Godine 2016. bivši policijski službenik Policijske postaje Đurđevac tužio je državu zbog neisplaćivanja naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Podsjetimo, pisali smo tada kako je B. S. tijekom 2012. bio zaposlen u đurđevačkoj postaji te imao pravo na 35 dana godišnjeg odmora. Dok prvi dio, od 10. do 24. kolovoza 2012., samoinicijativno nije iskoristio, drugi dio, od 20. prosinca do 21. siječnja 2013., nije mogao jer je udaljen iz službe. Također, u srpnju 2013. dobio je otkaz. Sve to razlog je zašto je smatrao da mu pripada naknada za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 11 782 kune.
Općinski sud u Koprivnici u nepravomoćnoj presudi zaključuje kako je njegova tužba neosnovana. Objašnjenje presude bilo je kako Berislav Skec ne može istovremeno dobiti plaću i naknadu za godišnji odmor. Glede drugoga dijela godišnjeg odmora, navedeno je da nema pravo jer je svojom krivnjom udaljen iz službe. Bio je, dodajmo, dužan i platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 3500 kuna.
Priča je dobila nastavak na Županijskom sudu u Zagrebu
Međutim, stigavši na Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, priča je dobila nastavak u kojemu B. S. ponovno tuži Republiku Hrvatsku koju je zastupalo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici.
Sudac Tomislav Aralica donio je presudu prema kojoj je Republika Hrvatska dužna bivšem policijskom službeniku isplatiti iznos od 7.769,45 kuna bruto s kamatama za neiskorišteni godišnji odmor u 2012. s kamatama tekućim od 31. prosinca do 31. srpnja 2015. godine.
U objašnjenju suda drugoga stupnja navodi se kako je sud prvoga stupnja “pravilno utvrdio činjenice, ali nije sasvim pravilno primijenio materijalno pravo.” U presudi stoji kako radnik “ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca.”
– Ukupna duljina njegovog godišnjeg odmora trebala je biti 46 dana, uključujući neradne subote, nedjelje i blagdane. A zato vrijeme je tužitelj trebao primiti naknadu plaće u visini njegove jedne i pol mjesečne plaće. Ta jedna i pol prosječna mjesečna plaća iznosi, dakle, 11.133,43 kuna (7.422,29 kuna + 3.711,14 kuna). Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju valjalo dosuditi isplatu tog iznosa – objašnjavaju.
Također, pojasnili su kako tužitelju B. S. “nije prestao ugovor o radu krajem 2012. pa on stoga ima pravo na naknadu godišnjeg odmora u punom iznosu jer nije iskoristio niti jedan dan godišnjeg odmora.” Prema presudi, “nije od značaja niti kad je tužitelj uhićen, niti kad je prestao dolaziti na posao”, niti je osnovan razlog tuženice da je B. S. samostalno kriv što je prestao raditi “jer mu je izrečena takva disciplinska mjera zbog počinjene teže povrede službene dužnosti.”
– Pravomoćna presuda pokazuje potpuno neznanje državne odvjetnice u Koprivnici i sudaca u Općinskom sudu u Koprivnici, koji se boje dosuditi radniku naknadu za neiskorišteni godišnji odmor što je njegovo ustavno pravo koje mu ni državni odvjetnik ni sudac ne smiju osporavati – istaknula je Žaneta Višy-Kevešević, ovlaštena osoba Udruge “Drugi val” Đurđevac, kojoj se navedeni policajac obratio za pomoć oko slučaja.
