Dejan Bojovski, pročelnik HGSS Stanice Koprivnica položio je ispit za letača spasitelja te tako postao jedini takav na području Koprivničko-križevačke županije. U Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja je od 2014. godine, a tamo je, kako kaže, završio igrom slučaja.
Kao član HGSS-a ima jako puno odricanja u privatnom životu jer je cijelo vrijeme u procesu nekakvog školovanja, a to je jako zahtjevno i potrebno je puno vježbe.
– Kod samog ulaska u GSS prva edukacija koju treba položiti je polaganje prve pomoći koju moraju proći svi članovi GSS-a, od doktora do električara jer po programu GSS-a ima nekih stvari koje nisu klasične. Sama mjesta pružanja prve pomoći su puno drukčija nego inače – priča nam Bojovski.
Kako kaže, bez tog položenog tečaja nema dalje. Nakon toga se polažu tri tehnička tečaja, odnosno tečaj ljetnih tehnika spašavanja, tečaj zimskih tehnika spašavanja i spelova spašavanja. Ti tečajevi se moraju položiti da bi se moglo pristupiti tečaju za gorskog spašavatelja.
– Nakon dvije godine od prvog tehničkog tečaja imaš uvjete za pristupanje polaganju ispita za gorskog spašavatelja. U tom ispitu se polaže meteorologija, organizacija potrage, vitlo i sam ispit traje 12 sati. Nakon toga se stječe zvanje gorskog spašavatelja i daljnji koraci su učenje i edukacija po vlastitoj želji – objašnjava Bojovski.
Dodaje da je on specijaliziran za spašavanje iz divljih voda, ta licenca je priznata u cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, završio je edukaciju za voditelja potrage, za digitalnu kartografiju i za letača spašavatelja.
– To mi je jedna kruna karijere, ali još nije kraj, trenutno sam u procesu školovanja za instruktora Gorske službe spašavanja – zadovoljan je Bojovski.
Gorska služba spašavanja je stvar koja se radi iz ljubavi i koja je zapravo jedna vrsta hobija. Kako kaže Bojovski, to je jedna ozbiljna stvar u kojoj se rade ozbiljne stvari i spašavaju ljudski životi, ali s druge strane za to ne dobivaš nikakvu materijalnu naknadu, osim duševne satisfakcije.
– Sam proces polaganja za letača spašavatelja je kod mene počeo prije dvije godine. Tada sam krenuo na prvi A1 tečaj helikopterskog spašavanja, to je osnovni tečaj kojem možeš pristupiti tek nakon što postaneš gorski spašavatelj. Na to mogu ići iskusni gorski spašavatelji nakon određenog broja staža. Tečaj se sastoji od niza tečajeva, A tečaj, B tečaj, a između toga se odrađuju nizovi vježba u kojima se teše znanje i u ljetnim mjesecima se dežura u Splitu kao medicinska pomoć i kao protupožarno dežurstvo u suradnji s kolegama iz Državne interventne službe – kazuje Bojovski.
Dodaje da nakon tih svih vježbi i tečajeva i određenog broja godina stječe se pravo za polaganje za letača spašavatelja. Sam ispit je poprilično opsežan i poprilično detaljan i strog.
– Krenuli smo ujutro oko devet sati s Firula, odletjeli smo na Mosor i kad smo sletjeli, prvo je svaki od nas kandidata odradio prezentaciju svih radnji koje se rade u helikopteru i prilikom pripreme za helikopter te u samom toku helikopterskog spašavanja. Nakon te održane prezentacije koju održava svaki kandidat kreće se s vježbama letenja. One su kod mene trajale od 11 do 16 sati. Odrađivale su se razne zadaće koje su bile stavljene pred nas, radilo se u stijeni i stvarnim uvjetima spašavanja. Spuštali smo se sami i izvlačili s razno raznih polica u stijeni u vertikalama od nekakvih stotinjak metara i to su dosta zahtjevna spašavanja gdje čovjek stvarno treba biti maksimalno koncentriran i usredotočen na to što radi. Nakon odrađivanja svih vježbi smo se vratili u Split i pristupili pismenom dijelu ispita koji je trajao dva sata i nakon toga usmenom dijelu ispita gdje se pred četiri instruktora polaže. Nakon što to sve uspješno završiš dobiješ zvanje letača spašavatelja – ponosan je Bojovski koji je trenutno jedini takav spašavatelj na području naše županije.
Dodaje da se nada da će kroz par godina njegovi kolege iz Stanice koji su trenutno u procesu školovanja za gorskog spašavatelja isto se odlučiti i za ovaj oblik spašavanja.
Na terenima je, priča nam, bilo svega i svačega, od izvlačenja pasa s litice stijena, do izvlačenja kozlića iz razno raznih rupa, pa čak i spuštanja ljudi s ferate gdje je sve sretno završilo. Oni uvijek pokušavaju dati sve od sebe da svaka njihova akcija završi sretno.
– Naša zadaća je da mi u bilo kojem trenutku odradimo za bilo koju osobu, bila ona živa ili ne, isto kao da se spašava živog čovjeka, jer je svaki čovjek za naš živ dok doktor je proglasi smrt. Oni koji, nažalost, poginu i spašava se njihovo tijelo zaslužuju dostojanstven ispraćaj jer i njih netko doma čeka – priča Bojovski.
Psihički, kako kaže, sve ovisi od čovjeka do čovjeka. Neke stvari se podnose teže, a neke lakše.
– Kad primijetimo da je nekome nešto problem i da mu je teško puno razgovaramo. Bitno je sve reći na glas. Samo jedan razgovor prije same akcije i analiza poslije iste mogu donijeti da čovjek bude spreman za ono što ga čeka i da se poslije može rasteretiti nekih stvari. To postižemo s raznim ‘brifnizima’. Nijedna akcija ne kreće prije brzog ‘brifinga’ koliko god malo vremena da imamo i nijedna ne završava bez analize te iste akcije – objašnjava.
Smatra da su to jako bitne dvije stvari koje su osnove i temelji početka i završetka svake akcije.
Sastanci stanice se redovno održavaju svaki tjedan i tamo se pripremaju budući kandidati za razne tečajeve. U vojarni imaju prostor s malim poligonom na kojem vježbaju. Na Kalniku vježbaju ljetne tehnike spašavanja, a zimi odlaze na neko brdo na kojem ima snijega i tamo vježbaju zimske tehnike spašavanja.
– Svaki čovjek samo vježbom i predanim radom može stići do određenih rezultata. Mi smo ozbiljna služba i ne možemo si dozvoliti da u bilo kojem trenutku akcije ne znamo što radimo, to je nedopustivo – zaključuje Bojovski.
HGSS-u može pristupiti svaki čovjek koji ima ambicije prema prirodi, koji ima volju pomagati, ozbiljan je u tom pogledu i mora biti potpuno zdrav.
