Berbe vina uglavnom su iza nas, a vinari oduševljeni godinom koja je bila vrlo plodonosna i po svemu sudeći osigurat će da ovogodišnja vina budu odlična.
Situacija je takva i kod Bože Divjačka, poznatog vinara đurđevačkog kraja, čiji je nasad u Mičetincu pobran, a sada je sve na dio posla koji se odrađuje u podrumu.
– Ovo je naša djedovina, već 30 godina bavimo se ovime, prvo je to bio djed, pa moj otac i sada se ja time bavim – govori nam Božo dok nas vodi kroz njegov lijepo uređen podrum kojim se širi miris mošta.
– Bavim se ugostiteljstvom, a prije 20 i više godina nije baš bilo dobrih vinara niti vina, pa sam tako odlučio da radimo svoje. Kroz vrijeme smo došli na tri hektara – kaže nam.
Graševina, koje u njegovom nasadu ima najviše, Chardonnay, Pinot bijeli, Muškat žuti i Zweigelt sorte su koje se mogu kod njega pronaći, a vina se mogu kušati kod lokalnih ugostitelja, ali i na obali.
– Po mojem je guštu bijeli Pinot. Radimo ukupno oko 20 tisuća litara, ovisno o godini, ali to je neki prosjek. Bavimo se ovime cijelu godinu, malo je zatišje u prosincu, pa do rezidbe, ali stalno se nešto radi – govori.
Druženja u vinogradima danas su rijetkost
Poslove oko vinograda uglavnom obavlja sam uz pomoć obitelji i prijatelja, a na spomen radnih akcija samo se nasmijao.
– Nema toga više. Nekada su roditelji morali lagati da nisam u goricama, nisam mogao doći ovdje jer bi došlo još 15 prijatelja i ništa se ne bi napravilo. Danas složiš gulaš i roštilj, pozoveš ih 15, a dođe njih nekoliko – govori nam.
Kaže da je tako zadnji 10 godina, generacije su se promijenile.
– Svi nešto trče za novcem, apartmanima, automobilima, nema tu prostora za druženje više – tvrdi.
Njegov kraj bogat je vinarima, pa ih u njegovoj okolici ima oko 25, a svi su povezani oko udruge vinara.
– Udruga dobro funkcionira, rade se sastanci, izleti, razne edukacije i predavanja o vinu, vrenju, rezidbi. Takve stvari dobro dođu – kaže te dodaje kako vinarstvo u našem kraju jako napredovalo.
– Kad sam počeo, sjećam se jedne izložbe u Đurđevcu gdje se biralo Gradonačelnikovo vino, pa nitko nije dobio zlato. Sada je situacija potpuno drugačija, danas na izložbama od 200 uzoraka bude i oko 70 zlata – govori te dodaje kako je upravo udruga kroz svoje edukacije u tome puno doprinijela.
Količina koju danas proizvodi dovoljna je za njihove potrebe, a kaže kako bi sve iznad toga zahtijevalo više angažmana.
– Ovo je optimalno za jednu obiteljsku vinariju, sada smo na nekih 85 posto prodanog, što znači da ćemo dok mlado vino napravi svoje prodati to što je ostalo – kaže te dodaje kako stara vina nema nikada.
Veliko zadovoljstvo ovogodišnjom berbom
Ovogodišnja berba bila je izvanredna, šećeri su kakvi se ne pamte, a klimatske promjene kojih smo svjedoci za vinogradare su sada idealne.
– Posljednjih 25 godina ne sjećam se da je nekada bilo ovako. Prinos je bio malo veći nego inače, sada smo podneblje za poželjeti. Grožđe je zdravo i dozrijeva na vrijeme, jesen nije kišna – zadovoljno će, no tvrdi kako se ipak nalazimo na gornjoj granici.
– Više sunca od ovog nije potrebno, gledamo prema gore i govorimo “nemoj više grijati” – kroz smijeh će.
Cijene njegovih vina uglavnom su standardne, eventualno se korigiraju zbog troškova, ali uvijek su donekle slične.
– Cijena litre je oko tri eura, a buteljiranog od šest do devet eura, ovisno o sorti. Mislim da su te cijene još uvijek pristupačne – kaže.
Ove je godine osvojio zlato u Đurđevcu, pa je njegov Chardonnay postao Gradonačelnikovo vino.
– U Bjelovaru sam s vinom bio šampion izložbe, dok je na županijskoj izložbi gdje su bili eminentni vinari županije moj Chardonnay bio najbolje ocijenjeno vino s 92 boda – govori te dodaje kako i na izložbama izvan našeg kraja postiže odlične rezultate kao i drugi kolege vinari.
– Velik je to napredak, prije se vinari nisu usudili niti ići na ta natjecanja, a sada smo svi u nekom istom rangu – zaključuje.
