Posljedice pandemije koronavirusa osjećaju brojne poslovne djelatnosti, među kojima posebno one iz turističkog sektora.
Bilježe trostruko manje noćenja od prosjeka, dva mjeseca nisu isplatili plaće
Đurđevački hotel Picok 2020. je godinu zaključio sa svega 5.000 ostvarenih noćenja, što je dvostruko manje od godine ranije, a trostruko manje od prosjeka koji su bilježili posljednjih devet godina, kada bi kroz godinu dosegli i brojku od 16.000 prodanih noćenja.
– U ovom času ništa nažalost nije normalno. Istina je da nismo isplatili plaće za dva mjeseca, no kaskamo zbog blokade Porezne uprave krajem kolovoza, ali sve ćemo riješiti. Koristimo mjeru za očuvanje radnih mjesta pa su svi zaposleni zadovoljni. Stanje je trenutno takvo, no, pozitivno razmišljam, preživjet ćemo, moramo, ili to ili stečaj – iskren je direktor Picoka Rudolf Radiković, koji je poslovanje Picoka preuzeo 2012. godine te je u svega godinu dana sa 6000 noćenja, njihov broj digao na 12.000.
Radiković je za epodravinu otkrio da hotel ima potencijalnog kupca
– Da, imamo potencijalnog investitora s kojim pregovaramo, ali otprilike već znamo okvire. Trebali bi dobiti pismo namjere svaki čas. Ući će netko sa svježim kapitalom, kaže.
Nešto trebamo uložiti, apsolutno, u sobe, promijenili smo pola tepiha, još treba pola, treba uzeti nove televizore, ne previše toga, ali ulaganja su nužna – rekao nam je.
Ovog su se vikenda na internetskim portalima za grupnu kupnju, koji svojim korisnicima nude atraktivne aranžmane uz dobre popuste, mogle pronaći i one za đurđevački Picok. Upravo na račun te ponude, za vikenda je u Picoku boravilo 48 gostiju.
Vikend odmor u Đurđevcu, tri dana i dva noćenja s polupansionom za dvije osobe, kupanje u bazenu, sve to za 699 kuna, glasila je ponuda.
– Ovo je iznimno dobra ponuda za kupce, iako je naša zarada u ovom slučaju minimalna, no nešto smo morali poduzeti, moramo ljude podsjetiti da smo tu i ponovo im usaditi naviku da dolaze k nama na vikend i wellness – kaže direktor.
Poslovanje ovog hotelskog objekta prošle je godine doživjelo popriličan udarac, a da stvar bude gora, ni godina ranije nije baš bila za pamćenje.
Porezna uprava ih blokirala zbog duga od 600 tisuća kuna
– Pad prodaje osjetili smo već 2019. koju su u glavnini obilježile vremenske neprilike. Proljetni mjeseci bili su kišni, uslijedio je srpanj s ekstremno visokim temperaturama, a onda se na kraju godine, u studenom, dogodio štrajk prosvjetara. Sve to utjecalo je na prodaju vikend aranžmana. Zbog vremenskih prilika ljudi nisu odlazili na izlete, a štrajk je također utjecao na roditelje koji su svoje vrijeme provodili s djecom, a nisu odlazili na vikend odmore – pojašnjava Radiković.
Početak 2020. izgledao je obećavajuće. Prodaja je u prvih mjesec dana porasla za čak 14 posto u odnosu na godinu ranije.
– S obzirom na to da je godina prije bila loša, ovo je bila naznaka oporavka, no, kratko je trajalo. Sredinom veljače sve je stalo, a mi malo pomalo počeli primati otkaze rezervacija. U svibnju smo, za trajanja prvog lockdowna bili zatvoreni. Otkazane su nam brojne svadbe, one koje su ostale su imale drastično manji broj ljudi, dio svatova je prebačen na 2021. godinu. Otpalo je svjetsko prvenstvo za kadetkinje u rukometu na račun kojeg smo trebali prodati 3000 noćenja i imati prihod od milijun kuna, zbog zabrane putovanja nisu nam došli ni brojni stranci koji su inače naši gosti, a dolaze u Bauwerk Boen, Rasco, INA-u… Na sve to, krajem kolovoza blokirala nas je i Porezna uprava zbog dugovanja od 600 tisuća kuna, tvrdilo se da je sezona odlična i turistički sektor radi punom parom, ali nitko nije htio uvidjeti razliku između onih na moru i nas na kontinentu. Kraj godine, prosinac, nismo prodali ni jedan termin za tradicionalne proslave, nije bilo novogodišnjeg dočeka. U prosjeku bi u tom mjesecu prihodi iznosili 700.000 kuna, a ove smo godine uprihodili tek 150.000 kuna – veli direktor Picoka.
Dio radnika za gradnju pruge smjestit će u hotelu
Srećom, kaže, gradit će se pruga od Pitomače prema Koprivnici.
– Dio radnika ćemo smjestiti pod naš krov. Daleko je to od onoga na što smo navikli, ali siguran sam da ipak postoji svjetlo na kraju tunela. Ne očekujem da će se išta konkretnije dogoditi prije svibnja, lipnja, ljudi se jednostavno moraju ponovo priviknuti da nešto ponovo mogu raditi, a trenutna klima u javnosti je takva da nas se sve plaši s mogućom zarazom, krizom, gubitkom posla i ljudi se jednostavno ne usude nikamo ići – veli.
Ipak, Radiković je optimističan i vjeruje da će usprkos svemu preživjeti. Na njihovoj platnoj listi danas je 22-je ljudi, za razliku od prijašnjih vremena kad su ih za opskrbu i normalno funkcioniranje Picoka zapošljavali do 40.
Na pitanje hoće li se pridružiti velikom prosvjedu poduzetnika u Zagrebu koji organizira Udruga Glas poduzetnika u srijedu kaže da neće.
– Jednostavno se nemate kome žaliti. Ne vidim nikakvog smisla u tome da izlazim na ulicu. Stanje je takvo da su političari kod nas postali prave zvijezde, prati se samo njihovo kretanje i potezi, a to su sve ljudi koji nisu nikada radili u realnom sektoru kojeg konstantno iskorištavaju. Javni sektor si uredno povećava plaće, isplaćuje božićnice, regres, sindikati javnog sektora pregovaraju s vladajućima i sve dobiju, a sve to uzimaju od nas. Plan je loš, sve što se od nas naplati automatski se dijeli dalje, ništa se ne stavlja sa strane, budžet se unaprijed sastavlja s minusom. U realnom sektoru se na taj način ne može dugo opstati. Sustav jednostavno nije dobar i tu treba puno toga mijenjati – kaže.
Velika godišnja davanja
Godišnja davanja su, napominje, ono su što ih isto tako opterećuje i ne da im da krenu naprijed. Gotovo milijun kuna dužni su istovariti kroz poslovnu godinu za raznorazne naknade. Zahtjevi stižu s raznih strana, od lokalne samouprave pa do naknada za šume, za vode, komunalnu naknadu, godišnji pregledi vatrogasnih aparata, mjesečna analiza vode bazena i jacuzija.
– Svake dvije godine moramo plaćati analizu radnih mjesta, obuku radnika pa nam primjerice dolazi čovjek koji ući našeg kuhara ili recepcionera s 15 godina iskustva kako raditi posao. Tu su još troškovi plinodojave, videonadzora, HASAP-a…troškovima se jednostavno ne nazire kraj – žali nam se on.
