Sretan (77) rođendan našem osebujnom umjetniku i boemu, pučkom tribunu i pomalo filozofu, Koprivničancu Željku Korošecu! Gotovo da i nema Koprivničanke ili Koprivničanca koji za njega ne znaju. Mlađe generacije viđaju ga često na njegovom poniju, a njegova neobična pojava sigurno u njima budi određenu znatiželju.
Kako ga je teško odrediti jednim pridjevom, zanatom ili terminom koji bi ga najbolje opisao – dozvolit ćemo si “slobodnjak”. Jer, uistinu, ne robuje konvencijama, misli svojom glavom, iako će nerijetko naletjeti na osude onih koji zaključuju prema vanjskom. Ovaj, činjenica je, prvi formalni koprivnički naivni slikar “ogolio” je dušu za ePodravinu. Cijeli prilog snimljen u njegovom kreativnom neredu u kućici u Dubovcu možete pogledati u videu.
Naturalistički “magnum opus” zaokružio “gaćicama”
Svašta je radio Korošec u životu, odselio u Njemačku, tamo radio kao majstor, svirao i skladao, slikao i izlagao u cijenjenim galerijama. Naiva je tada bila u “procvatu”. Neki znaju da je tamo koristio i estradno ime Denny Day, jer – kako nam je i kazao – nije želio da Nijemci “lome” jezike na njegovom imenu i prezimenu. Korošec je i podravski “doajen” naturalizma, nudizma – a svoj “magnum opus” opisao je u pjesmi Gaće, gaćice.
Pričao nam je o prvom susretu s doajenom naivnog slikarstva, Ivanom Generalićem. Malo tko zna da je još kao dječak 1961. godine izlagao upravo s Generalićem, Gažijem, Kovačićem i Ivanom Večenajem. Imao je tek osam godina kada je, nazirala se tu već određena revolucionarna crta, na staklu uprizorio Smrt Ivana Generalića. Generalić, u to vrijeme i dalje živ, zabranio je njeno izlaganje pa je došlo do sukoba karaktera. Našeg “slobodnjaka” to nije pretjerano opterećivalo – mogao je tek naslutiti da bi zbog svoje avangarde mogao nailaziti na brojne prepreke u svom životu.
Zakopao sve slike zbog rata, preživjele tek dvije
Vratio se 1988. godine iz Njemačke, a kasnije, u strahu od rata zakopao je sve svoje slike. U životu ga je često pratio i peh – pa su tako na životu ostale tek dvije Crveni pas i most. Ostale su istrunule pod podravskom zemljom. Njegove slike, pisali su kritičari, su i poetične i psihoanalitične, bez ikakvih duhovnih ili slikarskih utjecaja. Osim, tehnike – moguće. Osim što je slobodnjak, netko mu je davno “metnuo” i titulu romantičara, možda i najtočniju.
Pričali smo o ljubavi i seksu, dva pojma bez kojih je njemu život nezamisliv. Bio je otvoren, iskren i pomalo vulgaran. Shvatljivo onima koji ga znaju. Ništa u rukavicama. Pričao je i o odnosima u obitelji, filozofiji, postmoderni, novom normalnom…
Na naše pitanje, više možda opservaciju, kako reagira kad mu ljudi kažu “ti si lud”, kazao je kako je pitanje što je normalno, i da je današnji život sve manje racionalan – ljudi ne razmišljaju, ne žive u skladu s prirodom, uzimaju stvari zdravo za gotovo i nemaju nikakvu legitimaciju misliti da su baš oni normalni. Dobro, ne baš tim riječima, ali shvatili smo…
