Renato Pirin (24) iz Jalžabeta, koji je postao medijska senzacija nakon što ga je prijateljica „prošetala“ kao psa na uzici u shopping centru Lumini, osim svog profila na društvenoj mreži OnlyFans ima puno zanimljiviju životnu priču.
On je pokretač jedne od najčitanijih Facebook grupa o depresiji i anksioznosti na području regije jer je i sam jedan od depresivaca, a život s psihičkom bolesti u maloj sredini gotovo je ravan paklu. Ujedno ukazuje na štetnost društvenih mreža. Kroz što sve svakodnevno prolazi, ispričao je za Međimurski.hr.
Mnogi mještani Varaždinske, Međimurske ili bilo koja županije u Hrvatskoj ili u zemljama bivšeg Balkana, toleriraju situaciju kad nekome dobro ne funkcioniraju hormoni gušterače pa mora uzimati inzulin, međutim, smatraju da ako nekome dobro ne funkcionira mozak, onda njemu ne treba liječnička pomoć, već ga još treba psihički ugnjetavati porukama tipa „Ubi se, smeće jedno“. Primjer za ovakvu vrstu primitivizma prema onima koji su drukčiji u našim krajevima nažalost je i slučaj Renata Pirina.
Taj mladić jedan je od rijetkih koji imaju psihijatrijsku dijagnozu, za razliku od hejtera koji mu šalju prijeteće poruke i u detalje opisuju kako bi ga ubili, a kojima bi psihijatrijska pomoć nesumnjivo dobrodošla.
– U jesen 2018. godine umrla je moja baka Marija, uz koju sam bio jako vezan. To sam jako teško podnio, te sam nakon nekoliko mjeseci krenuo i psihologu i psihijatru. Tako su me poslali na detaljno psihološko testiranje i ustanovili da bolujem od depresije i anksioznosti, kao i da sam tzv. borderline – emocionalno nestabilna osoba ili osoba koja pati od graničnog poremećaja ličnosti – opisuje Renato.
Mozak sve dobro zaboravi, a istakne sve loše
Prisjećajući se svoje borbe s depresijom i anksioznošću, Renato ističe kako je oduvijek bio osoba kojoj kemija u mozgu nije dobro radila pa je sve doživljavao tragičnije nego većina ljudi, te opisuje pakao koji dolazi u kombinaciji s njegovim dijagnozama:
– Pod depresijom, vrijeme kao da ne postoji, sve se vrti u bezvoljnom krugu, a mozak sve dobro zaboravi, a sve loše istakne. Osjećate se kao da je sve bilo loše, kao da je sve sada loše te kako da će u budućnosti sve biti samo loše. Neko vrijeme stanovao sam u iznajmljenom stanu, a događalo mi se da nisam mogao danima izaći van, ni do trgovine.
– Prvo sam išao kod doktora preko socijalnog, no tamo sam imao termin od 15 minuta svaka tri mjeseca. Stoga danas idem privatnoj psihologici i psihijatrici, Branki Lesjak, kod koje odlazim na psihoterapije otprilike jednom mjesečno. Redovito uzimam i antidepresive, lijekove za smirenje te antiepileptike, što mi je pripisala – otkriva Renato i dodaje kako mu se, vezano uz kompliciran poremećaj zvan „borderline“ javlja i manija.
Manične epizode
– To je nešto što se kod svakoga manifestira drukčije, ovisno o njegovoj osobnosti. Kod agresivnih osoba može se, primjerice, javiti agresija, no ja po prirodi nisam agresivan i kod mene se manija događa tako da ne mogu spavati, svugdje bih išao, sa svima bih razgovarao, osjećam neku vrstu adrenalinske euforije… Nakon toga zaspim i spavam 15 sati, a kad se probudim, u totalnoj sam depresiji – opisuje Renato.
Srećom, njegova psihijatrica mu pomaže kako prepoznati manične epizode, reagirati na vrijeme i nositi se s time kako bi se spriječio totalni pad, a Renato upozorava:
– Bez kvalitetne psihoterapije i bez dobrog psihijatra ne može se liječiti depresija. Psihoterapija je najbitnija, a u dogovoru s psihijatrom treba se odlučiti za odgovarajuće lijekove.
Otvorio Facebook grupu za pomoć depresivnim i anksioznim osobama
A s ciljem da pomogne ostalim ljudima koji se bore s ovom bolešću koja je u ovim krajevima tabu tema, te da se međusobno podupiru, Renato je početkom 2020. godine napravio grupu na Facebooku pod nazivom „Sve o anksioznosti i depresiji“, koja danas ima 13.350 članova. Renato, kaže, nije očekivao da će mu se tu pridružiti tako velik broj ljudi.
Ovakve grupe podrške posebnu su važne jer ljudi koji pate od depresije, ističe Renato, to uglavnom kriju, a ako se za to i sazna, okolina ih osuđuje.
– Kad sam priznao da patim od depresije, nekoliko prijatelji
Kakav je Renato ustvari? Zapravo običan dečko
A s ciljem da pomogne ostalim ljudima koji se bore s ovom bolešću koja je u ovim krajevima tabu tema, te da se međusobno podupiru, Renato je početkom 2020. godine napravio grupu na Facebooku pod nazivom „Sve o anksioznosti i depresiji“, koja danas ima 13.350 članova. Renato, kaže, nije očekivao da će mu se tu pridružiti tako velik broj ljudi.
Ovakve grupe podrške posebnu su važne jer ljudi koji pate od depresije, ističe Renato, to uglavnom kriju, a ako se za to i sazna, okolina ih osuđuje.
– Kad sam priznao da patim od depresije, nekoliko prijateljica i prijatelja mi je dalo podršku i zahvalan sam svima koji su sad uz mene, a iznenadio me broj onih koji su, i dan danas to čine, komentirali moju situaciju po društvenim mrežama, a uopće me niti ne poznaju. Neki su komentirali tipa: „Mali, niš’ ti nije, odi radit i bit će ti dobro“. Ljudi gledaju i komentiraju tuđe probleme, umjesto svoje – kaže Renato, pokazujući nam razne hejterske poruke koje dobiva.
– Hejteri su zapravo moji najveći obožavatelji. Jer, suprotno od ljubavi nije mržnja već ravnodušnost ili ignoriranje. Između ljubavi i mržnje je tanka linija – zaključio je Renato. Mudro za 24-godišnjaka.
Tko je kriv što djeca gledaju neprimjerene sadržaje na društvenim mrežama?
Zadnjih godinu dana Renato Pirin stekao je popularnost preko svojih profila na društvenim mrežama, posebno Tik-Toku, gdje je objavljivao razne šaljive videe, međutim, shodno tome, skupljao i hejtere. Renato se svakodnevno suočava s negativnim komentarima, od kojih su neke i prijetnje smrću, s detaljnim opisima željenih kaznenih djela.
Prije dva mjeseca otvorio je profil na društvenoj mreži OnlyFans, s čime ga je upoznala njegova kolegica Antea, koja se time bavi, o čemu je rekao:
– Odlučio sam probati, vidjeti mogu li zaraditi nešto, i zasad je dobro krenulo, iznad mojih očekivanja.
Što donosi budućnost, nitko ne zna, ali Renato upozorava:
– Nema toga što možeš napraviti u javnosti, a da to netko ne percipira negativno. Kako sam aktivan na društvenim mrežama, znam da su one loše za mentalno zdravlje i ne bi trebalo toliko male djece biti na njima. Neki mi kažu da me na Tik-Toku prate i djeca. Ja objavljujem videe prema pravilima Tik-Toka, prema kojima članovi moraju imati i određenu dob da bi to postali (13+). Ako kažem nešto na Tik-Toku što možda nije primjereno za petogodišnje dijete, za to nisam kriv ja već roditelji koji su mu dali u ruke mobitel i dozvolili da se koristi aplikacijom koja nije primjerena za njegovu dob.
