Uistinu vjerujem da mi upravljamo vlastitim životom te da se sve može rješiti nekom autosugestijom – izaći van u šetnju, nazvati prijateljicu, pomoći susjedu očistiti snijeg, pokupiti stare tople deke i jakne i odnijeti u Crveni križ, pozitivna je N. Hrenić.
S komercijalizacijom kršćanskih i nekršćanskih blagdana i praznika svi smo upoznati. Ona se nekome može i ne mora svidjeti, ali nema sumnje da te prilike, ipak, imaju pozitivnu konotaciju i svrhu da se čovjek zabavi.
Ono što je neobično, a slijedi vrlo brzo nakon jednog od tih vedrih blagdana punih blještavila, poklona, hrane i dobre volje i želja, jest sugestivno naturanje trećeg ponedjeljka u siječnju kao najdepresivnijeg u godini. Da bi stvar bila gora, njemu odnosno vikendu ispred njega, prethodio je petak 13. – još jedno komercijalizirano praznovjerje.
Prije desetak godina teoriju o blue mondayu osmislio je psiholog Cliff Arnall, na temelju znanstvene formule u koju je ubrojio minus na računu posljedičan blagdanskom trošenju, mračne i kratke zimske dane i slično tome. Međutim, koprivnička profesorica psihologije i psihoterapeutkinja Nina Hrenić ne slaže se s njim.
– Za sindrom najdepresivnijeg dana u godini prvi sam put čula prošle godine te ne vjerujem da takvo što postoji. Njegova interpretacija jako se marketinški eksploatira, pa se vjerojatno neki ljudi time i vode. Međutim, naše doživljavanje i razmišljanje taj dan čini takvim, jer smo mi oni koji dajemo interpretaciju bilo kojem događaju – psihologinjino je tumačenje.
Kako tvrdi, čovjekovo razmišljanje je ono što neki dan čini dobrim ili lošim. U siječnju smo možda slabijeg raspoloženja zbog manjka svjetla i hladnoće, ali to nije klinička depresija. Isto tako, prema njenom riječima, možemo neko godišnje doba voljeti više ili manje, ali ako živimo u nekoj klimi onda ju moramo prihvaćati onako kako se ona mijenja.
– Ako su blagdani dobro prošli bez većih stresova i trauma, za njihovo nas je vrijeme držala euforija, pa nakon toga dolazi do pada u raspoloženju u vidu emocionalne ispražnjenosti. Više ne blješti sve od lampica te ako smo natukli i velike račune na kartici, podrazumijeva se taj pad raspoloženja – objašnjava simptomatičnu siječanjsku atmosferu N. Hrenić.
Dodaje kako je problem u tome što smo mi s početkom godine spremni već za nešto novo i dosta nam je zime, pa se teško nositi sa činjenicom da je zima tek na početku.
– Problem je u razlici između očekivanja i realnosti – dok znamo da proljeće i buđenje prirode realno nije ni blizu, onda raspoloženje bude takvo kakvo jest. Ipak, nije u redu generalizirati, jer neki ljudi vole zimu, neki nisu neracionalno trošili za blagdana, a nisu ni svi ludi za blagdanima te ima onih koji jedva čekaju da prođu – obrazložila je psihologinja.
Na upit može li depresivno raspoloženje utjecati na donošenje loših odluka, stručnjakinja drži da mi sami to određujemo. Stres loše utječe na proces razmišljanja, jer je logički proces drukčiji, ali ako smo loše volje, ona savjetuje da pričekamo s donošenjem odluka.
– Uistinu vjerujem da mi upravljamo vlastitim životom te da se sve može riješiti nekom autosugestijom – izaći van u šetnju, nazvati prijateljicu, pomoći susjedu očistiti snijeg, pokupiti stare tople deke i jakne i odnijeti u Crveni križ – pozitivna je N. Hrenić.
Vjeruju li u sindrom depresivnog ponedjeljka i kako na njih utječe zima te kako se bore protiv depresije, upitali smo sugrađanke.
– Današnji mi dan nije najdepresivniji, ima i gorih. Meni je zima depresivna sama po sebi. Ne mogu reći da se protiv zimske depresije borim ičim posebnim, samo čekam da zima prođe. Evo, borim se hranom – za kraj se našalila aranžerica cvijeća Helena Hraščanec koja, ipak, pribjegavanje comfort foodu neutralizira tjelovježbom, ali koju provodi redovno kroz cijelu godinu.
Liječnica Dijana Mlinar polazi od sličnoga stava i, kako kaže, ne vjeruje u tezu o najdepresivnijem danu u godini.
– Nemam ništa protiv snijega i dječjih radosti, ali zima me deprimira jer ne volim puno mraka. Protiv depre se borim vježbanjem i pokušavam biti optimistična. Na poslu funkcioniram relativno dobro, jedino me ubija u pojam rano dizanje po mraku – daje nam odgovor Dijana s kojim bismo se, vjerojatno, svi složili.
Za kraj, psihoterapeutkinja tvrdi kako mi sami možemo možemo utjecati na svoje raspoloženje drukčijim načinom razmišljanja te prihvaćanjem da je to sve prolazno.
– Znanstveno je dokazano da fizička aktivnost djeluje na neurotransmitere odnosno kemijske procese u mozgu, a stimulacija za to može biti znojenje u teretani, druženje, smijeh ili dobar osjećaj koji proizlazi iz pomaganja nekom drugom – zaključila je savjetom stručnjakinja.
