Dominik Vuljak i Matija Štefotić, učenici 3.d razreda Obrtničke škole u Koprivnici, prošlog su tjedna, kao što smo već pisali, osvojili prvo mjesto na velikom natjecanju iz izrade instalacija. Pod mentorstvom profesora Emila Goluba, mladići su pobijedili ekipe iz Dubrovnika, Čakovca, Križevaca, Labina i Topuskog te zaslužili ulaznicu za Worldskills Croatia, najveće natjecanje učenika strukovnih škola u zemlji, koje će se od 11. do 13. svibnja održati na Zagrebačkom velesajmu.
Odlučili smo, stoga, mladiće i njihovog mentora posjetiti u radioni da vidimo kako rade i pripremaju li se za državno natjecanje. Pripreme su, jasno nam je po ulasku u njihove prostorije, u punom jeku, a dečki očito puni elana nakon pobjede na prošlotjednom natjecanju.
Prva nagrada kao motiv za velike stvari
Za početak, otkrilli su nam kako ih je prošlotjedna pobjeda iznenadila.
– To nam je prva takva nagrada. Bili smo iznenađeni pobjedom, baš mi je drago što uspjeh mogu iskoristiti za svoje zanimanje i što sam mogao pokazati koliko sam toga naučio na praksi – priča Dominik.
– Super je što smo bili prvi. Naravno, imali smo tremu, ali to je bila pozitivna trema i to će nam biti poticaj da i dalje budemo tako dobri te da u nadolazećim godinama postanemo majstori – dodao je Matija.
Dobitnu kombinaciju za uspjeh na državnom nemaju, kažu.
– Vježbamo – poručili su kratko, očito nenavikli na intervjue.
Pomogao im je, stoga, mentor Emil.
– Dobitna kombinacija je da ćemo se potruditi što bolje izvježbati. Kao mentor, pokušat ću ih što bolje spremiti. Imaju znanje, imaju kvalitetu, sposobni su, mladi su i nadam se da će nas, Obrtničku školu i mene kao mentora, prikazati u boljem svjetlu – ističe Golub.
“Vježba na državnom traje između 10 i 11 sati, no učenici ne mogu raditi više od osam sati na dan”
Natjecanje na kojem su pobijedili, kako saznajemo, isprva se uopće nije trebalo održati. Zbog korona-mjera se kao škola na početku nisu ni prijavili.
– Sve je krenulo malo spontano. Zbog epidemioloških mjera nismo uopće znali hoćemo li sudjelovati. Mi se u biti u početku nismo niti prijavili na natjecanje zbog toga što je nastava krenula online i nismo znali hoćemo li učenike uopće moći spremiti. Kada su nam javili da će se natjecanje ipak održati, morali smo na brzinu odabrati učenike. Proveli smo deklasaciju, krenuli od četiri, pet učenika za koje smo smatrali da su sposobni i da bi mogli to odraditi. I na kraju smo odabrali Matiju i Dominika. Eto, nismo pogriješili – kaže mentor.
Državno natjecanje na Zagrebačkom će se velesajmu održati na 13 tisuća metara kvadratnih zatvorenog prostora i četiri tisuće kvadratnih metara otvorenog prostora. Riječ je o natjecanju svih obrtničkih zanimanja u Hrvatskoj. Dakle, u Novi Zagreb stiže poprilično velik broj učenika, ali zbog epidemioloških mjera sve mora biti zatvorenog tipa, pa će sudjelovati samo učenici i njihovi mentori.
Dečki sigurno neće imati lak posao, jer natjecanje traje tri dana, a sama vježba oko deset sati. Ni trenutni uvjeti u kojima rade zasigurno nisu laki.
– Vježba traje između 10 i 11 sati, međutim, zbog toga što su učenici maloljetni i ne mogu raditi više od osam sati na dan, raspodijeljena je po modulima. Svaki modul ima određeno vrijeme u kojemu oni to moraju napraviti. Ukoliko jedan modul ne stignu završiti na vrijeme, oni će, naravno, nastaviti dalje raditi, ali gube jedan određeni dio bodova. Na kraju će biti proglašenje pobjednika, odnosno dodjela medalja najzaslužnijima – objašnjava Golub.
Posao će možda tražiti vani, a u Zagreb idu po najviše odličje
Za talentirani dvojac nema dvoboje. Žele uzeti najviše odličje.
– Očekujemo prvo mjesto i potrudit ćemo se da tako i bude – slažu se dečki.
Mentor će biti zadovoljan bez obzira na rezultat.
– Sad je sve na njima. Ja kao mentor vjerujem da će biti dobri, da će vjerojatno biti među prva tri, a na njima je potruditi se i dobro odraditi vježbu, a komisija će ih ocijeniti. Ako budu četvrti ili peti, nije bitno. Bitno je sudjelovati, bitno je upoznati timski duh i pokazati natjecateljske kompetencije – zaključio je profesor Bojan Golub.
Mladići su marljivi, idu na praksu kod svojih poslodavaca. Za kraj se, naravno, zato nametnulo pitanje traženja stalnog posla u Hrvatskoj.
– Ako će kod ovog poslodavca kod kojeg sam sada biti dobro, onda ću ostati raditi u Hrvatskoj. Ako ne, nadam se da ću naći posao izvan Hrvatske – zaključuje Dominik Vuljak.
– Meni je cilj raditi u Hrvatskoj, ali ako se ne nađe neki dobar posao, onda ću se možda zaputiti u inozemstvo – rekao je na kraju Matija Štefotić.
