Herkules, sin Boga grčke mitologije Zeusa, kojega je preuzela i ona rimska, poznat po svojoj snazi bio je motivacijski okidač koji je tada 14-godišnjeg Darka Belušića potaknuo da se krene baviti bodybuildingom. Točnije, radilo se o nazivu časopisa popularnog za vrijeme Jugoslavije.
– Počeci su bili spontani i neočekivani. Vidjevši časopis privukle su me fotografije bodybuildera. Tada je stvoren dječački san – prisjeća se Darko Belušić (48).
Korijeni ovoga sporta nalaze se u šezdesetim godinama. Za popularizaciju važan je bio utjecaj Arnolda Schwarzeneggera, dok je bodybuilding procvat doživio u osamdesetima. U Hrvatsku je, pak, stigao posljednjih desetak godina prošloga stoljeća što je popratilo pokretanje fitness centara i teretana.
– U bivšoj državi nije bilo mnogo teretana. Pojavile su se samo u određenim gradovima. Koprivnica ih nije imala, već sam vježbao kod kuće s jednim utegom i improviziranom klupom. Trening se s vremenom razvijao dok nisam stigao do malene kućne teretane s desetak sprava. Prve su vježbe bile jednostavne, prirodne i bazične – prepričava Belušić, osoba bogatog iskustva prikupljenog tijekom 30 godina u sportu.
Na prvome natjecanju sudjelovao s 24 godine
U karijeri je sudjelovao na više od 70 natjecanja. Prvo, održano u Zagrebu 1994., godinu nakon što je započeo suradnju s prvim koprivničkim fitness centrom, bilo je interesantno iskustvo obilježeno manjkom znanja zbog čega pripreme nisu tekle glatko. Međutim, s 24 godina, u kategoriji do 70 kilograma osvojio je odlično drugo mjesto.
– Imao sam plan i program treninga te samostalno odradio posing kojim se prezentiraju mišići. Prehranu sam, naravno koliko sam znao i umio, određivao također samostalno. Nije bilo dostupnih informacija kao danas. Mislio sam da će to biti probna avantura kojom ću vidjeti gdje se nalazim u odnosu na druge. Iz godine u godinu razvijala se ljubav. Uzela je maha i stvorila ozbiljnu karijeru – kaže Belušić.
Od tada do 2013. kada je napustio profesionalizam 15 je puta bio internacionalni prvak, pripali su mu sedmo, peto i dva treća mjesta Svjetskog prvenstva, a 2011. godine stigao je do najvišeg postolja na Svjetskom prvenstvu federacije WFF održanom u austrijskom Grazu.
– Veliko iznenađenje. Natjecanja su uvijek neizvjesna, ne znaš tko će činiti konkurenciju, kakva će biti forma. Nemoguće je kalkulirati i biti siguran u rezultat. Možeš tek pretpostaviti da ćeš konkurirati za ozbiljnije rezultate – pojašnjava Belušić s još uvijek aktualnim čuđenjem kazavši kako mu je fascinantno i impozantno vidjeti ljude njegove visine s 50 kilograma više.
U sklopu natjecanja posjetio je zemlje poput Italije, Austrije ili Njemačke. S obzirom da se nagrade, kaže, pojavljuju u obliku simboličnih paketa i rijetko novčanih od nekoliko stotina eura, financijski mu se nije isplatilo odlaziti u udaljenije krajeve.
– Teško se moglo živjeti od toga na ovome nivou. Podrazumijeva se puno odricanja i ulaganja u kvalitetnu i kvantitetnu prehranu. Potrebno je pri ruci imati sve dodatke. Razlog je to zbog kojega sam posljednjih pet godina imao sponzora koji je primijetio moj rad – tvrdi Belušić, napomenuvši kako se bodybuildingom bavio iz ljubavi, sa željom za iskazivanjem i dokazivanjem.
Važna su dva minerala bez kojih bi cijeli pripremni proces pao u vodu
Hrana i vježbanje očigledno su krucijalni za samu formu. Nekoliko mjeseci prije natjecanja poznati Koprivničanac prelazio je na striktnu prehranu, iako ju je održavao tijekom cijele godine, pritom vježbajući prezentiranje ponajprije kvalitetnijih mišićnih skupina u čemu su mu nekada pomagale kasete.
– Čovjek se navikne na takav režim, razvije rutinu prema kojoj mora jesti osam puta dnevno i trenirati jedan ili dva puta. Nisam imao psihološko opterećenje. Jedina razlika, problem, u mojem slučaju postojao je u posljednjoj fazi priprema kada sam se prebacivao na dijetalnu prehranu te izbacio fine preparate – naglašava Belušić, dodavši.
– Cijeli sam život u ovome biznisu, u teretani. Sve se nalazilo u sklopu posla, tako da je bilo vremena za prehranu i treniranje. Pripremao sam si obroke i podijelio ih na dva, dva i pol sata, pazeći pritom na određenu količinu unesenih sadržaja. Iznimno je važno da sve bude točno tempirano – smatra Belušić čija se radna shema tek ponekad izjalovila, ali se ubrzo vratio na pravi put.
Konstantna individualna vezanost uz bodybuilding, kao i rad s ljudima u vlastitoj teretani, zahtjeva veliko znanje. Belušić ga je prikupljao pohađanjem večernjih škola, suradnjom s kolegama i čitanjem knjiga.
– Radi se o sportu koji zahtjeva širok spektar znanja. Moraš biti nutricionist, doktor i trener kako bi tijelo dobro funkcioniralo. Recimo, važna su dva minerala bez kojih bi cijeli pripremni proces pao u vodu. Zdravlje može biti narušeno – navodi Belušić jedan primjer.
Očigledno je u tome uspio. Zdravlje je za vrijeme trajanja karijere bilo odlično, a isto je i danas, gotovo šest godina nakon izlaska iz tokova profesionalizma.
– Nisam imao više motivacije, stigao sam do kraja, prikazavši kako čovjek može izgledati. Posao se proširio i k tome sam u nešto starijim godinama, iako one nisu presudne – kaže Belušić, ne želeći više odricanja i briga.
S osam prešao na šest ili sedam obroka
Prehrana mu je danas slobodnija te ne jede više osam, već šest ili sedam puta dnevno. Promjena se ne čini velikom, no ističe manju kvalitetu i kvantitetu obroka jer nema potrebe za savršenim, ekstremnim dozama, već se fokusirao na održavanje zdravlja i kondicije u vlastitoj teretani koju vodi već 22 godine.
– Industrija se mijenja, popularizira i tako imam više posla. Ljudi su zainteresiraniji nego ranije zbog čega im je važno pružiti pomoć i savjet – govori Belušić, prokomentiravši odnos Koprivničanki i Koprivničanaca prema bavljenju sportom.
– Kao i u svemu u Hrvatskoj, bolja i veća aktivacija gledajući trening uvijek je moguća. Žale se na vrijeme, imaju mnogo obaveza u visokom životnom tempu. Bilo bi poželjno da se više ljudi rekreativno bavi sportom – siguran je.
S druge strane, on među brojnim spravama boravi svaki dan, gotovo od 0 do 24.
– Ponekad je naporno cijeli dan biti u teretani. Čovjek je lišen svojega vremena. Drži me ljubav prema poslu, mojem životnom zvanju – s ponosom zaključuje Belušić.
