone 2021./2022., razgovarali smo s trenerom Klafurićem o detaljima iz njegove karijere, odrađenim pripremama s koprivničkim kolektivnom, nogometnoj filozofiji kojoj će težiti te planovima.
U Koprivnici ste mjesec dana. Što kažete na grad?
Preselio sam se ovamo. Lijepo je, podsjeća me na život u mojoj Velikoj Gorici. Uz Koprivnicu me veže što sam ovdje bio u vojsci pa sam trenirao sa Slavenom
Koliko ste pratili HNL, a koliko sami Slaven Belupo
Prošle sam godine jako pratio HNL, posebice otkako sam se vratio s Cipra. Radio sam u Dinamu, pa sam upoznat s ligom. No, želio sam biti glavni trener. Slaven je ozbiljan hrvatski klub, klub srednjega levela HNL-a koji ima kontinuitet i tradiciju, čak i europskih natjecanja. U njemu su radili vrhunski treneri, neki od njih bili su izbornici i sada aktualni izbornik (Zlatko Dalić, op. a.)
Dobar dio momčadi isti je kao i u vrijeme trenera Tomislava Stipića. U kakvome ste stanju zatekli svlačionicu, nakon što je prošle sezone na samome kraju izboren ostanak?
Okupili smo se na početku priprema kada je atmosfera drugačija. Okrenut sam onome što je pred nama. Svlačionica je jako zdrava. Ima kostur starijih, potvrđenih, klasnih prvoligaških igrača s međunarodnim iskustvom. Cilj kluba jest razvoj mladih igrača, što je idealno uz takve igrače koji će pokazivati primjerom i postignućima. Jako sam zadovoljan starijim igračima, njihovom skromnošću. Mislim da je to odlika momčadi.
Trener Stipić bio je poprilično ekspresivan, slikovit, osebujan. Kakvi ste vi po karakteru?
Neka drugi ocijene kakav sam. Teško je govoriti o sebi. Trudim se biti profesionalan, što skromniji. Ostalo neka drugi procijene. No, u svijetu smo punom ega, a to je normalna stvar u svakom poslu. Moj primaran zadatak jest biti otvoren prema igračima, članovima kluba, ali i navijačima te medijima.
Bili ste izbornik ženske nogometne reprezentacija. Što ste tada naučili, a da možete preslikati na muški nogomet?
Nogomet je, esencijalno, po svojim zakonitostima i principima, isti, neovisno o tome igraju li ga žene ili muškarci. Razlika je u fiziologiji i antropološkom segmentu, u onome što igračice i igrači mogu na treningu. Prag bola kod žena je puno veći, što je prirodno. Ono što sam vidio, u kakvim uvjetima žene mogu igrati, to kod nas muškaraca ne možemo vidjeti. A mi to teško priznajemo. Naravno, muškarci su snažniji u kontekstu apsolutne snage, moći ili brzine. Ali, nogomet je kao nogomet isti. Drugačiji je i glede psihološkog pristupa. Puno sam naučio o individualnom pristupu, to me izgradilo kao trenera. Bio je to moj put, bio je težak. Tada, a i sada, teško je raditi s curama. Kako zbog uvjeta, tako i zbog kvalitete koja ne prati muški nogomet. Jedna smo od rijetkih zemalja koje imaju top muški nogomet, dok smo u ženskom na nižem levelu. Naravno, razvijenost je uvjetovana gospodarskom situacijom, možda i mentalitetom. Ponosan sam što sam radio u ženskom nogometu. Ako sam barem malo pomagao njegovu razvoju, zadovoljan sam.
Osvojili ste poljski kup i prvenstvo nakon što ste Legiju vodili osam utakmica, naslijedivši Romea Jozaka. Sljedeće sezone bili se tijekom još sedam utakmica, pa otišli. Što se dogodilo?
Nogomet, je li? Jednostavno, vlasnik kluba odlučuje. Moja je perspektiva drugačija od one vlasnika. Činjenica jest da smo bili na dobrome putu. Dobio sam otkaz nakon poraza u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Ispali smo od Spartaka iz Trnave. Te ih je sezone, uz nas, kasnije u grupnoj fazi Europske lige pobijedio samo Dinamo. Iako smo pobijedili utakmicu s 1-0, uz dva igrača manje, nije bilo dovoljno jer smo u Varšavi izgubili 0-2 pod čudnim okolnostima. Ali, nebitno, činjenica jest da smo izgubili. Dakle, tim smo porazom ostali u mogućnosti kvalificirati se u Europsku ligu gdje nam je sljedeći protivnik bio luksemburški Dudelange. Međutim, javno mnijenje u Poljskoj, vrhuška kluba i navijači mislili su kako je poraz od Spartaka neprihvatljiv jer se, kao, klub iz Slovačke ne može mjeriti s Legijom. Mislim kako smo bili bolji i trebali proći Spartak, no dogodio se splet nesretnih i nespretnih okolnosti. Jer, ako smo s devet igrača dobili 1-0, vjerujem da bi bilo drugačije. Zašto je to sve čudno? Zato što je cilj Uprave kluba stavljen pred nas bio plasman u Europsku ligu. A mi smo imali još samo Dudelange kao zadnji korak ulaska u Europsku ligu. Predsjednik mi je rekao kako me je smijenio kako bi se obranio od navijača. Ali, dobro, veliko iskustvo za mene.
Najave i transferi kažu kako se Slaven Belupo okreće mladim igračima. Upravo ste zato vi i dovedeni. Iako imate iskustvo, koliko vam fokus na mlade otežava posao u kojemu je rezultat presudan?
Posao je za mene uvijek isti. Drago mi je što je Slaven u meni prepoznao takvoga trenera. Svjestan sam kako je rezultat osnova. Ne možete mlade igrače razvijati bez rezultata. Ne postižete li rezultate, oni se neće kvalitetno razvijati. Jedno prati drugo. Ne želim si raditi alibi. Vjerujem da to možemo napraviti. Da ne mislim tako, ne bih radio ovaj posao. Ne dijelim igrače na mlade i stare. Imponira mi slika koja se stvorila, no glede razvoja imam isti pristup prema svima. I stariji se igrač može razvijati. Nemam strah dati šansu mladima.
S obzirom na zaokret prema mlađima, jeste li razgovarali s direktorom Slavenove Škole nogometa Vedranom Medenjakom? Koliko ćete se oslanjati na unutarnje rezerve?
Još nisam razgovarao s Medenjakom jer sam došao neposredno prije priprema. U moj je stožer priključen Želimir Mešnjak kao prvi suradnik i poveznica sa Školom nogometa. To smo već pokazali priključenjem juniora. Sigurno ću obaviti razgovor s Medenjakom.
Radili ste s elitnim talentima kao što su Halilović, Pjaca, Ćorić i ostali. U Slavenu se od mladih ističe Lovro Zvonarek koji je prošle godine dobio poziv za upoznavanje minhenskog Bayerna. Usto, postao je najmlađi strijelac HNL-a ikad. Kako raditi s njime, na što paziti, kakve mu ovlasti davati i kako dozirati?
Riječ je o živome organizmu. Sve je individualno. Netko je spreman prije, netko kasnije. Mladi igrač mora biti pažljivo doziran zbog psihofizičkih zakonitosti. Imam iskustvo koje ću pokušati primijeniti. Naravno, najbitnije jest posvetiti mu se kao individui, prepoznati njegove mogućnosti i individualizirati pristup razvoju. Iz dana u dan, od treninga do treninga. Nisu bitne samo utakmice.
Na vašoj službenoj stranici stoji kako igru temeljite na filozofiji Johana Cruyffa. Želite izgradnju napada i branjenje kroz sve tri zone terena. Može li to ova momčad Slavena?
Gdje sam god radio, uspio sam to postići. Težim igri kroz sve tri zone – kako u fazi obrane, tako i u fazi napada. Možemo igrati ovako ili onako, nema lošeg ili najboljeg stila igre. Da ima, svi bi se njime služili. Ne postoji recept. Dobro je ono čime postižete rezultat.
Prošle se sezone u ofenzivno najopasnijeg igrača prometnuo Nemanja Glavčić. Planirate li igru u zadnjoj trećini temeljiti na njegovim sposobnostima? Naravno, ukoliko ne napusti klub, dug je prijelazni rok.
Ne bih rekao da je bitan samo u zadnjoj trećini. Bio je efikasan u smislu pogodaka i asistencija. Ali, prvenstveno je igrač središnjice koji daje pas u zadnju trećinu. Može igrati u sve tri zone: u izgradnji igre u prvoj, u konstrukciji u drugoj i u završnici kao egzekutor ili asistent. Sretan sam što treniram takvog igrača.
Vaš stručni stožer napustio je pomoćni trener Sandro Bloudek. Hoćete li tražiti zamjenu?
Desetkovani smo jer je Sandro Bloudek veliki stručnjak i kvalitetna osoba. Njegov odlazak velik je gubitak za klub i mene kao trenera. Želimir Mešnjak kao moj asistent, kondicijski trener Miro Petrić, trener vratara Josip Škorić i ja zaista smo u situaciji u kojoj trebamo još jednoga suradnika za ozbiljan rad kakav želimo. Uprava kluba to zna, radimo na tome.
Koje zadaće inače prepuštate svojim pomoćnicima, a na što se vi fokusirate?
Zovem ih suradnicima. Jako su mi bitni u planiranju, pripremi i provođenju treninga. Tako i u analizama naše i suparničke igre te vođenju utakmice. Nogomet je timska igra. Od igrača zahtijevam da je tim na prvome mjestu. Trenerski je posao došao do razine na kojoj trener ne može sve vidjeti. Što su moji suradnici bolji, to sam i ja.
Spominje se termin tzv. laptop trenera. Koliko se u svojem radu oslanjate na videoanalizu, kao već ustaljenu praksu u trenerskim krugovima, kao i na napredne statistike?
Poštujem ih, znanost je sve više uz nogomet. Ali, za mene će nogomet uvijek biti igra. Stvar je osjećaja. Najvažnije jest poznavanje nogometne igre kao igre. Statistika i analize jesu dobrodošli, ali ključno je ono što se napravi na terenu.
Pep Guardiola je, čini mi se, govorio o sustavu koji će igrače dovesti do posljednje trećine u kojoj će, zatim, oni imati slobodu pronalaziti rješenja.
Ne bih se uspoređivao s Guardiolom. Ali, težim tome, nazvao bih to maksimalnom slobodom igrača u smislu igre jedan na jedan, jedan na dva pa čak i jedan na tri ili drugoga rješenja. U tome je dijelu sloboda najveća, to želim omogućiti igračima.
Odradili ste mjesec priprema. Imate li prvu postavu koja će istrčati protiv Dinama?
Pripremamo se. To je jedna od 36 utakmica koje nas očekuju. Tko god starta, ne znači da je zacementirao ili izgubio mjesto. Rekao sam, ne držim se 11 igrača. Tim je iznad svega, a sezona duga. Sigurno ćemo trebati sve igrače u rosteru.
Formacija nema najveću važnost, već uloge koje dodjeljujete igračima. No, hoćete li vi što mijenjati u odnosu na period trenera Stipića koji je često igrao u formaciji 3-5-2?
Ne bih radio drastične promjene. Sustav igre nije glavni, bitne su zakonitosti i principi nogometne igre unutar toga sustava koji je sredstvo koje nam daje red i disciplinu. Roster igrača određuje kakvim ćete sustavom igrati. Klub je imao igrače bazirane na tome sustavu. Teško je preko noći sve promijeniti i dovesti hrpu novih igrača na pozicijama koje dosad nisu egzistirale. Bio bi to prevelik zahvat. Idemo postepeno. Danas je sustav igre sredstvo koje se može koristiti kao iznenađenje tijekom same utakmice. Volio bih da je naša momčad spremna promijeniti sustav u samoj utakmici.
Prije vas u klub je stigao direktor Aleksandar Aleksovski. Kakva je vaša komunikacija?
Suradnja je zasad besprijekorna. Zna se hijerarhija – On je direktor, ja trener. Prepoznao me, doveo u klub. Na meni je opravdati povjerenje.
Inzistirali ste na dovođenju vratara Ivana Sušaka. Je li, možda, njegova igra nogom kvaliteta koja vam je potrebna kako biste gradili igru?
Imamo dobre vratare, Ivana Čovića i Antuna Markovića, iskusni su i kvalitetni. Ivan Sušak je jako dobra investicija za klub. Mlad je, pred njim je svijetla budućnost. Uklapa se u to što ste rekli, tako je odgajan kroz svoj nogometni put. U tome je jako dobar. Na njemu je, na zelenome terenu, pokazati najbolje karakteristike. No, vratarska je situacija otvorena, kao i za ostale pozicije. Ivan nam se tek priključio. Poput ostalih, mora se izboriti za status.
Direktor Aleksovski rekao je kako je uloga sportskoga direktora i dalje na treneru, što je uvjetovano financijskim stanjem u klubu.
Konačnu odluku o dovođenju igrača donose direktor i Uprava kluba. Moja je uloga savjetodavna. Trudim se predložiti najbolje za klub.
U razvoju sportske politike pomažu Mateas Delić i Dejan Šomoci. Na koji način surađujete?
Riječ je o dečkima koji vole klub čiji su bili igrači. Razumiju nogomet, što je najbitnije, pomažu u svakome segmentu. Delić, primjerice, može jako dobro osjetiti situaciju igrača, pa i cijele svlačionice jer je igrao s većinom. Njihova mi je pomoć od velike važnosti.
Slaven Belupo kontinuirano osvaja šesto, sedmo ili osmo mjesto. Govori se kako je klub dosadan.
Činjenica jest da Slaven posljednjih godina nije na tragu tradicije. Osvajao je peta pa i viša mjesta, igrala su se europska natjecanja. Klub zaslužuje više. Težit ću što boljem plasmanu. Primarni cilj jest razvoj mladih igrača. No, rekao sam, jedno bez drugoga ne ide. Vjerujem da smo sposobni ostvariti dobar rezultat. Trudit ćemo se izboriti više mjesto. Moj postulat je u svakoj utakmici ići na pobjedu, bez obzira protiv koga igrali. Dakako, nešto se pita i protivnika.
U jednom ste ranijem intervjuu govorili o medijskoj praćenosti poljske lige. Naravno, riječ je o višestruko većoj zemlji od Hrvatske. Ipak, što kažete na praćenost HNL-a?
Praćenost je bolja, no mislim kako ima još prostora. Liga je, mišljenja sam, prošle godine dostigla vrhunac u smislu kvalitete i zanimljivosti. Što se tiče praćenosti, problem je infrastruktura. Ne znam po čemu Hrvatska ima veću prepoznatljivost nego preko nogometa. Zapravo, nevjerojatno mi je da se ne izgrađuju stadioni. Hrvatska u tome ima perspektivu koju nije iskoristila, a mislim da je odavno trebala.