Guska, purica ili patka s mlincima na božićnom blagdanskom stolu tradicija je koja se u našim selima prenosi stoljećima. Vjeruje se da perad donosi sreću jer ona svu zemlju baca natrag, iza sebe. U tome su naši stari vidjeli simboliku i nadali se kako će sve loše u toj godini ostati iza njih. Za Novu pak godinu jede se prase jer ono ruje prema naprijed i gura sve ispred sebe pa se tako vjerovalo da će godina koja dolazi biti bolja i bogatija od prošle.
Doduše, moderna vremena počela su potiskivati te običaje, posebno u urbanim sredinama, no selo još drži do tradicije.
Posebno baka Milka Poropat, 87-godišnjakinja iz Malih Sesveta, križevačkog prigradskog naselja, koja se prihvatila posla i u “škrinju” pospremila svojih nekoliko gusaka za Božić, a još je čekaju i purice.
Iako druga najstarija mještanka u selu, Milka sa svojih gotovo devet desetljeća te poslove obavlja s lakoćom, a ne smeta joj ni hladnoća.
– Godine su velike, nemoj me ni pitati. Zdravlje je slabo, toliko da jesam. Muči me tlak, triput sam bila u bolnici. Na starog čoveka sve ide. No, naučena sam raditi i nemrem biti zabadav – rekla nam je baka Milka dok je skidala perje sa svoje guske. Primijetila je da i na selima sve manje ljudi nešto radi.
– Tko vam danas hoće ići u štalu, musti krave. Nitko. Nekad je sve to bilo normalno, nije te nitko ni pitao hoćeš li ili nećeš. I na pašu s kravama se išlo. Danas u selu skoro ni nema krava – tužna je baka Milka zbog vremena koja su došla i što u njenim Malim Sesvetama malo tko hoće živjeti i nešto raditi.
Nažalost, usprkos godinama, nema mirovinu jer si nikad nije uplaćivala doprinose, a cijeli je život naporno radila na zemlji i u staji te se brinula za djecu i ukućane. Sretna je što ipak ima obitelj na koju se može osloniti, tako da ničega nije željna.
Na pitanje koja joj je najveća želja, rekla je:
– Da još malo poživim i da sam bar koju godinu mlađa – u šali je zaključila vrijedna i simpatična baka Milka.
