Kada je prije 20 godina krenuo na svoje uobičajeno ljetovanje, Zagrepčanin Domagoj Matijević nije ni slutio da će to ljeto provesti na Dravi, na legradskoj Halaš Čardi, i da će Legrad, za koji tada nije ni znao da postoji, postati njegov novi dom.
Taj sudbinski susret promijenio je njegov život u nekom novom, boljem smjeru, a za sve je bila kriva gužva na našim morskim destinacijama tijekom ljeta, koja mu je odmor pretvorila u noćnu moru.
– Tada sam rekao ženi i djetetu da idemo natrag, da ne želim biti u toj gužvi. Vratili smo se u Zagreb i odlučili da ćemo ići na izlete. Kazao sam da nikad u životu nisam bio na Dravi i da bih je volio vidjeti. Prvo mjesto gdje smo završili bio je Legrad. Prekrasan ljetni dan, kraj kolovoza. Došli smo na Halaš Čardu. Djeca se kupaju, ja izvadim ribički pribor, uživancija. Taj tjedan obišli smo cijelu Dravu od Legrada do Donjeg Miholjca, ali mi se Legrad najviše svidio. U studenom sam već kupio zemljište na početku Legrada gdje sam htio nešto graditi, no zemljište nije bilo građevinsko. Onda sam odlučio kupiti kuću. Tako sam u veljači kupio ovu kuću gdje sada živimo – ispričao nam je u dahu Domagoj Matijević. Kuću su obnavljali do srpnja i tu su proveli svoje prvo ljeto. Od tada više nisu išli na more. Prvotno su u Legradu boravili vikendima, a kroz tri godine boravak su produžavali.
– Kako radim privatni posao, to sam si mogao priuštiti. Prvo pet dana, pa sedam, pa dva tjedna. I odlučili tu i ostati. Naravno, odluka nije bila laka zbog posla. Pala je u vrijeme lockdowna, kada sam uzeo sve svoje stvari, napustio stan u centru Zagreba i odlučio tu živjeti – rekao je Matijević. Stan u Zagrebu sada je prazan.
– Zagreb više nije što je nekad bio. Sretan sam što radim preko interneta, organizirao sam si život kako mi odgovara. Supruga je zbog posla češće u Zagrebu nego ja, vodimo našu firmu. Kći nam je u Zagrebu završila fakultet, a sad je upisala Sveučilište Sjever. U Zagreb idem samo kad moram, ali nastojim tamo ne ići – objasnio je Matijević. Uz njega, još je petero Zagrepčana, njihovih prijatelja, kupilo kuće u Legradu, no preseljenje ipak ide nešto teže zbog posla.
– Nije to laka odluka kad ste poslovno vezani. Ja sam donio neke odluke u vezi posla, sad već pet godina tako radim i mogu reći da sam presretan – kaže Domagoj Matijević.
Legrad, ističe, ima sve što mu treba. U posljednjih je 20 godina, dodaje, doživio transformaciju.
– Kad smo kupili kuću, to je baš bilo selo. Sad više nije, pogotovo otkad je na čelu Općine Ivan Sabolić. Nisam stranački orijentiran i ne glasam ni za koga, ali njemu sam dao glas. Stvarno je lijepo podesio mjesto i lijepo se razvija, točno se vidi kvantni skok – ističe Matijević. Legrad danas ima sve što treba za ugodan život, od infrastrukture, liječnika, zubara, kafića i restorana u kojem često ručaju kao obitelj. Sviđaju im se i sumještani, nisu napadni i hoće pomoći. Vole se suditi, ističe, kao pravi Podravci, no to im nije prevelik problem. Blizu je i Koprivnica.
– U Koprivnici je najveća gužva kad čekate tri minute na semaforu. Bio sam prošli tjedan u Zagrebu i izludio. Dva i pol sata ti treba da nekamo dođeš, svugdje kaos i gužva, to je užas. U Zagrebu nisam mogao ni spavati zbog buke, što tramvaja, što automobila. Ovdje spavaš kao mala beba. A da ne govorim o šalterima i izradi dokumenata. Osobnu sam tu čekao deset minuta, u Zagrebu je to tri sata – zadovoljan je Matijević.
U slobodno vrijeme vole istraživati okolicu, a odu i do Mađarske, Šoderice, u ribolov. Svakodnevne šetnje do Halaš Čarde su obavezne. Nabavili su i kućne ljubimce, dva psa i tri mačke, tako da su došli na svoje jer životinje obožavaju, a supruga je zasadila i povrtnjak.
– Prošao sam pola svijeta, živio u Londonu i New Yorku, no ovaj život u Legradu ne bih mijenjao nizašto. Da mi je netko prije rekao da ću završiti ovdje, rekao bih mu da je lud, no život se tako posložio i stvarno uživamo – zaključio je Domagoj Matijević.
