Dominic Tešić je predavanjem o ljubavi i muško-ženskim odnosima do posljednjeg mjesta napunio Dom mladih, a tražila se i stolica više.
Doktor Tradicionalne japanske medicine svoje je zanimljivo i djelomice, za neke šokantno izlaganje, započeo obrazlaganjem pojma ljubavi kroz povijest, objašnjenjem kako se ona doživljava u pojedinim dijelovima svijeta te kako ju doživljavamo u kojim godinama života.
– Djetetu je ljubav majka, u pubertetu je ljubav izgled partnera, u srednjoj dobi kompromisi, pouzdanje i siurnost, dok je to u starijoj dobi sigurnost i poštovanje – kazao je on te napomenuo kako se neki ljubavni odnosi i problematika stalno ponavljaju s drugim partnerima i tako će biti sve dok ne shvatimo o čemu je zapravo riječ.
– Često se u starijim godinama dogodi da se probudimo, pogledamo partnera kraj sebe i pomislimo – što sam u tebi vidjela prije 30 godina? No ako vas tješi, da možete ponovo, učinili bi isto. Kroz ovo ću izlaganje objasniti zašto – najavio je on.
Nabrojio je i objasnio značanje ljubavnih simbola poput srca, ruže, Amorove strijele, Erosa, sv. Valentina…
– Jedan od najčešćih simbola ljubavi je vjenčani prsten, koji ustvari znači okov. Žena je sad okovana, zauzeta, nečija i ne smije se dirati, i obrnuto – rekao je on i dobro nasmijao nazočne.
– No na kraju svega, ljubav je ustvari – čisti seks! Kako postoje različite poze, tako i različiti načini kako ju objašnjavamo, odnosno doživljavamo. Sve što u životu činimo je iz dva razloga – da se najedeš, odnosno budeš sit i imaš energiju te da se razmnožavaš, odnosno nastaviš svoju genetiku, lozu. Stoga, s biološke točke gledišta, ljubav je seks zbog opstanka vrste i ljudi će se kad god mogu, za to pobrinuti – ističe on.
Kazao je kako je ljudima najvažnije da budu siti i da se razmnožavaju, samo su to od čovjeka do čovjeka različite varijacije na temu.
– Muškarcu je, nakon što se najede, cilj da nađe što bolju ‘žensku’ pa će željeti imati što bolji posao, kuću ili auto, da bi u njega sjela što bolja žena. Ona će pak kupiti cipele, torbice, da bi bila što atraktivnija i da bi ona bila ta koja će sjesti u taj auto. Sve je to borba za opstanak, potomstvo, genetiku – objašnjava Dominic.
Dodaje kako roditelji danas uvelike utječu na to da se djeca normalno razvijaju, jer ih ne prisile da se osamostale.
– Nije rijetkost da vidite 40-godišnjaka koji ne zna nešto oprati, očistiti, skuhati, a zašto i bi kad ima nekoga tko će to učiniti za njega. Tako nikad neće biti spreman za samostalni život – upozorava on.
Napominje da nitko u cijelom univerzumu nije vrijedan naše ljubavi kao mi sami, jer ako ne volimo sebe, neće nas moći voljeti ni nitko drugi.
– Hormoni šalju impulse u mozak. Tijelo odreagira i prije nego smo mi toga svjesni. Primjerice, kada smo ugroženi počinjemo se tresti, a srce nam lupa kada vidimo osobu koja nam se sviđa. A kada osjetimo sigurnost, čemu svi težimo, dobit ćemo osjećaj da ulazimo u ljubav. Ono što je tu zajedničko je opet seks – kaže on.
Ponovo je izazvao salve smijeha kada je kazao da žene i muškarci nemaju baš ništa zajedničko, osim opstanka vrste, dok o nekoj drugoj temi mogu imati potpuno različito mišljenje.
– Moj mi je mentor jednom rekao: ‘Muško i žensko, da jedan i drugi ne hodaju uspravno, to se u prirodi nikad ne bi našlo, toliko su jako različiti u shvaćanju samih sebe i ljubavi.’ – nasmijao je Dominic publiku.
Napomenuo je kako ženama nije dovoljno da ih muškarac samo razumije, nego da osjeti isto što i ona i ono najvažnije, da joj čita misli.
– Dakle, muškarac da ženi čita misli? To je apsolutno nemoguće! – kaže on uz osmijeh.
Ističe da je cijela priča o ljubavi zapravo priča o hormonima koji određuju kako ćemo se ponašati, što ćemo činiti, kako djelovati.
Odgovoran za to je hormon oxcytocin koji daje osjećaj da želimo biti s tom osobom.
– Prilikom seksualnog odnosa, ženama se izlučuje 40 posto više oxcytocina pa se često prilikom odnosa i zaljubi, no samo je problem što to nije slučaj i kod muškaraca. Dosta je ljudi ovisno o tom hormonu, o tom osjećaju koji nam daje. Ako ga primjerice muškarac ima previše, zna biti preagresivan pa to ženu odbije – priča on o ljubavnom laboratoriju.
No mozak je taj koji procesira sve informacije koje naše tijelo obrađuje i on rukovodi s našim mislima i ponašanjem, ali hormoni daju mogućnost razmišljanja, tijeka naših misli.
Kako pak s biološke točke gledišta funkcionira mozak u ljubavnim odnosima, kako su nastale ninfomanke i zavodnici, zašto smo si radi ljubavi spremni oduzeti život, potanko je objasnio Dominicov brat Saša, a sve je opet povezano s manjkom ili viškom određenih hormona.
– Stoga mozak ima vezu i s reproduktivnim organima. Muškarac je tako za seks raspoložen uvijek, možete ga probuditi u gluho doba noći, dok ženi mora biti zadovoljeno niz uvjeta. Problemi u braku počinju kada žena prvi puta kaže ne, no parovi danas često ostaju zajedno zbog ekonomskih razloga, što je žalosno – priča on.
Muškarac, koliko je više seksualno aktivan, ima više samopouzdanja, dok žena mora znati kud i kome pripada te se osjećati sigurno, voljeno i poželjno.
– Žena mora nekome pripadati. Čuli ste svi za vuka samotnjaka, no jeste li čuli za takvu vučicu? – pita se.
Hormoni se prilagođavaju okolnostima. Tako se primjerice žene, što ovisi o padu i rastu hormona, brže zaljube, ali isto tako i odljube, dok je zaljubljivanje, ali i obratno, kod muškaraca dugotrajan proces, s sve ovisi o količinama hormona.
Dominic je ispričao i kako je ustvari emancipacija ta koja je velikim dijelom dovela do pada nataliteta.
– Žene su danas jače nego ikad. S pravima su dobile i ‘pravo’ da plaćaju porez i idu na posao. Stoga danas muškarac radi, žena radi, a što je s djecom? Djeca ne dobivaju dovoljno ljubavi od rođenja te se ljubavne vrijednosti počinju mijenjati, seks dolazi na prvom spoju, a trebao bi kada muškarac ima dovoljno hormona da se zaljubi – kazuje on.
Ističe kako su žene postale sve jače, a muškarci su ostali isti.
– Danas je sve više feminiziranih muškaraca i žena koje imaju više testosterona, što ih biološki čini muškarcima, naravno u ženskom tijelu. One imaju karakter muškarca i to se lijepo može vidjeti po njenim kretnjama, govoru, nastupu, kao i obratno, kod muškaraca sa ženskim hormonima. Emancipacija je donijela to da žene nemaju drukčije mogućnosti nego muškarci. Ona može postići sve što želi i to je u redu. No činjenica je da natalitet pada, a i više ne žele sve žene imati djecu – ističe Dominic.
Dodaje kako priroda nije pretpostavila da ona vodi čopor, što je donijela emancipacija.
– Muškarac je po prirodi lovac, a žena sakupljač, evo i danas nose torbice – smije se on.
Nabrojao je i faze kroj koje prolazi ljubavni odnos. Prva je faza strast, koja traje od četiri do sedam mjeseci, tada nosimo ljubičaste naočale i najviše je žena u to vrijeme oplođeno. Druga je ona kada se gube ideali, strast popušta i ako nema zajedničkih interesa, ide svatko svojim putem. Treća je faza prijateljstvo, kad se vidimo onakvima kakvi zaista jesmo – kaže on.
Ono čime je možda neke i šokirao, je izjava da ljudi po prirodi uopće nisu monogamna bića.
– Na svijetu je tek oko jedan posto monogamnih vrsta i to su uglavnom one koje imaju teške uvjete za preživljavanje pa pimjerice otac pazi na djecu dok majka ide po hranu. Uglavnom su to ptice. Evo, pogledajte samo postotak djece koja nije od oca s kojim odrasta. Takvih je čak 30 posto – kaže.
Dodaje kako danas uglavnom ne možemo naći ženu koja je bila djevica kad se udavala i ostala je samo s jednim partnerom, kao ni muškarca.
– Žene imaju više partnera prije nego nađu jednoga koji im odgovara, kao i muškarci. Mi često smatramo iz društvenih i moralnih nama danih zakona da je monogamija tek onda kada se vjenčano, a do onda tražimo. Dakle, lako je zaključiti da smo sve drugo, samo nego monogamni – kaže on.
No one koje su često više poligamne su žene, a iz razloga jer je njima teže zadovoljiti seksualnost, imaju veće potrebe nego muškarci. Zato ako jedan muškarac ne zadovoljava što ona treba, moraju naći nekoga tko će zadovoljiti njihove potrebe. Muškarac će pak ući u ljubavni trokut kada će si to moći financijski priuštiti.
Za kraj je Dominic svima savjetovao kako imati što bolje ljubavne odnose.
– Svaki čovjek ljubav doživljava na drugačiji način. Netko riječima, netko djelima, nekome je važan dodir, nekome vrijeme koje provodite zajedno, drugome pokloni… Stoga ćemo primjerice osobi kojoj je važan dodir uzalud pričati da ju volimo, jer se ona neće osjećati voljeno. Razgovarajte, recite jedni drugima što bi voljeli, popustite, nemojte da vam ego uništi sreću – zaključio je Dominic uz gromoglasan pljesak prepune dvorane.
Morali smo ga pitati postoji li uopće prava ljubav.
– Ne možemo reći što je prava ljubav jer svatko od nas ju doživljava na jedinstven način, ovisno o njegovoj percepciji i kako mu mozak daje informacije. Hormoni će se posložiti po individualnom načinu percepcije sebe, u odnosu na okolnosti. Stoga svatko tko pokušava dati čvrstu definiciju toga, rekao bih da je dovoljno arogantan – njegov je zaključak.
