Ljubav, nada, sreća i zahvalnost. Te četiri riječi najbolje opisuju prvi dojam koji će na vas ostaviti štićenici i ugođaj u ustanovi Ludbreško sunce, instituciji koja pruža poludnevni, dnevni i trajni smještaj osobama s različitim vrstama intelektualnih teškoća i omogućuje im da pokažu sve svoje potencijale, a istovremeno razvijaju samopouzdanje i postaju ravnopravni članovi zajednice.
Kuća sunca pruža topli dom za 30 korisnika
Upravo je to i bila želja osnivačice ove udruge, Ruže Zlatar, majke djeteta s invaliditetom, koja se cijeli život borila za pomoć takvoj djeci, ali i roditeljima, vođena mišlju što će biti s njima kad roditelja jednoga dana ne bude. Tko će im pružiti topli dom, ljubav, poštovanje. Sve to i još više dobili su u Ludbreškom suncu, udruzi koja se neprestano razvija, u smislu obima usluga, već 30-ak godina, a potreba je sve više.
U Kući sunca u Globočecu trenutno je desetero korisnika na cjelodnevnom, a 20-ero na poludnevnom boravku, uglavnom školaraca koje ujutro voze u školu, a poslijepodne vraćaju u udrugu na ručak. Slijedi učenje i razonoda, a oko 18 sati vraćaju ih njihovim kućama.
Radimo lavovski posao
– Kod nas se sve vrti oko sunca jer sunce je život, tako da imamo stambenu zajednicu Sunčev sjaj od 2011. godine, Sunčeve zrake u središtu Ludbrega od 2014., te kuću koja je nazvana po mojoj pokojnoj kćeri, jer ona je i bila ‘motor pokretač’ svega toga, Melitin sunčev put. Ukupno je 25-ero korisnika smješteno u organizirano stanovanje, a pružamo i uslugu osobne asistencije za 14 korisnika u njihovim domovima, tako da je to ukupno 69 korisnika o kojima se brinemo – rekla nam je Ruža Zlatar.
U poludnevnom boravku dobivaju prehranu, prijevoz i još mnogo toga.
– Iz programa resornog ministarstva nabavljamo kompletni školski pribor. Prvi dan polaska u školu na stolu ih čekaju ruksaci, papuče za razred, tenisice, oprema za tjelesni odgoj. Sve se to obnavlja po potrebi. Neka djeca dolaze iz mnogobrojnih obitelji. Primjerice, iz jedne obitelji imamo petero djece, a kod kuće ih je još nekoliko. Nema tu roditeljske kompetencije i skrb je slabija. Dakle, radimo lavovski posao – kazala je.
Danijel uživa u kuhanju
Posebno je ponosna na korisnika Danijela Šandora, koji je nedavno maturirao za pomoćnog kuhara/slastičara. Došao je iz Koprivnice, iz udomiteljske obitelji. On se sada uključuje u pomoćne poslove u Udruzi, a plan je trajno ga zaposliti i omogućiti da zarađuje svoj novac, što bi mu bilo ostvarenje svih snova.
– Jako sam sretan i uživam radeći u kuhinji. Završio sam s odličnim uspjehom i nadam se stalnom poslu. U Ludbreškom suncu mi je predivno – kazao je. Njegov su trud pohvalile i odgojiteljice, dodavši kako će, uz još malo prakse, biti sjajan kuhar.
Ivo izrađuje unikatne tepihe na koje je jako ponosan
Ivo Mužic (59) s Downovim sindromom već 20 godina u Udruzi se bavi tkanjem na tkalačkom stanu. Svaki je njegov rad unikatan, a poseban je i po tome što ne raspoznaje boje, pa je samim time njegov rad značajniji. Ponosno nam je pokazao svoje tepihe. Korisnici se uključuju u razne aktivnosti, pa tako imaju i radionice izrade pisanica za Uskrs, kao i radionice izrade keramike.
– Imala sam velik motiv i sretna sam što je stotine i stotine djece prošlo kroz udrugu, sad su već odrasli ljudi. Uspjela sam ih izvesti na pravi put – ističe Ruža Zlatar.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.
