Sočna ljubavna dopisivanja prepuna čežnje trajala su tri godine, a ovaj je zaljubljeni par slao i po nekoliko pisama dnevno.
Danas se slavi Valentinovo, a mnogi zaljubljeni nisu ni svjesni koliko su sretni što mogu svaki dan provoditi s voljenom osobom, a ako i ne mogu, tu je mobitel, Skype, Facebook, Viber, Whats up…
No 1918. godine nisu svi imali lukzus telefona ili pak prijevoza, ali zato su postojala pisma.
Martin Mahović, kolekcionar starina iz Đurđevca, u potrazi za motivima nekadašnjeg izgleda grada, došao je do nevjerojatnog otkrića prilikom internet aukcije.
Na razglednicama iz davne 1918. godine, otkrio je pravu ljubavnu priču između Nadice Kočonde rodom iz Donje Stubice, a koja je živjela i radila u Đurđevcu kao pobočna otpravnica u pošti i Ivana Praputnika, profesora Kraljevske gimnazije u Krapini.
Sočna ljubavna dopisivanja prepuna čežnje trajala su tri godine, a ovaj je zaljubljeni par slao i po nekoliko pisama dnevno.
“Mili moj. U noćnoj službi sam, mislim mnogo, veoma mnogo na Te i ne mogu Ti reći kako mi je teško da smo daleko jedno od drugog. Pa hoće li već biti drukčije? Mnogo Te ljubi Tvoja Nada”, pisala je ona Ivici.
“Uvjeren sam, zlatna Nadice moja, da si i Ti, nebo moje, takav anđeo, kakav je prikazan na ovoj slikovnici. Bože kako si lijepa! Ova prekrasna forma punahnih Tvojih nožica! Ah, pa te nebeske sisisce! Pa te rajske očice! Ljubim Ti, dušo i cjelivam živo Venerine Tvoje uvškice. ” odgovarao je Ivica.
Tepao joj je na sve moguće načine te ju nazivao svojom zlatnom ženicom, suncem, najčistijom djevicom, anđelom.
Ovaj se ljubavni par susreo u Zagorju, gdje su se i zaljubili, a zatim ih je život razdvojio, no to nije ugasilo njihovu ljubav.
M. Mahović je pet godina sakupljao razglednice te slagao dijelove. Danas ima 40 razglednica, uredno poslaganih u album te sa strane ispisanim tekstom, jer je njihov rukopis teško čitljiv.
Iz pisama je otkrio i mnoge detalje iz ondašnjeg vremena, primjerice da je vladala Španjolska gripa te da obadvije škole u Đurđevcu nisu radile.
Ovakvu ljubav u današnjem užurbanom svijetu teško možemo zamisliti, a tko zna jesu li Nadica i Ivica jednom i završili zajedno ili je sve ostalo na slatkim pismima.
U svakom slučaju, neka Vam ova ljubavna priča uljepša Valentinovo, a ako nemate inspiracije za poklon ili priznavanje ljubavi, neka vam povijest bude učiteljica.
U nastavku zavirite u detalje ovih ‘vrućih’ dopisivanja iz arhive Martina Mahovića.
14.10.1918. // Nada Kočonda iz Gjurgjevca piše Ivanu Praputniku u Krapinu:
“List od 12/X danas primila. Lijepa hvala. Vrlo me je obradovao. Moguće sutra na njega odgovorim ako samo i kako dospijem. Posla bome dosta i ako smo 3. Kad moji dolaze ne znam. Danas je prvi dan da mi je ipak hvala Bogu nešto bolje. Od španjolske strašno umiru. Škole pučka i srednja zatvorene. Čujem i u Varaždinu. Kako vi ? lijep je bio dan danas 8 dana. Živimo u uspomenama. Mnogo pozdravlja Nada”
16.10.1918. // Nada Kočonda iz Gjurgjevca piše Ivanu Praputniku u Krapinu:
“Danas ostala bez vijesti. Znam da na vama krivnja nije. Jeste primili moja 2 prep. Lista? Što je nova ? kod nas strašno umiru od španjolske tako da je to uopće jedini govor cijelog dana. Moje se gospojne strašno boje pa cijeli dan uzdišu i ja ih mirno tješim. Sad ste već nekoliko kuća gjurgjevačkih vidjeli, pa kako vam se sviđa? Srdačno pozdravlja Nada”
22.11.1918. // Ivan Praputnik piše iz Krapine Nadi Kočondi u Gjurgjevac:
“Ah, Nadice zlatna moja, hoću li ikada smijeti strasno te cjelivajući usnama pronaći zlatnu ručicu, da uzmognem sav se podati rajskoj slasti – cjelivanja divnih tvojih, nebo moje, smješnih djevičanskih tvrdih grudica, što mirišu najljepšim mirisom najkrasnijih ruža?!
U duhu ih ljubim, zlato moje, Ivica”
13.03.1919. // Ivan Praputnik piše iz Krapine Nadi Kočondi u Gjurgjevac:
“Što se to smješka ispod lijeva pazušca? Daj, dušo, da Ti strasno ljubim divne tvrde djevičanske sisice Tvoje! Kako si mila, kako ljupka, garavušo moja zlatna! Kada ću se smjeti uza Te, nebo moje, priljubit? Dan i noć neprestano Te, raju moj, pusika – žalosni Ivica.”
30.03.1919. // Ivan Praputnik piše iz Krapine Nadi Kočondi u Gjurgjevac:
“Kada će moja Nadica učiniti meni čitav moj bijedan život najljepšim ljetom? Ljubim Ti zlato moje, svaki sveti dijelak dražesna tjelešca – Ivica.”
28.05.1919. // Nada Kočonda iz Gjurgjevca piše Ivanu Praputniku u Krapinu:
“Mili moj. U noćnoj službi sam, mislim mnogo, veoma mnogo na Te i ne mogu Ti reći kako mi je teško da smo daleko jedno od drugog. Pa hoće li već biti drukčije? Mnogo Te ljubi Tvoja Nada”
