Sam odlazak za Umag nije počeo najbolje, jer smo umjesto s našim gospodinom Mirkom zbog kvara na njegovom autobusu, preko noći morali naći drugi prijevoz. Uz veliko angažiranje direktorice i tajnice kluba (telefonom iz Budimpešte) problem je riješen, doduše manje komforan (mini-bus sa 17 mjesta), ali iz toga mladost ne pravi probleme. Usprkos prtljazi nad glavama i među sjedalima krenuli smo na vrijeme (ponedjeljak u 11) stigavši u Umag taman da ostavimo stvari u hotelu i krenemo u dvoranu. Službeni predstavnik ekipe, kao prekobrojan u busu, iskoristio je službeni put inž. Kukeca iz Podravke (nekad odličnog rukometaša), pa mu se na putu za Umag pridružio kao gost.
Putem u ”busu” nije nedostajalo mladenačke razdraganosti, no osjetila se pozitivna napetost pred onim što slijedi.
Cure su mi u šali rekle: Znate trenerice, ako ne bumo prve, rađe bumo onda četvrte, jer nam je već dosta pehara i medalja za 3. mjesta.
Ali vidjela sam im u očima žar i želju da ovaj puta idemo do kraja.
SA ZAMETOM TENA PETIKA U ZADNJOJ SEKUNDI
Utakmica sa Zametom igrala se točno u podne i baš je nekako sličila istoimenoj staroj ”kaubojadi”. Tu je bilo svega. Obostrana nervoza , zapucani ziceri, isključenja, a polovicom 2. poluvremena i crveni karton (treće isključenje) za Jandrašić. Pravi ”fajt”. Pred kraj smo ispustile vodstvo od tri gola razlike (od 17:14 na 17:17). Srećom, imale smo izuzetno raspoloženu Tenu Petiku (8), kojoj su dobro asistirale Lucija Jandrašić (5) i Viktorija Šestak (4). Takoreći u posljednjoj sekundi Tena nas spašava gubitka boda, zabija svoj 8. gol za pobjedu i mjesto među osam najboljih je gotovo osigurano. Sada se već lakše diše, a samopouzdanje raste.
S DUGIM SELOM LAKO
Zadnji protivnik u grupi nam je ekipa iz Dugog Sela. Pobjeda nam je osiguravala 1. mjesto u grupi i za protivnika drugoplasiranu ekipu iz grupe B. Iskreno, od te utakmice nisam strahovala, znale smo da smo bolje, što je i konačni rezultat utakmice potvrdio (30:19). Dala sam priliku ulaska u igru svim igračicama, a istovremeno odmarala one koje su na predhodnim utakmicama najviše povukle.
UTAKMICA U 9, USTAJANJE U 6, PA PJESMA S PLAŽE I POBJEDA NAD LOKOMOTIVOM
Kako nas je u srijedu već rano ujutro (u 9) čekala utakmica za ulazak u polufinale (Lokomotiva), dogovor o ranom buđenju ”prihvaćen” je jednoglasno. Tako su galebovi i poneki šetači već iza 6 sati ujutro mogli čuti pjesmu s plaže uz razne igrice za razbuđivanje. Slijedi doručak i odlazak u dvoranu .
Znale smo da Lokomotiva igra duboku obranu i da će posebno paziti na naše vanjske igračice. Dogovor je bio da se više igra na pivote i krila, a vanjski koliko mogu. Cure su ispunile dogovor, iznenadila je vrlo dobrom igrom Elena Popović, koja je osim dva gola s pivota (uz Viktorijina tri) zabila i dva krasna gola s pozicije vanjskog , krila su dodala svoja tri gola, golmani solidni i konačnih 17:11 za nas. Veselje, svima nam je pao kamen sa srca, jer smo osigurale popodnevno polufinale, iako u tom trenutku, nismo znale s kim igramo (Zamet ili Osijek). No, uskoro je i ta nepoznanica riješena – ponovno sa Zametom.
U POLUFINALU VELIKA PODRAVKINA RUKOMETNA OBITELJ
Nakon samo jedan razlike za nas u prvoj utakmici,z nale smo da će one biti izuzetno motivirane kako bi se revanširale za poraz. S druge strane i mi smo itekako željele finale. Posebno nas je inspirirao dolazak kompletne naše prve ekipe, naših uzora, predvođena rukovodstvom kluba i stručnim stožerom, koji su, uz već prisutne roditelje, svojim glasnim, ali korektnim navijanjem napravili pravu atmosferu u gledalištu. To je bila potvrda kako smo jedna velika Podravkina rukometna obitelj.
Počelo je prema očekivanju. Zamet se odlučio ponovno na duboku obranu s posebnim pritiskom na Tenu. Igralo se gol za gol gotovo do pred sam kraj utakmice, kada smo napravile razliku od 4 gola (20:16 ), da bi kraj dočekale s konačnih dva razlike za nas (21:19). Jednu od svojih do sada najboljih utakmica odigrala je Lucija Jandrašić (10 golova) uz pomoć dobro čuvane Tene (4), Viktorije (3) i svih ostalih koje su ulazile u igru.
LAKO U FINALU – 19 UTAKMICA U NIZU BEZ PORAZA
A u finalu, opet, ”stari” poznanik iz Ivanić Grada (dvostruki prvak) , s kojim baš i nemamo ugodnih sjećanja iz prošlih završnica. Međutim, motivacija mojih djevojaka i želja da konačno pokažemo tko je najbolji, učinile su finalnu utakmicu rezultatski gotovo nezanimljivom (22:7 za nas), pa sam sreću igranja u finalu omogućila svim igračicama. Ponovno smo imali veliku podršku vjernih roditelja, vodstva kluba, g. Čičina (hvala, Đuka!) i stričeka Mirka. Uvjerljivom pobjedom od 15 golova razlike cure su pokazale da su ovog trenutka u svojem godištu najbolje u državi, čemu govori u prilog i niz od 19 prvenstvenih utakmica bez poraza (13 u 1. HMKRL-sjever i šest na Završnici PH). Na ovoj utakmici na golu je bila gotovo nesavladiva Vrabec, u obrani kao i napadu blistala je Tena Petika (10 golova) uz odličnu pomoć Jandrašić i svih ostalih.
MEĐU NAJBOLJIMA BILO JE MJESTA I ZA VRABEC
Slavlje je počelo odmah na terenu uz pjesmu i suze radosnice, a samo na trenutak je prekinuto svečanom ceremonijom podjele priznanja najboljim ekipama i pojedinkama. Mislim da su zlatne medalje i pehar prvaka potpuno zasluženo u našim rukama. Izbor najboljih pojedinki to i potvrđuje: imamo najbolju igračicu prvenstva (Jandrašić), najboljeg lijevog vanjskog (Tena Petika) najboljeg pivota (Viktorija Šestak), a iskreno mislim da je bilo mjesta i za golmanicu Vrabec. Moguće da u nekim utakmicama nismo ”umirali” u ljepoti izvedbe, ali pamti se samo rezultat.
UZORNO PONAŠANJE I PJESMA BEZ KRAJA
Onako vesele i razdragane, s medaljama oko vrata, odužile smo se našim prvotimkama i bile navijači na polufinalnoj utakmici Kupa. Tu sam se oprostila od svojih cura zbog daljnjih obaveza na seminaru, a vodstvo puta i brigu o ekipi preuzela je moja kćer Petra, ovaj puta s dobrim starim autobusom i stričekom Mirkom za volanom. Pjesma je prestala samo u McDonaldsu na Vratima Jadrana (čašćenje na račun kluba), jer kao pristojne mlade dame znaju da se punim ustima ne pjeva. A dalje, niti puni želučeki, niti umor, nisu smetali da s veseljem i pjesmom nastavimo put do Koprivnice gdje se stiglo oko ponoći uz doček već pristiglih roditelja. A kad sam već kod ponašanja i bon-tona želim istaknuti da se jednako kao rezultatom ponosim cjelokupnim ponašanjem djevojaka koje su u svakom trenutku dostojno prezentirale svoj klub.
ZAHVALA SVIMA, PA I NAMA I NJIMA
Iako ovi trenuci zadovoljstva podjednako pripadaju svim mojim djevojkama , nekorektno bi bilo posebno ne istaknuti Tenu Petiku, koja je tijekom cijele sezone nosila ekipu, jednako kao Luciju Jandrašić i Viktoriju Šestak koje su uz Tenu bile okosnica ekipe. Ali jednako tako čestitke za igru zaslužuju Gabriela Vrabec, Helena Popović , Lana Brkić, Ana Sikavica, Nika Prese , a ne zaboravljam niti ostale moje cure koje su s iako manjom minutažom, dale svoj obol osvajanju naslova prvaka: Krstanović, Kokša, Petričević, Galinec, Borac, Kolar, Firšt, Bogdan. Svima njima, kao i onima koje ovaj puta nisu bile s nama (Dombaj, Hudoletnjak, Kreš), od mene kao trenerice, veliko HVALA I BRAVO.
Sada se odmorite, nadoknadite propušteno u školi, trenirat ćemo do 15. lipnja, a onda se vidimo ponovno početkom kolovoza.
Na kraju natjecateljske sezone zahvaljujem čelnim ljudima kluba na materijalnoj i logističkoj podršci, šefu stručnog stožera Goranu Mrđenu i svim ostalim kolegama trenerima na dobrohotnim savjetima i pomoći, a roditeljima mojih cura na nesebičnoj i velikoj potpori ekipi. Hvala i g. Ivi Čičinu na korektnom praćenju naše ekipe i ispravljanju mojih pogrešaka u pisanju.
IGRAČICE I GOLOVI
Naslov prvaka Hrvatske za mlađe kadetkinje osvojile su (golovi zbrojeni sa svih šest utakmica):
Gabriela Vrabec, Katarina Borac , Leticija Krstanović, Klara Kokša 2, Klara Petričević 3, Ana Sikavica 6, Lana Galinec, Elena Popović 10, Lucija Jandrašić 34, Lana Brkić 3, Nika Presek 5, Tena Petika 35, Viktorija Šestak 21, Ines Kolar 2, Patricija Firšt 3, Tamara Bogdan 2.
NAJBOLJA TRENERICA ĐURĐICA ZEČEVIĆ
Naš dodatak: tekst je napisala Đurđica Zečević, koja je proglašena najboljom trenericom na završnici, uz mnoge komplimente za način igre mladih Podravki. Samo usput: Podravka je imala najčvršću obranu i jedina pucačice s 9-10 metara razdaljine. Svaka čast!
Izvor: www.rk-podravka.hr