Odmah po ulasku u dvorište jedne obiteljske kuće u Peterancu dočekao nas je malen dječak, onako trčeći, baš kao malo zaigrano dijete, gotovo nam letio u zagrljaj i počastio nas sa velikim smiješkom. Istovremeno mu se pridružuje slatka mala curica, skakućući prema nama kao na federima, sa zaraznim glasom i smijehom odmah na prvu. Meni se srce rastopilo, a mozak istovremeno počeo gruntati i pitati se ‘pa dobro jesmo li mi u pravom dvorištu’, jer ono što znam jest da sam došla upoznati malenog dječaka Samuela koji ne vidi, koji je praktički slijep i koji ima sestru blizanku Sigrid. Ali, da ima i brata, to nisam znala. I da, istina je da ga nema, a istina je i da stojim pored dječaka kojega oči ne služe niti približno kako bi trebale, a opet, evo ga, skakuće, trči, istovremeno mi objašnjava kako se sam uči voziti skateboard, a roditelji Jasmina i Renato mi govore i kako sam vozi bicikl. Crta, ide u vrtić, snalazi se u prostoru. I doista, ovako na prvu dok ga vidite, snalazi se u njemu isto kao i mi. Ok. Sjest ću pa ću sve saznati, jer sad jedino što znam jest da mi iskreno, onako ljudski i laički, ništa nije jasno. A trebala bi ih “zadiviti svojom stručnošću”. Jasno je i njima da je meni svašta nejasno.
Samuel je dječak koji ima šest i pol godina, rođen je u kolovozu 2013., prilikom porođaja ostao je bez kisika, bio je u trbuhu omotan oko sestre blizanke Sigrid, iskrivljen. Rečeno im je kako neće moći hodati, kako će “ostati iskrivljen”, ali Samuel se ne predaje samo tako i Samuel se bori. I dan danas. Već od drugog mjeseca života njegovi roditelji su primijetili da nešto nije u redu s njegovim vidom. I tako su krenuli na razne preglede doktorima.
Nakon nekog vremena ustanovljeno je da Samuel ima +8 dioptriju te mu se propisuju naočale i redovite kontrole u Zagrebu. Nakon nekog vremena, na veselje svih, a posebno njegovih roditelja, dioptrija je počela opadati. No, to veselje nije tako dugo trajalo, doktorica im je rekla da se previše ne raduju, a nakon obavljenog pregleda utvrdila je da je Samuel slabovidan. Zašto? Doktori ne znaju. A Jasmina i Renato se ne mogu pomiriti s time da doktori govore da mu pomoći nema.
– Rekla je da nema nikakvog oštećenja ni oka ni živaca, ali da on vidi samo 10 do 15 posto. Ostali smo u šoku i naravno odmah nakon toga potražili i drugo i treće mišljenje, no i ta mišljenja su potvrdila prvu dijagnozu – rekla nam je Samuelova majka Jasmina Zobundžija te dodala kako se njezin sin od samog rođenja, kako su im doktori objašnjavali, privikao na takav vid, razvio je jako dobar sluh, a također istovremeno izrazito dobro pamti. Boje ne raspoznaje baš dobro, ali s druge strane svojom sistematizacijom zna točno na kojem mjestu se koja boja nalazi. Jako dobro mapira prostor oko sebe i snalazi se u prostoru koji je čak i nepoznat, ali kad god ga roditelji pitaju što točno i kako vidi, on ne zna objasniti.
Dijagnoza ovog malenog i prpošnog dječaka laički rečeno zvuči ovako kako je objasnila Jasmina. Kada bi to stručnije željeli opisati, a želimo, istina je da vidna oštrina Samuelovih očiju u jednom nalazu iznosi 0,1 odnosno znači da je ostatak vida 10 posto, u drugom nalazu je 0,12 što znači da je prema tom doktoru ostatak vida 12 posto. Stopostotni vid se označava kao 1,0 i znači da ta osoba normalno vidi.
Osim toga dijagnoza slabovidnosti znači da se vid ne može popraviti odnosno korigirati naočalama. Između ostalog Samuelova dijagnoza je i Ny. Horisontalis (Nistagmus horizontalni), a to znači da ovom dječaku titraju oči, točnije kako nam je objasnila njegova majka, one titraju horizontalno, lijevo-desno, a uslijed toga dolazi do pomicanja glavom u istom smjeru. Moglo bi se reći da “lovi sliku” i prilagođava se svakoj situaciji kako bi se i dalje mogao snalaziti u prostoru.
Rečeno im je da Samuelu ne može pomoći niti jedan doktor na svijetu
– Nismo stali na tome. Vidjeli smo reklamu na televiziji za bolnicu Sveti Vid u Beogradu i odlučili smo i tamo pokušati, no i tamo nam je nakon različitih pregleda, mjerenja i slikanja potvrđena prvotna dijagnoza. Samuel me tada pitao ‘tata, što su rekli doktori, nema mi pomoći?’, nisam siguran što sam mu odgovorio, no on je meni rekao ‘tata, nema veze’ – ispričao nam je Renato Zobundžija, Samuelov otac.
– Većina ljudi koja čuje dijagnozu očekuje da Samuel izgleda i ponaša se kao slijepa osoba, no on to nije. Djeca rođena s oštećenjem vida prilagođavaju se na nevjerojatan način tako da više koriste druga osjetila. Treba vremena i ljubavi da se shvati na koji način dijete s oštećenjem vida doživljava svijet oko sebe jer ono to ne zna reći – objašnjava Jasmina.
Kako je vrijeme prolazilo Renato i Jasmina se jednostavno nisu mogli niti željeli pomiriti s činjenicom da “nijedan doktor na svijetu ne može pomoći njihovom sinu”. A onda su saznali da u jednu zagrebačku kliniku dolazi doktor iz Rusije i odmah su rezervirali termin za pregled Samuela. Taj doktor ga je početkom veljače ove godine pregledao te je ustvrdio da Samuel vidi oko deset posto i preporučio detaljnu dijagnostiku u bolnici, odnosno očnoj klinici “Dr. Fjodorov” u Sankt Petersburgu u Rusiji. Ove nedjelje, 23. veljače, Samuel zajedno sa svojim tatom odlazi u tu kliniku. Za čitavo putovanje, s pregledom i vježbama trebali su u vrlo kratkom roku skupiti oko četiri tisuće eura. To su kako nam objašnjavaju, donekle uspjeli tako da su se zadužili, odnosno posudili novac s raznih strana.
– Ovo je prvo svjetlo koje smo nakon dugo vremena doživjeli. Preporučili su nam već, nakon tog prvog pregleda u Zagrebu, neke vježbe koje bi mogle pomoći, ali detaljna analiza i dijagnoza te vrlo mogući pronalazak rješenja za Samuelovo stanje moguća je ako odemo u Rusiju. I zato i idemo. Ne bi si nikad oprostili da znamo da smo naišli na moguće rješenje, a nismo ništa pokušali – govore nam Jasmina i Renato.
Ono što se zna jest da će Samuel zajedno sa svojim tatom u klinici Dr. Fjodorov boraviti desetak dana, jer kako im je rečeno, toliko im je potrebno da se obave sve pretrage kako bi se odredila detaljna dijagnostika i kako bi se odredilo koji su daljnji koraci, a koji bi olakšali ili poboljšali Samuelovo stanje. Hoće li to biti neke posebne vježbe ili operacija, to se sada još uvijek ne zna. Postoji mogućnost da će određene vježbe, ali to će isto doznati nakon pregleda u Rusiji, moći odrađivati u Zagrebu u klinici, što im naravno olakšava moguće buduće aktivnosti.
– Mi smo novce jednostavno morali posuditi, jer gledajte mi smo početkom mjeseca bili kod doktora, a putujemo u nedjelju. Nažalost nismo sve skupili, ali za ono najbitnije, a to su karte i vize, smo skupili. Sve u svemu oko četiri tisuće eura nam treba za smještaj, boravak, hranu, preglede i vježbe u klinici, a nama bi stvarno svaka pomoć dobro došla – rekli su Jasmina i Renato.
Samuelovi roditelji nam ponavljaju kako se boje veseliti, ali smatraju da bi svaki roditelj pokušao apsolutno sve kako bi pomogao svojem djetetu. Tako će i oni učiniti. No, nažalost potrebna im je i pomoć dobrih ljudi, barem što se tiče financijskog dijela.
Samuel je već nacrtao sebe i obitelj kako avionom leti u Rusiju
– Nije me strah doktora, ali kapanje očiju mrzim. Nemrem dugo poslije kapanja gledati – objašnjava nam Samuel i dodaje da mu još uvijek nisu dosadili pregledi.
Renato i Jasmina su sretni što su u Samuelovom i Sigridinom vrtiću svi upoznati s njegovim stanjem, tete iz vrtića su čak išle i na edukacije u Centar za odgoj i obrazovanje slijepih i slabovidnih osoba Vinko Bek. Sretni su što mu daju posebnu pažnju u vrtiću znajući da mu ponekad treba puno više vremena i koncentracije kako bi nešto napravio. Većina predmeta u vrtiću je “mapirana” tako da se Samuel snalazi, ali istina je da mu ponekad promjene, poput otvorenog prozora koji dosad nije bio otvoren, stvaraju poteškoće i masnice. Koliko će imati poteškoća u osnovnoj školi u koju bi uskoro trebao krenuti, to će vrijeme pokazati. Mi se nadamo da neće i da će ovaj posjet Rusiji razbistriti puno toga, a na kraju krajeva da će razbistriti ono najvažnije, Samuelove lijepe plave oči.
Inače, Samuelova sestra blizanka Sigrid rođena je također s poteškoćama. Do prve godine života operirala je crijeva tri puta, sa svojom dijagnozom i problemima se ovako malena jako dobro nosi, iako je od malih nogu primorana biti na posebnoj vrsti prehrane, odnosno na dijeti. No, roditelji ne žele da u ovom trenutku pričamo detaljnije o njezinom stanju, a mi smo odlučili to poštivati.
Mi se nadamo da će se i ovaj put pronaći dobri ljudi koji su u mogućnosti pomoći, a ako to možete, bilo bi dobro da ih što prije kontaktirate na Jasminin broj 099/665-1828 te se s njima sve dogovorite ili da im, nakon obavljenog razgovora, uplatite novac na broj računa HR6823860023200174061, naravno vaša pomoć je dobrodošla u bilo kojem trenutku i značit će im puno.
