Situacija s pandemijom najviše je pogodila djelatnosti koje žive od druženja, koncerata, okupljanja, zabave ili jednom riječju – glazbe, a u poprilično lošem položaju su DJ-evi za koje je jednostavno sve stalo. Provjerili smo kako ove mjesece proživljava Ivan Krnjić, svima nam poznati DJ Krnya iz Križevaca, s kojim su odrasle brojne generacije Podravaca i Prigoraca. Njemu je puštanje glazbe posao, ali ujedno i zabava te velika ljubav.
– Moj posao nije samo DJ-anje. Kao posljedica bavljenja glazbom svih tih godina i rada na radio stanicama, 2008. godine sam pokrenuo svoj internet radio servis koji pruža usluge emitiranja glazbe i marketinških sadržaja svojim korisnicima te usluge audio produkcije. Naši su korisnici između ostalih i ugostiteljski objekti pa smo i tu u nezavidnom položaju od početka lockdowna lani, ali srećom radimo i s brojnim partnerima iz drugih djelatnosti kojima nije određena mjera zatvaranja pa smo zadovoljni. Što se DJ-anja tiče nadam se i vjerujem da će sve uskoro ponovo početi jer nam to svima nedostaje i očajnički je potrebno da se oporavimo od ove psihoze koja nas polako, ali sigurno gura u propast. Čujem se svakodnevno s jako puno ljudi i svi žele isto – kaže Krnjić.
Ljeto 2020. godine je bilo daleko bolje nego što je sam očekivao. Nastupao je svakog vikenda i to petkom i subotom. Ljeti je naravno lakše jer je sve moguće organizirati i vani pa i ljudi to lakše prihvaćaju i dolaze.
– U vrijeme potpunog lockdowna od 19. ožujka do 11. svibnja odlučio sam ljudima koji me prate godinama na mojim nastupima pokloniti malo razonode i nešto što će ih barem za vrijeme tog našeg druženja odvući iz straha, razočaranja i neizvjesnosti. Tako sam im puštao glazbu s ploča iz svog kućnog studija 53 dana zaredom putem interneta. Na početku je to bila manja ekipa meni jako dragih ljudi, a onda se pretvorilo u masovno druženje ljudi iz svih krajeva svijeta. Stvorila su se mnoga nova poznanstva, prijateljstva pa čak i ljubavi, koliko čujem, što je neprocjenjivo. Kada su se u u ponedjeljak, 11. svibnja, otvorili kafići, odmah taj prvi dan sam organizirao ples na otvorenoj terasi jednog kluba da se svi malo vidimo i družimo uživo. Kakvo je to olakšanje bilo za sve… uh ! – prisjetio se.
Kako se snalazi u ovim novim vremenima kad nema plesa ni noćnih smjena te što misli, kad će se situacija popraviti, a mi ponovo gužvati po mračnim prostorima s pivicom u ruci, pitamo.
– Za mene su to zbilja teška vremena jer mi nedostaju te večeri u društvu dragih ljudi koji vole iste stvari kao ja. Vremena nisu normalna, događa se nešto što se nikada u 38 godina moje karijere nije desilo. Ne znam gdje je ovome kraj, ali ne gubim nadu i vjerujem da ćemo se uskoro vidjeti i zabavljati se negdje svi zajedno. Za tu priliku moja ideja je uvijek ista i nepromijenjena. Vi trebate samo doći, a moje je da vas zabavim. Do tada želim svima da sačuvaju dobru volju, osmijeh na licu, ljubav i zdravlje. Trebat će nam za još mnoge bitke, a za ovu koju sad bijemo siguran sam da će nas ojačati, nikako slomiti – tvrdi.
Dj Krnja svira gdje ga se pozove, ali to, naravno, treba imati veze točno s onim što i sam nudi.
– Nismo svi za sve pa sam tako čak i u ovoj zabrani okupljanja i zabave odbio niz ponuda za privatne nastupe jer neke stvari niti mogu, niti znam, niti želim. Po meni sve mora imati smisao i dobro pripremiti sve što radimo jer samo tada će doći i rezultat – smatra ovaj DJ koji je u svijet glazbe ušao 1983. godine kao DJ na jednoj čagi u maloj sportskoj dvoranici njegove osnovne škole u Križevcima, a o njegovim smo počecima i putu već pisali OVDJE.
Bila su to prekrasna i neponovljiva vremena za mnoge, za Krnyu posebno.
U to su vrijeme, kaže, Koprivničanci i Bjelovarčani dolazili u Križevce sve dok se nisu i tamo otvorili prvi luksuzniji i opremljeniji kafići. Koprivnica je imala Izvorov disco club u centru grada na Zrinskom trgu, a Križevci A-13.
– Sve je počinjalo čim bi pao mrak ljeti, a zimi već u 20 sati. Trajalo bi do 1 sat iza ponoći kad bi se puštali sentiši pa još jedan set plesne glazbe do fajrunta i onda polako svatko svojim putem. Disco Club A-13 je imao skromno ozvučenje, a light show bi improvizirali. Rotirke plave i narančaste, disco kugla od školskog globusa oblijepljenog narezanim ogledalcima, žarulje u boji ugurane u tulce od tepiha ili nečeg sličnog što bi davalo snop svijetla prema kugli …itd. Nismo imali ništa, a imali smo sve. Ta vremena su neprežaljena, nezaboravna i nikada se neće ponoviti. Od tada je prošlo nepunih 38 godina i svjedočio sam svim promjenama života i navika od tada do danas jer nikada nisam ni prestao puštati muziku, osim u zadnjih nekoliko mjeseci. Prioriteti su tada bili prijateljstvo, ljubav, pristojnost i poštenje. Takmičenja su bila samo u plesu i sportu. Danas se mladi takmiče u svemu, a nekada smo svi bili gotovo isti – kaže.
U kojem mu je klubu bilo najdraže svirati te kako se priprema za nastup, kaže nam da je nemoguće odrediti jer je svaki od njih nosio svoju priču, svoje vrijeme, a time i uspomene, sjećanja i glazbu koja se tada slušala.
– Baš svi, od prvog do zadnjeg, ostali su mi u lijepom sjećanju. Glazba se mijenjala puno u mojih 38 godina DJ-anja. Ostao sam vjeran plesnoj glazbi kao DJ, ali i mnogim drugim pravcima kao glazbeni urednik radijskih postaja. Privatno su još neke stvari prolazile kroz moj glazbeni život koje nikada nisam javno puštao po klubovima, već samo kod kuće ili u autu. Uvijek sam se pripremao za svoje svirke, a to činim i danas. Zaljubljenik sam u gramofonske ploče i gramofone pa često na svojim gažama puštam muziku na taj old school način baš kao nekada. Prije nastupa se zatvorim u svoj studio gdje se nalazi moja fonoteka pa listam po policama i odabirem što ću na svirku ponijeti. Taj je osjećaj za mene fantastičan, a zna ga svako tko ima svoju kolekciju vinyla i gramofon(e) – priča nam on.
Kaže da u tome uživam jednako tijekom cijele svoje karijere.
– Pa i danas, kad trpam ploče u kofere i odlazim, recimo, k vama u Koprivnicu na svirku. Osjećaj je isti kao i prvi put, uzbuđenje, mala trema, veselje i nestrpljenje da sve počne – priznaje.
Na upit kakvi su Podravci i Prigorci publika, veli da će njegovu tvrdnju sigurno potvrditi i brojni DJ-i koji su gostovali na našem terenu.
– Najbolja publika, oduvijek. Educirani, zainteresirani za nova „gradiva“, zahvalni, pristojni, željni kvalitetnog druženja i zabave i uvijek se vraćate ponovo. I to je sve što jedan DJ želi i treba -otkrio nam je.
Za scenu Krnya kaže da danas gotovo i ne postoji, ako govorimo DJ jezikom o „sceni“.
– Bojim se da su zadnjih godina scenu pojele neke druge strasti pa je glazba pala u očima ljudi. Evo jedne kratke priče koja puno govori o noćnom životu zadnjih godina: Moj prijatelj je izašao s društvom u jedan noćni klub u Križevcima i pitam ga kako je bilo. Odgovara „ludnica, krcato …“ Pitam ga koliko si vremena proveo tamo i kakva glazba je svirala. Kaže „bio sam tamo 2-3 sata, a sad ubij me što je sviralo, stvarno se ne sjećam“. Ne, nije bio pijan. Danas je mnogima glazba nešto što sa strane „ruži“ dok se pije i bari. Postala je mnogima nevažna – kazuje s nostalgijom.
To ga, kaže, žalosti jer glazba je najplemenitija stvar koju ćete sresti u životu. Ona vas spaja, veže, prati od rođenja do smrti u svakoj prilici, nikada vas neće ostaviti, prevariti, lagati vas, iznevjeriti niti vam bilo što ružno učiniti. Jednostavno je savršena.
– Što se toče mladih kolega DJ-a, njih, nažalost, malo pratim jer u isto vrijeme radimo isti posao pa ne mogu reći previše o njima, osim da svako vrijeme nosi svoje ljude, glazbu, prilike i publiku. Vjerujem da su jako dobri u svome poslu i da znaju da za to postoji samo jedan uvjet – DJ mora doslovno biti lud za glazbom. Bez toga nikada ništa od svega. I morate razumjeti glazbu, istraživati ju svakog dana, educirati se, pratiti i uvažavati sve žanrove kako bi shvatili i dobro poznali i onaj vaš najomiljeniji. Glazba ima svoje zamke, tajne i nepresušan je izvor inspiracije i napretka u tom poslu, ali i životu općenito. Prava je šteta što su neki ljudi postali DJ-i, a još veća što neki nikada nisu – zaključio je on.
Usprkos tome što je godina za nama bila kakva je bila, Krnjićev rad nije promaknuo organizatorima nagrade Ambasador koja se dodjeljuje za ostvarenja u području elektroničke glazbe.
Krnya je nominiran u kategoriji najboljeg live streama sa svojim projektom “My vinyil stories from quarantine”.
Domaća i regionalna publika može glasati za petu nagradu Ambasador elektroničke glazbe koja se ove godine dodjeljuje u ukupno 28 kategorija.
Priznanja za najbolja ostvarenja u 2020. godini dodijelit će se 19. ožujka u Centru Gervais u Opatiji, a publika za svoje favorite može glasati u pet domaćih i pet regionalnih kategorija
Svoj glas Krnyi možete dati ovdje, do 26. veljače 2021. godine
