Kako li je samo malo potrebno da se nešto iz velike ljubavi, pretvori u veliku mržnju.
Primjera za to ima koliko hoćete, a ovaj svježi, vezan uz Eurosong natjecanje baš jako lijepo prikazuje, da eto, ljudi smo i ne možemo si pomoći.
Baby Lasagna, svi već znamo, na Dori je pobijedio kao totalni outsider, s klupe za rezerve upao je u natjecanje i osvoji simpatije gledatelja. Ok, kako kojih, Dejan Lovrena nazvao je njegov nastup demonizmom, pa nestao u mišju rupu kada se ispostavilo da je Lasagna vjernik.
Polarizacija oko ovog natjecanja prisutna ja svake godine u javnosti. Nerijetko se od onih kojima baš i nije simpatično može čuti kako je riječ o „pedersko-LGBTQ-demonskom“ natjecanju na kojem se natječaju i pobjeđuju muškarci s predivnim bradama, ali u suknjama.
S druge strane, moglo se čuti kako je riječ o natjecanju koje je otvorenog uma i srca, koje prihvaća sve, prihvaća različitosti i svatko se na njemu može osjećati ugodno.
Ta dva pola iz godine u godinu izmjenjivali su svoja mišljenja u emisijama, podcastima, komentarima i naravno društvenim mrežama.
U Hrvatskoj je tako bilo do ove godine. Nakon što je prošle Let 3 probio led i kao nešto „drugačiji“ prošao na Dori, počeo je mekšati ovaj „pedersko-demonsko“ lobi koji je onda počeo prihvaćati činjenicu da Hrvatska s razno raznim slavujima neće postići nikakav uspjeh. Prihvatilo se da je na natjecanje ovog tipa potrebno poslati nekog tko je ili ekscesan ili nastup, pjesma, stav djeluju ekscesno.
Baby Lasagna u svojoj filmskoj priči savršeno se uklopio u tu priču. Ovaj „pedersko-demonski“ lobi prihvatio je ritam pjesme nakon tri slušanja, a činjenica da je Baby vjernik dovela ih je u poziciju „ma ok, naš si, nema veze što glazbu ne kužimo“. Nešto slično kao i trenutna garnitura na vlasti, ali nema se potrebe ovdje njima baviti.
S druge strane zaljubljenici u Eurosong i oni malo otvorenijeg pogleda prema tom natjecanju prepoznali su u Lasagni simpatičnog dečka s pjesmom koja im ulazi pod kožu. Ali ne samo to, u njemu su vidjeli “pobjedu alternative” i “finalni udarac svim onim zabavnjacima koje ne volimo”.
I tu se dogodio taj magični spoj. Oba pola puhala su u isti rog.
Sinoć nešto iza ponoći, postali su jasni ukupni rezultati ovog natjecanja. Baby je završio na drugom mjestu i to tako što je glasovima žirija bio na trećem, a publike na prvom, pa je u ukupnom zbroju tron prepustio Švicarcu. Znamo svi, nebinarnoj osobi u suknjici.
Znajući što slijedi spojio sam se na društvene mreže i koristeći „refresh“ krenuo uživati u svoj silini komentara i nevjerojatnosti koju ovakva situacija donosi.
Naime, ovi iz „pedersko-demonskog“ lobija sada kreću optuživati žirije ovog natjecanja upravo za to, da su „pederi i demoni koji favoriziraju muškarce u suknjama“, ali pogađate u tome im se pridružuju i ovi s drugog pola. Čitajući komentare osoba za koje znam kako su još jučer sve što koketira s oslovljavanjem nekoga „pedersko-demonskim“ gledali s osudom, sada počinju koristiti upravo taj narativ. Pa čitam komentar osobe za koju znam (ili sam barem znao) da je uključiva-otvorenog srca, kako piše da je „Ovo katastrofa, treba ukinuti taj pederski žiri….“.
Gledam i plače mi se, ali gušim se u smijehu.
I tako, u atmosferi koja se pretvorila u pravu navijačku imamo zajedništvo prije Eurosonga i zajedništvo nakon Eurosonga.
Oprostit ćete mi, ali urnebesno je zabavno pratiti koliko je malo potrebno da se zapali vatra mržnje onih koji su „liberalni, otvoreni, inkluzivni“ i ugasi plamen ljubavi onih koji su „zadrti, kockoglavi, ograničeni“.
Ujedinjeni u glazbi, što je bio slogan ovogodišnjeg Eurosonga u Hrvatskoj se tako pretvorio u „Ujedinjeni u ljubavi i mržnji“.
A ej, nogometni EURO tek je pred vratima…