Samo da mi je pronaći društvo, kakvu dobru dušu koja bi mi bila pratnja u mojim brojnim aktivnostima ili na putovanjima koja jednostavno obožavam, povjerio nam je svoju dugogodišnju želju Dejan Cifrek, 37-godišnjak koji živi na Vinici u Koprivnici.
Dejan je slijepa osoba. Ovakvo stanje zadesilo ga je prilikom rođenja. Bez obzira na nedostatak vida, njegove su potrebe, želje i snovi, identične onima mladih ljudi u tim godinama.
Dejan već neko vrijeme sanja da će pronaći svoju životnu družicu koja bi mu život učinila zanimljivijim i zabavnijim.
Ne skriva nam da se već okušao u potrazi i to na više mjesta.
– Nažalost nije uspjelo. U početku je izgledalo da bude nešto od toga, no ili ja nisam bio zadovoljan s tom osobom ili ona sa mnom, uglavnom uvijek se za mene loše završilo – veli nam.
Iako uskraćen za osjetilo vida, Dejan je izuzetno aktivna osoba. Angažiran je u Udruzi slijepih Koprivničko-križevačke županije, rekreativno kugla, bavi se amaterskom radiogoniometrijom u čemu je i državni prvak, a uz sve to i pjeva u folklornom ansamblu Koprivnica. Prije dvije godine, okušao se i u kiparstvu te redovito polazio radionice Dragutina Ciglara.
Služi se računalom, aktivan je na društvenoj mreži Facebooku.
– Oko postavljanja fotografija mi pomaže mama, dok se za ostalo snalazim sam, uz pomoć govornog programa koji je postavljen u kompjutor. I na taj sam način pokušavao naći srodnu dušu, preko interneta, ljubavnih oglasnika, ali ništa od toga. Uglavnom su mi se javljale ne baš iskrene ni ispravne osobe, a bilo je i onih koji su u meni vidjeli priliku za ostvariti osobnu korist. Srećom, sve sam takve prokužio na vrijeme – kaže.
Jednostavno, dosad mu u ljubavnim odnosima nije išlo. Bilo je tu nekih dužih veza, no ni jedna nije bila ozbiljna, više su to bila prijateljska druženja.
– Hrvatski savez slijepih ima u Premanturi u Puli odmaralište i prošle su godine organizirali druženje samaca. Otišao sam tamo i upoznao djevojku iz Garešnice, staru 30 godina i sve je krenulo kako je trebalo, a onda su se umiješali njeni roditelji i sve je propalo. Ne ide to tako, s djevojkom koju ću upoznati hoću živjeti slobodno, na svoj način, da se sami snalazimo od početka i onako kako mi želimo – pojašnjava.
Djevojka koju je upoznao u Puli bila je također slijepa, što se isto tako nije pokazalo najsretnijim rješenjem.
– Dvije slijepe osobe teško će si same organizirati suživot. Čuo sam od puno slijepih da se gotovo svakodnevno susreću s brojnim predrasudama. Ne znam zašto se videće osobe boje nas slijepih, kao da imamo zaraznu bolest, a to je stanje, s tim se živi. Imam svoj štap uz pomoću kojeg se krećem i koji mi je od velike koristi, u poznatom prostoru s njim sam sasvim siguran – priča Dejan.
Ipak, da može uključiti filtere u “tražilicu djevojaka” označio bi neke kockice.
– Da ima od 30 do 40 godina. Smatram da su to zrele, najbolje godine. Važno mi je da bude iskrena, da ne traži nemoguće od mene i prihvati me takvog kakvog jesam. I naravno, najvažnije, da ju ne smeta moja sljepoća. Želim osobu koja će biti spremna na aktivan život kakvog se bez obzira na sve, trudim živjeti – veli Dejan koji je do lockdowna živio punom parom, sve dok mu novo “normalno” nije unijelo brojna ograničenja u život.
U potrazi za srodnom dušom kilometri mu ne bi činili problem.
– Naravno, ako bi bila iz naše županije bilo bi jednostavnije, ali nije problem da bude od bilo kuda, kilometri nisu upitni, ja ću nekako doći do nje. Tražim ozbiljnu vezu, nekoga s kim bih se družio, a možda to nešto i preraslo u trajni suživot. Može doći živjeti k meni. Ovo je lijepa kuća, na super lokaciji, s autom se začas dođe do grada – kaže Dejan, a ideju da u obiteljskoj kući dobije ispomoć u obliku potencijalne snahe podržava i majka Zdenka. Veselio bi joj se i otac Marijan koji od prvog dana zajedno sa suprugom podržava sve sinove ideje.
Majka Zdenka objašnjava kako je Dejanova sljepoća posljedica prijevremenom rođenja i boravka u inkubatoru. U početku je on to teško prihvaćao, no kasnije je promijenio svoj stav i uvjerenja i počeo se boriti, a to čini i danas.
– Nekad ostvari svoje želje, nekada ne, ali bitno je da je borac. Mnogo bi mi značilo da nađe djevojku. Trenutno bi nam to bilo najvažnije od svega, ja sam u 60-toj godini života, kao i suprug, krajnje je vrijeme da si pronađe životnu suputnicu. On si lijepo zamišlja svoj život, ali još nije naišao na pravu družicu – veli nam.
Kakav je Dejan kad je zaljubljen, pitamo.
– Mršav i živi od ljubavi. Onda ga treba polijevati vodom – kaže u šali, a Dejan dodaje kako u takvim situacijama ne treba ni liječničke savjete o držanju dijete.
Istovremeno, Dejan priznaje da mu kuhanje ne ide od ruke.
– Probao sam, ali bojim se da se ne opečem. Evo to je nešto što mi je bitno, da cura zna kuhati i da ima volju za očisti, ono osnovno, za ostalo postoje aparati, perilica suđe i slično. Sa mnom joj sigurno ne bi bilo dosadno. Putovati volim više od svega. Evo upravo sam bio na jednodnevnom putovanju u Crikvenici, na kupanju, s mamom u pratnji. Nadam se da me više neće morati pratiti mama, nego djevojka pa da i putovanja budu zabavnija – iskreno će.
– Iako sam slijep sa mnom se može živjeti normalno, bit će joj lijepo i bit će voljena, ako i ja budem voljen – zaključio je na kraju te poručio da ga zainteresirane djevojke mogu osobno kontaktirati putem mobitela na broj 099/454-1004 ili Facebook profila.
