Kad netko kaže da je bio na psihijatriji svi odmah misle da nije sposoban za normalan život. Svakome od nas se može dogoditi da završi na psihijatriji ili kod psihijatra u određenom životnom momentu kad više nema sposobnosti podnositi sve što ga je snašlo, kazuje dr. Mirjana Gašparić Sikavica, šefica psihijatrijskog odjela koprivničke bolnice.
Tvrdi da svatko od nas može nositi u sebi predispoziciju da postane bolestan, a zapravo to ni ne znamo.
– To su bolesti kao i svake druge. Psihijatrija je grana medicine koja se bavi psihičkim smetnjama. Ne bi trebalo biti razlike između bolesnika na psihijatriji i onoga na internom odjelu, ali mi nosimo taj neki magijski pogled prema psihičkim bolestima, što stječemo slušajući razne priče – ističe ona.
Odjel psihijatrije u koprivničkoj Općoj bolnici je akutnoga tipa, odnosno dolaze ljudi s ozbiljnim bolestima, koje traže brzo rješenje, a djelatnost psihijatrije sastoji se od odjela i ambulantnog dijela. Na samom odjelu nalaze se 24 bolnička kreveta dok na godišnjoj razini imaju između 800 i 1000 hospitalizacija. Primaju se sve vrste psihijatrijskih bolesti.
– Sve što zahtijeva bolničko liječenje završi kod nas jer smo odjel akutnog tipa, mi smo prva stepenica u psihijatrijskoj skrbi – rekla nam je doktorica Mirjana Gašparić Sikavica.
Kako dodaje, na godišnjoj razini imaju sedam do osam tisuća ambulantnih pregleda.
– Među Podravcima i Prigorcima ima dosta alkoholizma i posljedica kroničnog pijenja, što sa sobom nosi posljedice i na psihičkom i na tjelesnom planu te uzrokuje puno ciroze jetre – ističe dr. M. Gašparić Sikavica.
Kako kaže, problem je što ljudi koji piju ne dođu u ranim fazama bolesti, kad još ima mogućnosti nekakvog izlječenja.
– Ako dobijete čovjeka koji pije 20-25 godina, onda su to već velike posljedice kroničnoga akoholizma, oštećena mu je jetra, mozak, u lošem je psihičkom stanju i puno je teže nešto postići, nego kad dobijete nekoga tko pije par godina – rekla je doktorica.
Nastavlja da je bolest današnjice anksioznost zbog povišene napetosti i pojačanog stresa.
– Svi smo pod pritiskom da sve moramo stići, biti na više mjesta u isto vrijeme te da svagdje moramo biti savršeni – pobrojala je Sikavica.
Dodala je da su najčešći zapravo depresivni poremećaji za koje se očekuje da će 2020. biti na drugom mjestu poboljevanja, u sveukupnom poboljevanju stanovništva, a ne samo na području psihijatrije.
Žene su te koje češće dolaze, kako kaže, sklonije su priznati da imaju problem. Najčešće su to žene srednje dobi.
– To su žene koje rade, opterećene obitelji i obavezama na poslu. Htjele bi da sve bude savršeno. No neće svaka zaposlena žena imati psihičku bolest i neće se kod svake razviti. Svi mi moramo raditi, moramo funkcionirati i moramo biti pod određenim stresom koji nas tjera, to je pozitivna strana stresa – rekla je doktorica.
Negativna je strana, nastavlja, kada si zadamo ciljeve koje ne možemo doseći te se tu počinjemo loše osjećati pa se može razviti nekakva bolest.
Način liječenja samog pacijenta, priča nam, procjenjuje se prema kliničkoj slici koju pacijent pokazuje.
– Neka stanja se mogu liječiti psihoterapijom, razgovorima i, ukoliko je osoba sposobna napraviti neke promjene, može si pomoći na način da joj je psihoterapija određena potpora – priča nam doktorica.
Psihijatar procjenjuje je li razina poremećaja tolika da osoba ne može funkcionirati, da ne može svojim unutarnjim snagama koje ima u sebi prerasti i taj problem riješiti, onda se dodaju određeni lijekovi, najčešće su to antidepresivi i anksiolitici. Izbjegava se navikavanje pacijenata na anksiolitike.
– To su lijekovi tipa normabela, oksazepama, nešto što se čini da je to u velikoj upotrebi među ljudima, ali ti lijekovi zapravo ne liječe depresiju i depresivno stanje, nego je druga vrsta lijeka koja se tu daje, a to su antidepresivi, oni nemaju adiktivnu sposobnost, ne stvaraju ovisnost – rekla je Sikavica.
Kad se pacijent primi na odjel, ovisno o vrsti bolesti od koje boluje, ponekad je potrebno poduzeti razne drastične mjere da bi se čovjeka smirilo i pružila mu se određena pomoć. Postoje kronične, prave duševne bolesti, to je sizofrenija, odnosno psihotični poremećaji.
– Postoje stanja akutne pijanosti gdje ljudi mogu biti vrlo agresivni i naravno da se mora procijeniti primjena određenih postupaka, kako bi se pacijent smirio i kako bi se s njim moglo normalno surađivati. Ako je čovjek pod utjecajem nekakve psihoaktivne tvari, kod mladih je to vrlo često kombinacija alkohola i novih psihoaktivnih tvari, u takvoj situaciji ljudi dođu vrlo agresivni pa su onda opasni po sebe i po okolinu. To su indikacije u kojima je preporučina mjera upotrebe prisile – priča nam dr. Sikavica.
Elektrošok terapija se još uvijek upotrebljava u psihijatriji, ali na razini klinike i postoje strogo određeni kriteriji gdje se ona primjenjuje.
– To se zapravo zove elektrostimulativna terapija. Bolesnik se uspava i onda se primjenjuje određena doza energije s kojom se izaziva nešto slično malom epileptičkom napadu kojeg se onda bolesnik ne sjeća. Upotrebljava se u jako teškim stanjima i radi se isključivo na razini klinike – rekla je doktorica.
Prema svakom pacijentu koji dođe na odjel, kaže, postupa se jednako. Pregledava se pacijent te prtljaga koju nosi sa sobom. Postoji pravilo što bolesnik smije imati kod sebe, a što ne smije.
– Mi smo obavezni zaštititi i bolesnika i okolinu od njih samih, obavezni smo pratiti bolesnika, obavezni smo pratiti članove obitelji ili neke druge posjetitelje što im donose – kaže doktorica.
Pacijenti kod sebe smiju imati mobitel.
– Imaju ga određeno vrijeme, prema kliničkoj slici, prema bolesti koju bolesnik ima, mi procjenjujemo što on može imati kod sebe. Postoje takva bolesna stanja gdje bi bolesnik, ako bi imao mobitel, zvao hitnu, policiju da mu pomognu, rekao da ga ovdje hoće otrovati, da mu hoće napraviti nešto loše, a zapravo radi se o bolesti i s tog bolesnog uvjerenja on ne može realno procijeniti svoje postupke. Svi bolesnici imaju pravo imati mobitel kod sebe uglavnom kroz dan, od doručka do 21 sat. Ako im treba nekakav hitni poziv, mobiteli su kod sestara, kao i ostale vrijedne stvari – priča nam doktorica.
Dodaje kako im se oduzimaju svi oštri predmeti, svi stakleni predmeti, a staklo se, kao ni ostali oštri predmeti, ne smije donijeti na odjel, sve ono što bi se moglo upotrijebiti za nekakvu štetnu radnju.
Kako kaže, neke bolesti su kronične i mogu se vratiti više puta, kao što je na primjer sizofrenija. Netko može imati samo jednu epizodu u životu, a netko može bit češće bolestan.
– Mi želimo postići da se bolest drži pod kontrolom. Postoji akutno liječenje, kad se smiri akutna faza bolesti, kad se postigne stanje stabilizacije bolesti, kad se akutni simptomi povuku, bolesnik je u realnom svijetu, normalno funkcionira, a onda se treba održati to stanje remisije s tom određenom dozom lijeka. Postoje klinički kriteriji, te smjernice kako se određena bolest liječi i mi se prije svega toga držimo – kaže Sikavica.
Dodala je da svi koji rade u medicini ne bi mogli raditi taj posao da ne vole ljude. Treba imati određenu empatiju prema čovjeku, kaže, a oni su svi profesionalno osposobljeni za takav posao.
– Sigurno da to nosi određeno opterećenje i sigurno da ima situacija kad je čovjeku teško, ali u našem timu imamo svakodnevno razne sastanke i razgovore te pokušavamo analizirati situacije koje su bile, krizne situacije koje su se dogodile da bi se i mi na neki način ventilirali, ali i osposobili da ubuduće probamo spriječiti nekakve komplikacije i da bi se naučili što bolje postupiti ili pristupiti pacijentu – navela je Gašparić Sikavica.
Rekla je i da su njima kao liječnicima najviše opterećujuće situacije koje završe suicidom ili u kojima su pacijenti jako agresivni.
– Meni osobno je najteže kad pacijent koji se liječio kod nas počini suicid, ali to je također dio posla – kaže doktorica.
Na odjelu je trenutno zaposleno šest specijalista psihijatrije na razini djelatnosti te tri specijalizanta.
– Jedan specijalizant na proljeće završava svoju specijalizaciju te polaže ispit, što znači da ćemo imati sedam specijalista što je jako dobro stanje što se tiče kadrova – rekla je Gašparić Sikavica.
Psihijatar koji je primio pacijenta i koji ga vodi kroz liječenje procjenjuje kada je pacijent spreman za odlazak kući, on mu korigira lijekove i procjenjuje napredak izlječenja.
– Poručujem svima da si postave realne ciljeve, da se druže, da poštuju jedni druge, da pomažu jedni drugima jer se svaki problem može riješiti i nije sramota tražiti pomoć – zaključila je doktorica Gašparić Sikavica.
