Silens je jedini proizvođač obuće u Hrvatskoj koji radi za Mephisto. Osim njega, za Francuze rade još jedino BiH i Portugal. Od proizvedenih 180.000 pari u protekloj godini, 85 posto proizvodnje je bilo za Mephisto.
U zgradi stare Sloge, nekoć jednog od vodećih proizvođača obuće u zemlji, iako izvana ne izgleda tako, pogon je još vrlo živ i radi se punom parom.
Mnogi Koprivničanci to ni ne znaju, ali nakon što se Sloga kao tvornica obuće ugasila i prerasla u Slogu Gama koja se bavi isključivo tekstilom, u njenim je prostorima s istim poslom nastavila nova tvrtka Silens s velikim dijelom starih radnika te starom-novom šeficom Zrinkom Petrovčić.
– Radila sam u računovodstvu Sloge, pa sam bila financijski direktor te direktor Sloga obuće, a nakon što sam preuzela Slogu od Milana Gajskog, postala sam osnivač i vlasnik svoje firme – priča nam vlasnica nove tvrtke o njenim počecima u unajmljenom prostoru i na unajmljenim strojevima, a koja je zaposlila ljude sa Zavoda za zapošljavanje.
Kako kaže, tvrtka posluje već tri godine i to su joj najbolje tri godine ikad. Osim činjenice da je došlo do invazije jeftine i manje kvalitetne obuće iz Azije na naše tržište, te da će naši građani rijetko izdvojiti više novca za kvalitetni par obuće koliko god on bio domaći proizvod, Z. Petrovčić navodi još jedan razlog zašto Silens opstaje, a Sloga nije.
– Rekla bih da je bilo previše administracije i režije su bile previsoke, a to su poslovi gdje morate paziti na svaki cent, inače se ne možete pokriti – priča nam savjesna šefica Silensa koji gotovo da i ne radi za hrvatsko tržište, dok im je glavni kupac i razlog opstanka francuski Mephisto.
Silens je jedini proizvođač obuće u Hrvatskoj koji radi za Mephisto. Osim njega, za Francuze rade još jedino BiH i Portugal. Od proizvedenih 180.000 pari u protekloj godini, 85 posto proizvodnje je bilo za Mephisto.
– On nam je prvi i neprikosnoveni kupac i partner te vrlo korektan, ali mi bismo svakako htjeli imati nekoliko partnera na čemu intenzivno radimo te smo sklopili suradnju još s njemačkim Kennelom & Schmengerom te austrijskim Stadlerom – upućuje nas šefica te nadodaje kako im je plan povećati kapacitete i broj zaposlenika.
Međutim, kao problem ističe nedostatak stručnog kadra na tržištu, kako kroz obrazovni sustav i obrt izumire struka obućara pa svoje radnike moraju obučavati i osposobljavati sami.
– Počeli smo s 90 radnika, sad ih imamo oko 130, ali trebamo ih još. Također, za nas radi i šivaona u Ludbregu. Sa starim Sloginim kadrom nije bilo problema, ali sav mladi kadar moramo pojedinačno obučavati što iziskuje i financijsko opterećenje – objašnjava Z. Petrovčić.
Upitali smo ju zašto se Silens nije usmjerio i na hrvatsko tržište te jesu li razmišljali o izbacivanju nekog vlastitog brenda kao što to uspješno čini Borovo.
– Obuća koju proizvodimo nije ispod 200 eura, što je vjerojatno previše za hrvatski džep. O nečemu poput vlastitog brenda nisam još razmišljala, jer tu treba i dosta logistike, što je prilično teško financirati. Mi nemamo vlastite dizajnere obuće, nego za kupce proizvodimo obuću prema gotovim predlošcima odnosno njihovom dizajnu – riječi su direktorice Silensa.
Sa zadovoljstvom ističe kako su u dvije i pol godine uistinu nešto i napravili, od novih kupaca, preko redovnih plaća i strojeva koji više nisu u najmu, nego su ih napokon kupili, najvećim dijelom vlastitom akumulacijom, dok će se ostalo riješiti kreditom.
– Najvažnije je da poslujemo u plusu koji nije veliki, ali u ovoj niskoprofitabilnoj grani ga ni ne očekujem. To nije razlog mog ulaska u ovaj posao, nego sam jednostavno vezana uz posao s cipelama cijeli život – zadovoljna je napretkom svoje tvrtke Z. Petrovčić.
Ono što zaposlenici ističu kao najvažnije jest redovna plaća. Rade na principu normi, ali ne po paru cipela nego po minutaži, dok je dnevna norma 450 minuta.
U odjelu krojača zaposleno je 16 ljudi koji za šivanje moraju ispostaviti dnevno 600 pari, dok jedan krojač na dan iskroji oko 100 pari cipela, u što nas je uputila poslovođa odjela Štefanija Lonjak.
– Nekad sam radila u Slogi i razlika između bivše i sadašnje firme je velika. Sad imamo pune ruke posla. U Slogi smo imali velike zastoje u proizvodnji, jer nije bilo dovoljno interesa da se nađe posla odnosno kupaca. Sad smo svi stvarno zadovoljni i plaća nikad ne kasni, a u prosjeku iznosi od 3800 do 4000 kuna – usporedila je Š. Lonjak.
Nadalje nas je kroz cijeli pogon provela zaposlenica Gordana Krčmar i opisala proces nastajanja cipele polazeći od skladišta kože, preko krojarne i šivaone gdje se iskrojena koža šiva i spaja u gornjište obuće.
– Potom gornjište odlazi u montažu gdje se montira na tabanicu odnosno džon, nakon čega obuća odlazi u finiš te na kontrolu i u kutije – pojasnila nam je G. Krčmar.
O svemu što se događa u finišu ispričala nam je voditeljica odjela Gordana Petani.
– Tu se obuća čisti od ostatka ljepila, četka se, poprska i ispolira cipela, uvedu vezice i ona je spremna za police. Rekla bih da su moje cure u odjelu zadovoljne. Većinom su bivše zaposlenice Sloge, a jednu je obučavala firma. Bilo je onih koje su došle, pokušale i nisu se u tome našle. Danas je teško pridobiti nekoga za posao obućara. Kome se to svidi na prvu, taj i ostaje – ispričala nam je o svojoj struci zaposlenica Silensa.
