Točno 27 dana. Toliko je trajala potraga za 84-godišnjom Dragicom Kezić. Nestala je iz svojeg stana u Koprivnici u Ulici Josipa Jurja Strossmayera 17. srpnja, a njezino beživotno tijelo pronađeno je 13. kolovoza u šumi pored Starigrada. Tijelo je pronašla žena koja je šetala šumom i tražila gljive, a potom i alarmirala policiju, koja je odmah izašla na mjesto događaja.
Cijelo to vrijeme kroz tešku agoniju prolazio je njezin suprug Anto i kći Dijana, koja, inače, živi u Švedskoj. Iako su vjeru u čudo izgubili još davno, nada je u njima još uvijek tinjala, a ugasila se simbolično na petak 13. Datum koji je 86-godišnji Anto oduvijek proklinjao. Tako nam je barem rekao kada smo ga u ponedjeljak posjetili na kućnoj adresi.
Iako shrvan i umoran od svega, ugostio nas je u svom dnevnom boravku te u društvu kćerke i unuke ispričao sve ono kroz što je prolazio proteklih tjedana. Kaže, dogodilo se iz čistog mira, iako se Dragica počela gubiti u posljednje vrijeme. Točnije, bila je dementna i stalno je pričala kako se želi vratiti u Banja Luku, odakle su doselili ratne 1992. godine.
Gledali Nedjeljom u dva kada je odjednom nestala
– U posljednje vrijeme je govorila da hoće kući, da se želi vratiti svojima, ali sam joj stalno govorio da tamo nemamo više nikoga. Otac, majka i brat umrli su joj prije 30 godina. Sve što imamo je ovdje u Koprivnici. Za vrijeme rata smo protjerani i mijenjali smo s jednim Srbinom ovaj stan za kuću u Banja Luci, a dobili smo i vikendicu s vinogradom u Velikom Pogancu. To je sve što imamo, ništa više, i dobro je to znala, ali gubila se i stalno zazivala povratak kući – pojasnio nam je Anto na početku razgovora.
Unatoč tome, znao je da se po nestanku nije uputila prema Banja Luci, već da je negdje u blizini. Cijela agonija počela je u nedjelju, 17. srpnja, oko 15 sati, kada su gledali Aleksandra Stankovića i “Nedjeljom u 2”.
– Sjedili smo ovdje gdje mi sjedimo sada i gledali emisiju. Pred kraj sam nakratko zaspao, možda na dvije-tri minute, a kada sam se probudio nje više nije bilo. Otišao sam u kuhinju, gdje je držala pletenu korpu i dvije torbe, no nije ni toga bilo. Znao sam da je otišla van iz stana, sjeo sam na bicikl i krenuo putevima kojima inače idemo u šetnju. No, nije je nigdje bilo – priča nam 86-godišnji Anto.
Prethodno se već dvaput uputila u nepoznato
Kaže kako ju je tražio otprilike tri sata, nakon čega se vratio kući i alarmirao sve one koje je morao.
– Vratio sam se kući i obavijestio njenog rođaka u Karlovcu i policiju. Došao je taj rođak odmah ovdje, sve smo pretraživali tri-četiri dana, no nigdje je nismo pronašli. Lijepili smo i plakate po Koprivnici da je nestala moja Dragica, no već tad sam znao u sebi da je mrtva. Vrijeme je odmicalo, a ona ne može sama izdržati toliko dugo – kazao je.
Zanimljivo, napomenuo nam je Anto kako se Dragica prethodno već dvaput uputila u neki svoj svijet. Jednom u Velikom Pogancu, drugi put u Koprivnici. No, uspješno su je pronašli.
– Špricao sam vinograd u Velikom Pogancu, a njoj sam rekao da poreže ruže koje tamo imamo i nastavio svojim poslom. Kada sam završio sa špricanjem, Dragice više nije bilo. Krenula je prema Koprivnici nekim svojim putem, a pritom mi je iz jakne uzela ključ od automobila. Nisam mogao krenuti za njom pa sam otišao do naselja, do prvog susjeda. Objasnio sam mu situaciju i pronašli smo je nekoliko kilometara dalje. Rekla nam je da je krenula kući, a uopće nije bila svjesna da ima ključ od automobila sa sobom – prisjeća se Anto.
Tijelo u šumi pronašla slučajna prolaznica
Ubrzo je uslijedio i drugi slučaj i to neposredno prije nego što je nestala zauvijek. No, Anto je tada bio lukav i potajno ju je pratio.
– Otišla je iz stana i krenula Špoljarskom ulicom. Otišla je preko pruge i došla na magistralu prema Osijeku. Nakon što se umorila prišao sam joj i pitao gdje je krenula, rekla je da je u šetnji. No, da je nisam pratio ne bi se znala vratiti doma, jer je bila dementna – siguran je Anto.
Nažalost, zadnji put nije primijetio da je otišla iz stana, točnije, kada je primijetio već je bilo kasno. Četiri tjedna kasnije uslijedio je poziv kojem se nikada nisu nadali.
– Javili su nam iz policije da je njezino tijelo pronađeno u šumi pored Starigrada, otprilike dva kilometra od Mlinarske ulice. Pronašla ju je žena koja je šetala šumom i tražila gljive. Našli su i korpu i dvije torbe pored nje. Mi još nismo bili tamo, na tom mjestu u šumi, ići ćemo u srijedu ili četvrtak s policijom – kaže Anto i dodaje da bi do tada trebala završiti i obdukcija.
Nadali se sretnim vijestima koliko god to bilo nerealno
Ipak, ne sumnja na neke nečasne radnje i siguran je da njegova Dragica nije dugo izdržala živa.
– Maksimalno dva-tri dana. Tu noć kad je nestala pala je jaka kiša, a ona je bila krhka, sitna, pokisla, nije imala vode, hrane niti išta za presvući. Kažem, ubrzo smo izgubili nadu, ali ne do kraja. Negdje u dubini nadali smo se sretnim vijestima, koliko god one nerealne bile – jada nam se Anto.
Istome se nadala i kći Dijana, koja je uskoro po maminom nestanku doletjela iz Švedske, u kojoj živi od 1991. godine.
– Vidjela sam mamu zadnji put 2019. godine, lani nisam zbog koronavirusa. Kada su mi javili u Švedsku da je nestala, bio mi je to veliki šok, ali bila sam sigurna da će je pronaći. No kada sam vidjela da se stvari kompliciraju, došla sam ovdje s kćeri. Došle smo četvrti-peti dan po njezinom nestanku – pojašnjava Dijana.
Dodaje da je šuma u kojoj je pronađeno tijelo udaljena osam do 10 kilometara od njihovog stana i jednostavno joj nije jasno kako je do tamo uspjela doći. Kaže da majka nije imala toliko snage, štoviše, imala je bolesne noge i otvorene rane na njima.
Policija u detaljnu potragu krenula tek dva tjedna po nestanku Dragice
Također, nije joj jasno zašto je policija u detaljnu potragu krenula tek dva tjedna nakon nestanka. Navodno su, kako su sami rekli, toliko čekali na pse tragače.
– Prvih dana taj se slučaj vjerojatno prebacivao sa stola na stol. Zvuči nevjerojatno, ali svaki dan dolazila su nam dvojica novih policajaca ovdje na vrata i nas propitkivali ima li kakvih novosti. Ja, recimo, živim u Švedskoj i da se ovakav slučaj dogodio tamo, odmah bi se krenulo u potragu i sa psima i s dronovima. A ovdje je trebalo dva tjedna i kada su sa psima napokon krenuli, bilo je jasno da su tražili mrtvo tijelo. I oni su bili svjesni da moja mama više nije među živima – napominje kći Dijana.
U međuvremenu su koprivnički plavci gledali sve gradske kamere, no Dragicu nisu vidjeli, a Dijana tvrdi kako su u pravu potragu krenuli tek kada je slučaj na sebe preuzeo Damir Buzina.
– Po njegovom povratku s godišnjeg odmora krenula je prava akcija. Došli su i psi i od tada su konstantno bili u potrazi, intenzivno su tražili, a gospodin Buzina nam je javljao sve što rade. Zanimljivo, dan prije nego što je pronađena bili su u blizini tog mjesta u šumi, kažu možda 50-ak metara dalje, ali su je promašili. I onda je u petak oko 13.30 ta žena ugledala tijelo – pojasnila je Dijana i dodala da bi možda sve bilo drugačije da su u pravu potragu krenuli odmah po njezinom nestanku.
U braku bili 60 godina, a nisu se uspjeli ni pozdraviti
Na kraju, u razgovor se ponovno uključio Anto i dodao kako je s Dragicom u braku bio 60 godina. Tu veliku obljetnicu proslavili su prije dva mjeseca, a sad je bez nje skrenuo s pameti.
– Nisam ni na nebu ni na zemlji, kako se to kaže. Svaki dan bili smo skupa i ne znam što ću ni kako ću dalje. Nisam izgubio samo suprugu, već i najboljeg prijatelja, čitav svoj svijet sam izgubio. Odlično smo se slagali, preživjeli smo Drugi svjetski rat, osjetili sve nedaće onog vremena, preživjeli i Domovinski rat i protjerivanje iz vlastite kuće i sad nas ovo snađe. Otišla je kada smo najpotrebniji jedno drugome – pričao je Anto u suzama i za kraj dodao da mu je najviše žao to što se od nje nije mogao oprostiti onako kako se htio.
– Jako mi je krivo zbog toga. Krivo mi je jer nije umrla prirodnom smrću, nismo se imali priliku ni oprostiti, zagrliti, samo je nestala i zauvijek zalupila vratima za sobom – zaključio je pun emocija.
Dragica Kezić pokopana je danas u krugu najbliže obitelji na Gradskom groblju u Koprivnici.
