Devetoro koprivničkih planinara alpinista željnih zapanjujućih pogleda na prirodu, nezaboravnih doživljaja i predivnih uspomena, Ivana Međimurec, Danijela Fičko, Ranko Gregurek, Zvonimir Prosenjak, Davor Matoničkin, Alen Mežnarić, Tihomir Seliščak, Mario Kočmar i Danijel Balaško, proteklog su se vikenda popeli na Triglav (2864 metara), najviši planinski vrh u Sloveniji i Julijskim Alpama.
San je, kažu, svakog hrvatskog planinara popeti se na jedan od najposjećenijih europskih planinskih vrhova, no posebna je želja popeti se u zimskim snježnim uvjetima, što je rezervirano samo za najodvažnije i najhrabrije.
– Naš je pothvat ostvaren u dva dana. U oba dana vrijeme nas je poslužilo, puno sunca, vjetar nije bio prejak, uživali smo cijelo vrijeme u predivnom alpskom ambijentu. Snijega nije bilo previše, no sasvim dovoljno za zimski uspon. Mjerenje kod planinarskog doma pokazalo je 1,5 metara snijega – kazao je Danijel Balaško te opisao čitav pothvat.
Prvi dan, u petak, svladali su visinsku razliku od 1650 metara nadmorske visine.
– Automobilima smo došli do Kovinarske koče (870 m), nedaleko od mjesta Mojstrana, da bismo se za sedam sati popeli do najvišeg i najvećeg planinarskog doma u Sloveniji – Triglavski dom na Kredarici (2515 m). Planinarska staza ide dolinom Krme iznad koje se uzdižu velebni vrhovi Julijskih Alpi: Debela Peč, Viševnik, Veliki i Mali Draški vrh, Tosc, Vernar, Rjavina – kaže.
Dolina Krme je dio Nacionalnog parka Triglav. Kaže Balaško da na početku Krme prevladava šuma jele i bukve, kasnije s porastom nadmorske visine javljaju se ariš i klekovina bora krivulja.
Otprilike na pola puta, na 1763 metra, nalazi se pastirska koča Prgarca, koja im je poslužila za predah i jelo. Nakon Prgarce staza se počinje strmo uspinjati i dolazi do prostranog snježnog predjela tkz. Kalvarije.
– Koja je ujedno i najzahtjevniji dio ovog puta zbog velikog napora i sporog napredovanja. Nakon Kalvarije dolazi se do vrha Snežne konte (2362 m), nakon koje slijedi prilično strmi uspon do planinarskog doma Kredarica. Kredarica je i najviša meteorološka postaja u Sloveniji. Gore su uvijek slovenski meteorolozi koji usputno u zimskim danima obavljaju i dužnosti domara u planinarskom domu – govori.
Tamo se može kupiti voda, čaj, kava, sok, pivo, a kako kuhaju za sebe, tako skuhaju u većoj količini kako bi i planinari mogli nešto toplo pojesti.
– Na raspolaganju nam je bio grah s kobasicom za 11,50 eura. Pivo je pet eura, a kava tri eura. Sve namirnice im se dovoze helikopterom. Spavanje u negrijanoj sobi s dovoljno deka za pokriti je 21 euro – doznajemo.
Drugi dan uspona opremili su se potrebnom planinarskom opremom neophodnom za alpinistički uspon u snježnim uvjetima (cepini, dereze, kaciga, pojasevi…) da bi nakon toga krenuli iz planinarskog doma.
– Prvo se mora popeti na Mali Triglav na kojemu su ujedno i najzahtjevnije dionice s nekoliko opasnih izloženih snježnih strmina i prečki. Povremeno nam na nekim dijelovima proviruju i sajle koje nam pripomažu u usponu. Vrlo oprezno, bodreći jedni druge, svladavamo dijelove Malog Triglava, jer tu mjesta za pogrešku nema. Ne smije se žuriti, cepine i dereze treba kod svakog udarca čvrsto zabosti u snijeg kako bi se našlo potrebno uporište. Nakon Malog Triglava dolazi grebenski dio u kojem nema pretjerano zahtjevnih dionica, no, ipak, se treba paziti na svaki korak, jer je na nekim dijelovima greben izuzetno uzak i izložen – napominje Balaško.
Stižu i na vrh Velikog Triglava na kojem se nalazi Aljažev stolp, nezaobilazni simbol Triglava i Slovenije, malo limeno sklonište visine oko dva metra sagrađeno davne 1895. godine.
– Veselje i sreća je neizmjerna zbog jedinstvenog pothvata – stojimo na 2864 metra nadmorske visine, na vrhu Triglava! Štoviše, jer su Ivana, Danijela, Zvonimir, Tihomir i Alen prvi puta na vrhu Triglava, a to su ostvarili na zimskom usponu koji je neusporedivo teži i opasniji od ljetnog. Pogledi na sve strane svijeta s vrha su očaravajući, jer je vidljivost idealna, oblaci su ispod nas, a iznad njih se uzdižu snježni alpski vrhovi Julijskih Alpi (Škrlatica, Razor, Mangart, Jalovec, Kanjavec, Stenar, Rjavina, Cmir…) – doznajemo da su nakon toga sišli s Velikog i Malog Triglava do planinarskog doma na Kredarici.
A za uspon i silazak trebalo je četiri sata.
– Nakon predaha u planinarskom domu i međusobnih čestitki, vraćamo se u dolinu Krme prepuni pozitivnih dojmova na nezaboravni triglavski doživljaj koji ćemo pamtiti do kraja naših života – opisao je doživljaje koprivnički planinar Danijel Balaško.
