Brankica Marković iz koprivničkog prigradskog naselja Draganovec, ostala je vjerna tradiciji uzgoja kokoši, pataka i gusaka.
Njeno dvorište upravo je zbog peradi melem za oko usputnim prolaznicima, a Brankica je posebno vezana za svoje životinjsko carstvo pa unatoč brojnim problemima ne razmišlja da odustane od uzgoja.
– Okruženi smo šumama i zapuštenim imanjima pa nedaleko od naše kuće imamo čak četiri jazbine lisica. Svako malo lisice nam „tamane“ kokoši i piliće. Znala sam imati i po 150 kokoši, a sad ih imam oko 50. Taj pad se dogodio upravo zbog učestalih pohoda lisica – priča nam Brankica Marković.
Ljubav koju gaji prema svom životinjskom carstvu, dodaje ona, razlog je zbog kojeg su njene kokoši dobre nesilice, unatoč činjenici da su stalno pod stresom zbog čestih „posjeta“ lisica. Zbog lisica perad ne može ni cijeli dan biti u dvorištu, a kad kokoši pusti iz kokošinjca Brankica mora dobro paziti na svoje „blago“.
– Dnevno dobijem oko 25 jaja pa volim reći da ih imam na „izvoz“. To mi dobro dođe i da nekako preživimo, jer suprug i ja trenutno nemamo nikakve stalne prihode. On bi u rujnu konačno trebao dobiti odobrenje za odlazak u mirovinu, dok meni ne žele dati invalidsku mirovinu, bez obzira na brojne zdravstvene poteškoće – kaže nam Brankica.
Osim peradi, na svom imanju Brankica ima i kravu, svinje te ovce pa zbog toga Draganovčani za Markovićeve vole reći da imaju životinjsko carstvo.
– Osim nas, samo još jedno domaćinstvo u Draganovcu ima krave, a mislim da smo jedini koji imamo svinje. I ovce koje idu na ispašu preko puta naše kuće atrakcija su prvenstveno za djecu koja tuda prolaze. Bez obzira što jedva spajamo kraj s krajem ne želimo se odreći našeg životinjskog carstva jer nas to zapravo i drži na životu – zaključila je naša sugovornica.
