“Gdje, gdje, gdje, gdje je Jura?” čuje se u uvodnoj špici crtića o ovom nekoć popularnom animiranom liku. Na kraju crtića uvijek se pojavio šareni ekran unutar kojeg je trebalo pronaći Juru i njegovu crveno bijelu kapicu.
Danas bismo slično tako mogli zapjevati u potrazi za političkim kandidatima naših izbornih jedinica. Novi model po kojem se održavaju parlamentarni izbori raskomadao je izborne jedinice na potpuno nejasne oblike, a bilo je to jasno i prije nego se ušlo u novi izborni proces. Sada, kada se ova kratka kampanja zakotrljala, svima je jasno i kako to izgleda u praksi.
U 4. izbornoj jedinici koprivnički gradonačelnik Jakšić tako se rukuje s posjetiteljima Uskrsnog gastro festa u Đakovu ili se druži s ljudima u Novoj Bukovici. I u redu, Jakšić se u posljednje vrijeme često pojavljuje u medijima, gostuje u emisijama i moguće je da postoji netko tko je za njega i čuo, no oprostite ako griješim, mislim da za njega u Đakovu velika većina nikad nije čula. Ni s druge strane situacija nije ništa drugačija, Darko Sobota i Ratimir Ljubić mašu nam s predizbornog skupa u Osijeku, a ostaje nam nadati se kako su upravo tamošnji stanovnici upoznati s njihovim dugogodišnjim političkim radom.
I dok vjerojatno na glasove s područja koje im je domaće računaju po inerciji, izrazito je komična situacija u kojoj se po sili novog izbornog modela moraju odlaziti udvarati onima s kojima su se susreli sada i tko zna kada će.
Siguran sam kako muku muče i brojni drugi kandidati, pa se Tomislav Golubić vjerojatno odlazi hrvati u 2. izbornu jedinicu pitajući se “gdje sam, što sam?”. Pitao se to i Ivan Anušić, ministar obrane, gostujući u Koprivnici. Vjerojatno nespretno pomiješao je Đurđevac i Đurđenovac, pa izjavio kako, citiram “Koprivnica i Đurđenovac, dva grada….”. Nećemo mu to puno zamjeriti, rođeni Osječanin Anušić sigurno više toga zajedničkog ima s općinom Đurđenovac iz Osječko-baranjske županije nego s gradom Đurđevcom, ali dokaz je to nesnalaženja onih koji se bore za nove mandate u novom ustroju izbornih jedinica.
Kandidati su se razbježali na sve strane, a stanovnici mjesta iz kojih dolaze samo što ne zapjevaju “gdje, gdje, gdje….”
Izborna se utrka tako svela na svojevrsni “blind date” gdje kandidati obilaze mjesta i gradove s kojima veze nemaju, u kojima ih stanovnici uglavnom ne poznaju i s kojima se zapravo ni po jednoj osnovi ne mogu povezati.
Koprivničko-križevačka županija, za koju se znalo čuti kako je prometno “slijepo crijevo” u ovim je izborima tako postala upravo to, rascjepkano slijepo crijevo u koje dolaze neki neuvjerljivi govornici. Područje Podravine tako je u kontekstu jedne velike izborne jedinice postalo mali crvuljak kojim se trenutno nitko baš posebno ne bavi.
Dapače, vidi se to i u činjenici da ne “iskaču iz pašteta” kako je to znalo izgledati na prijašnjim izborima, čemu je moguće doprinio i kratak period kampanje. Dojam je da se u ovoj predizbornoj kampanji od silnih kilometara koje treba prijeći neće stići ni pošteno politički pofajtat ili barem sučeliti programe, pa se postavlja pitanje na osnovu čega bi glasači trebali zaokružiti ponuđene kandidate.
Možda možemo u foto finishu očekivati njihovo pojavljivanje svuda i stalno, no dojam je da je sve ovo izrazito mlako, a najsmješnije bi bilo da nam se neki likovi koje nikad vidjeli nismo krenu smijati s jumbo plakata.
Tko zna, možda jedan takav postave i u Đurđenovc…, hoću reći, Đurđevcu.
Izbori trenutno djeluju isključivo kao sukob Milanovića koji nije kandidat i Plenkovića, a to sve ionako gledamo od početka “tvrde kohabitacije”. Svi ostali su sporedni likovi koji se smiješe po tržnicama i feštama gradova i općina u kojima do sada nikada nisu ni bili.
Kada sve to pogledamo, strah me uopće zamisliti kako bi nam sljedeći sastav sabora mogao izgledati. Ne bih se čudio da u ovom kaosu razne Ave i Pernari opet zasjednu u te klupe, pa da imamo nastavak cirkusa kojeg smo gledali i do sada.