U Severovcima kraj Đurđevca, na osami među poljima, prostire se najveća fazanerija u Hrvatskoj na šest hektara zemlje.
Tamo oko tisuće fazana trčkara na otvorenom prostoru uređenom kako bi sličilo njihovom prirodnom staništu, sve dok ih ne otkupi neko od brojnih lovačkih društava koji su klijenti fazanerije.
Vlasnik tih zanimljivih ptica je Đuro Ferenčić, poljoprivrednik koji je javnosti postao poznat prije nekoliko godina kada je tražio životnu družicu i showu Ljubav je na selu, a i tijekom lokalnih izbora kada se kandidirao za gradonačelnika Đurđevca. Sada je ipak svoje političke ambicije stavio na čekanje kako bi nastavio biti jedan od samo šest uzgajivača fazana u Hrvatskoj.
– Mi smo obiteljsko poduzeće koje djeluje već 25 godina, jedno od malobrojnih koje tako dugo rade. Svi u obitelji nešto radimo, šest nas je, i nema radnog vremena, stalno se nešto mora. Najveća smo fazanerija u Hrvatskoj, iako smo u europskim razmjerima mali. Proizvodimo oko 40 tisuća fazana i pet tisuća trčki. Jedna mađarska fazanerija, koja nije posebno velika, ima 100 tisuća, francuska ima 700 tisuća, engleska milijun… Kada tako pogledaš, mi smo jako mali – smatra Ferenčić.
Kao što kaže, situacija s fazanerijama u Hrvatskoj nije dobra, ubrzano se zatvaraju, a sve zbog velikih troškova proizvodnje i manjka razumijevanja države prema njima. Naime, potpora za uzgajanje fazana više nema, tako da ni Ferenčić ne proizvodi koliko bi mogao jer jednostavno nema dovoljno kapitala, a ne želi više dizati kredite.
– Kada bi država omogućila manja davanja, mogli bismo proizvesti više, pa čak i spustiti cijenu fazana i zaposliti više ljudi. No, naše društvo općenito ne potiče nikakvu proizvodnju – nezadovoljan je on.
Fazani imaju veliki potencijal i u sklopu lovnog turizma, no taj se potencijal prema Ferenčićevu mišljenju ne iskorištava kako bi trebao.
– Nema nikakvog razloga da jedan Talijan ide preko Hrvatske u Srbiju jer tamo može loviti jeftinije nego kod nas. Nekada je hotel Picok prepun Talijana, a sada već 25 godina nema niti jednoga. I to vam je pokazatelj lovnoga turizma. Lovac kao gost potroši najviše, plati smještaj, hranu, divljač, ulaz u lovište, lovnika koji ide s njim, puno toga – pojašnjava naš domaćin.
Jedan od razloga zašto je malo uzgajivača fazana u Hrvatskoj je i to što su prilično zahtjevni za uzgoj. Kod njih nije opcija da ih se uzgaja u velikoj hali po kavezima, kao što to neki rade s kokošima, oni moraju imati osigurane vrlo precizne i specifične uvjete kako bi uspjeli.
– To je jedna od životinja koju je najteže uzgojiti. Jako su osjetljivi, kao mali odmah nakon izlijeganja moraju imati temperaturu od 37 stupnjeva, to nije lako postići u halama u travnju ili svibnju. Vrlo su osjetljivi na razne mikrobe, viruse, gljivice i bolesti, higijena i čistoća moraju biti apsolutne. Osjetljivi su i na stres, malo jače udarite negdje i on će uginuti. Kada izađu na otvoreno, onda se međusobno tuku i ubijaju se, čim osjete da je netko među njima slabiji, odmah ga napadaju. Puno jedu, 80 do 100 grama dnevno, i treba im minimalno pet mjeseci da bi postali fazani za lov – opisao nam je Ferenčić proces uzgoja ovih ptica.
Napominje da još ima i sreće što kod njega nema bolesti zato što nema svoje matično jato koje bi bilo cijele godine na istoj zemlji, zbog čega bi se pojačano razvijale bolesti. Svoje fazane, kako kaže, hrani prirodnom smjesom bez GMO sastojaka, a dane provode u slobodnom kretanju na njegovom području, što im je potrebno da bi bili zdravi i lijepi.
– Treba im kvalitetna hrana, kvalitetno matično jato i kvalitetan prostor. Možete ih natiskati 500 komada u jednu prostoriju, ali oni neće uspjeti. Jednostavno neće uspjeti, možete im dati sve ostalo, ali neće – kaže Ferenčić.
Osim fazana, Ferenčić uzgaja i trčke, pasminu kokoši čiji je jedini uzgajivač u Hrvatskoj, a zanimljive su i po tome što neke teorije tvrde da je Vukovarska golubica zapravo bila – trčka!
Njegovim životinjama kupci su zadovoljni i prodaje ne manjka, no Ferenčić je spreman i da stavi ključ u bravu fazanerije ako se ne poboljša situacija oko uzgoja i potpora države.
– Dosad smo uspjeli sve prodati, ali situacija je sve gora, lovačkim udrugama su došli problemi zbog osiguranja lovišta i velikih šteta, a istovremeno članstvo opada. Mladih lovaca je sve manje i jednog dana će doći stranci koji će nas zakupiti – uvjeren je on.
Nezadovoljan stanjem i u svom Đurđevcu, Ferenčić se kandidirao za gradonačelnika na proteklim lokalnim izborima u svibnju. Nije uspio pridobiti povjerenje građana i ističe da, iako je sad na vlasti nezavisni Hrvoje Janči, ne vidi napredak Đurđevca u posljednjim godinama.
– Birači su izabrali i to treba poštivati, ali ne vidim da to ide k dobrom. Cijenim gradnju, staza, kružnih tokova, dobivamo i novi stadion, zadužujemo se za obnovu osnovne škole… Vlast se hvali kako je dala stimulacije ljudima da sruše stare kuće, što je dobro, ali je i žalosno jer je u tim kućama netko živio – pita se Ferenčić.
Popravilo se stanje ili ne, činjenica je da kraj Đurđevca postoji najveća fazanerija u zemlji, koja je veliki proizvodni potencijal, a i čuva ove rijetke i prelijepe ptice koje bi bez ovakvog uzgoja, s obzirom na svoj višak neprijatelja i manjak obrambenih sposobnosti, u prirodi vjerojatno izumrle.
