Zemljani tereni teniskog kluba Koprivnica dobili su svoj krov, točnije balon nad glavom. Kada vani postane prehladno, tenisači se sele u dvorane. Oni koji nemaju takve uvjete, a puno ih je, prekriju nekoliko svojih terena improviziranim balonom kako bi svi koji vole ovaj bijeli sport mogli odigrati nekoliko setova. Kako je u svijetu tenisa otkrili su nam Filip Cvek i Hrvoje Šifkorn, domaći dečki.
Filip (22) je završio studij fizioterapije u Zagrebu i trenutno stažira u koprivničkoj Općoj bolnici dok je Hrvoje (22) na posljednjoj godini Ekonomskog fakulteta u Zagrebu na smjeru Trgovina i međunarodno poslovanje. Obojica su sada u najboljim godinama, a kao golobradi mladići osvajali su pozavidne trofeje.
S obzirom da mu je otac teniski trener u klubu, Hrvoje kaže da je ‘prohodao’ na teniskim terenima, dok je s treniranjem počeo sa šest godina. Filip sjeća kako mu je prvi trening bio sa sedam godina, baš na prvi dan škole.
– Tata je glavni trener u TK Koprivnica, deda je donedavno obnašao dužnost tajnika, stric, strina i mama su mi članovi Kluba tako da bi se moglo reći da mi je tenis u genima – otkriva Hrvoje ‘cijelo’ obiteljsko stablo.
Tenis, kao i svaki sport, zahtijeva odricanje, trud i puno rada.
– Specifičan je po tome da je potrebno određeno vrijeme da se dođe do trenutka kada se može igrati tenis. Potrebno je ovladati više-manje svim udarcima, inteligentno ih koristiti, pratiti poziciju protivnika, a možda najbitnija stvar je ‘hladna glava’. Naravno, kasnije je sve stvar treninga i upornosti pojedinca – složno govore koprivnički tenisači.
Tenis se danas igra u pojedinačnoj konkurenciji i također u parovima. Filip nam je pojasnio koje su razlike između ‘solo’ tenisa i tenisa u parovima.
– Tenis u paru je puno drugačiji, puno toga ovisi o uigranosti para, ‘osjećaju’ igrača, neophodni su vrhunski voleji, a sami poeni su često puno kraći i dinamičniji. Više skoro i ne postoji igrač na ATP-u koji igra i singl i par, već se uglavnom igrač opredijeli samo za jedno. U parovima može odlučivati loš dan našeg partnera na što mi ne možemo utjecati. Rekao bih da u parovima više do naglaska dolazi talent igrača – govori on.
Obojica su u mlađim danima osvojili mnoge trofeje i medalje, a zajedno imaju i jedan naslov u parovima, onaj sa seniorskog turnira u Beču.
– Ponosni sam vlasnik 60-ak trofeja, te još toliko medalja sa turnira na kojima sam prisustvovao. Svaki trofej je sam po sebi poseban za mene, ali izdvojio bih osvajanje Sportskih igara mladih na završnici u Splitu 2013. godine – kaže Hrvoje.
– U mlađim kategorijama ih je bilo dosta više nego sad. Kao najveći uspjeh izdvojio bih nastup za hrvatsku reprezentaciju do 14 godina i 2. mjesto na rang listi Hrvatskog teniskog saveza do 14 godina. Od trofeja bi izdvojio naslove državnog prvaka u paru do 16 i 18 godina, te polufinala na državnim prvenstvima do 14 i 16 godina. Od domaćih naslova tu je osvajanje naslova prvaka našeg kluba šest puta u singlu, te tri puta u paru – otrkiva pak Filip.
Jednoručni bekend čini se teži nego dvoručni, međutim pravi ljubitelji tenisa više uživaju u profinjenom jednoručnom bekendu, nego u klasičnom dvoručnom.
– Igram dvoručni bekend, koji se uči od malih nogu, čisto iz razloga što da je lakše naučiti i djeci je lakše reket držati s dvije nego s jednom rukom. I dvoručni i jednoručni bekend imaju svojih prednosti i mana, ali mogu se složiti da je jednoručni bekend atraktivnijeg izgleda – priča Hrvoje, dok upravo Filip igra jednoručnim bekendom.
– Jednoručni bekend igram od prvog treninga, i osobno više volim vidjeti jednoručne bekende, no djeci je puno teže savladati jednoručni od dvoručnog bekenda pa se iz tog razloga više toliko ne viđa i više je, ajmo reći, neka stara škola – govori Cvek.
Tenis je poznat kao bijeli sport, odnosno sport za bogatije ljude. To se više vidi u profesionalnom svijetu jer korak prema profesionalizmu svakako su financijske mogućnosti unajmljivanja trenera, ekipe i putovanja. Koliko ulaganja zahtijeva rekreativni tenis?
– Ulazak u profesionalni svijet i općenito juniorski svjetski tenis je iznimno skup, a sponzora za juniore je jako malo, te je to jedan do razloga zašto mnogi talentirani tenisači odustaju u razdoblju od 15 do 20 godina. Imali smo tu sreću da nam je TK Koprivnica izlazio u susret s jeftinijim treniranjem i olakšavanjem našeg probijanja kao igrača. Rekreativni tenis nije toliko skup, sve što vam treba je reket, loptice, teren i naravno protivnik – pričaju Hrvoje i Filip.
Jeste li imali prilike/ponude ući u profesionalni tenis?
– Imao sam priliku otići na studij u SAD koji ima poseban program studiranja i treniranja na takozvanim Tennis Academies. Ipak sam se odlučio ostati u Hrvatskoj i posvetiti se ovdje studiju i tenisu koliko mogu, ali naravno uvijek ostaje neprežaljena propuštena prilika koja se ne pruža mnogima – govori Hrvoje, dok ni Filipova priča nije puno drugačija.
– Prilike je možda i bilo sa nekih 16, 17 godina ući u profesionalnije vode, no potrebno je puno odricanja i financijskih sredstva da bi se uspjelo u top 500, a kamoli u Top 100 gdje se onda tek može lijepo živjeti od tenisa i vratiti sva uložena sredstva, pa sam se odlučio za sigurniji put u vidu škole i fakulteta – izjavio je Filip.
Najbolji hrvatski tenisači danas su Čilić, Čorić, Karlović, Dodig, Mektić, Pavić, a tu su još Galović i Serdarušić. Filip i Hrvoje okušali su se protiv nekih od njih.
– Kako sam generacija Borne Ćorića, susretali smo se na turnirima. Od malih nogu je Borna bio posebna priča, mogu ga nazvat čak i projektom, očito uspješnim projektom. Igrao sam i protiv nekih naših Davis Cup reprezentativaca, ali i onih koji će to uskoro postati, poput Nine Serdarušića. Naravno da su svi ti igrači od malena pokazivali izniman talent, što se vidjelo iz njihovih rezultata – priča nam Hrvoje Šifkorn.
– Trenutno najpoznatiji tenisač s kojim sam 2 puta službeno igrao je Borna Ćorić, a od manje poznatijih su tu bili Marin Draganja i Nino Serdarušić. Igrao sam i s Marinom Čilićem i to ni više ni manje nego na parkingu Crkve u našim Močilama. Pa da, u to doba je Borna ostvarivao odlične rezultate na svjetskim turnirima i bio jedan od najboljih juniora u Europi, a kao što vidimo uspješno je odradio tranziciju iz juniorskog u seniorski tenis i sada je 12. tenisač svijeta što je izniman uspjeh – podijelio je Filip Cvek.
Hrvatska je prije dvadesetak dana osvojila Davis Cup, tenisku verziju Svjetskog prvenstva, koje se je posljednji put održavalo u ovom formatu.
– Smatram da je bilo pitanje vremena kada će Hrvatska opet osvojiti, bila je prilika 2016. ali možda je ovo sada još i slađe. Ovo osvajanje Davis Cupa nije nikakvo iznenađenje s obzirom da imamo dvojicu singl igrača u Top 15, a uz to imamo i 4 igrača u Top 20 u paru. Smatram da to nema niti jedna reprezentacija trenutno na svijetu, možda Francuska, al smo dokazali da smo od njih bolji. Mislim da ljudi nisu dovoljno svjesni što znači da je Hrvatska u svojih nešto više od 25 godina postojanja već dva puta osovojila Davis Cup. Puno veće i ekonomski jače države od nas nisu to nikada uspjele. Hrvatska je pokazala svijetu da nije stvar u novcu i dvoranama, vrhunskim uvjetima i najboljoj opremi, već je stvar u pobjedničkom mentalitetu. Sam podatak da je ovo zadnji Davis Cup ovakvog formata još više uljepšava ovu priču – složni su koprivnički tenisači.
Svaki sportaš ima nekog uzora ili igrača kojem se divi, pa tako imaju i Hrvoje i Filip.
– Roger (Federer) od prvog dana. Sviđa mi se njegov all around stil igre, jednoručni bekend, odličan forhend i servis, te lakoća kretanja po terenu. Uz to ima i najviše Grand Slam naslova i najduže je bio broj jedan na ATP ljestvici, (uključujući i ove godine) te u 37. godini još uvijek osvaja Grand Slamove i u borbi je za vrh – spremno navodi Filip, dok Hrvoje više cijeni glavnog Rogerovog najvećeg konkurenta.
– Uz dužno poštovanje prema Rogeru kojeg smatram velikim igračem, za mene je broj jedan Rafael Nadal. Oduvijek sam ga volio gledati, sviđa mi se tenis koji igra, fizička superiornost nad drugim igračima te definitivno borbenost i karizma koju pokazuje na terenu. Mislim da je njegova dominacija na zemlji dovoljan dokaz koliko je on velik igrač – uzvraća Šifkorn.
Najbolji igrač s područja Balkana svakako je sjajni Srbin Novak Đoković.
– Mislim da je dobar i zabavan, dobro se slaže s našim igračima i mislim da je pozitivan lik. U smislu igrača, presubjektivan sam da ga ocjenjujem kraj Rafe i Rogera jer mislim da ne može s njima u istu rečenicu, ali mogu se složiti da je jedan od najvećih tenisača svih vremena – rekao je Hrvoje, dok je Filip kazao kako je Đoković sjajan jer ima 14 GS naslova, ali ne može u istu rečenicu s Federerom.
Mladi tenisači navode kako u svakoj generaciji koprivničkih tenisača ima puno talentiranih klinaca, ali njih nije uvijek jednostavno zadržati u sportu i do kraja razviti potencijal. Trenutno ima jedna ekipa dječaka i djevojčica do 10 godina koji imaju talent, volju i želju, te se od njih mogu očekivati dobri rezultati u budućnosti. Talent je samo jedna od stvari koja je potrebna, ali puno bitnija je volja i ustrajnost, govore dečki.
Obojica bi voljeli svoje tenisko znanje prenijeti na mlađe generacije, nema veće radosti od prijenosa svojeg znanja i iskustva na nekog drugog. Što duže žele ostati aktivni, a sve planiraju korigirati s budućim poslovnim planovima i ambicijama. Filip bi volio spojiti svoju fizioterapijsku struku s tenisom.
Upitani da jedan drugog usporede s nekim profesionalnim tenisačem, Filip je Hrvoja prozvao Nadalom, dok je Hrvoje uzvratio istim komplimentom nazvavši Filipa Federerom.
– Hrvoja bi usporedio možda s Rafom, makar ne igra s lijevom rukom, ali ima odličan top spin forhend i dvoručni bekend, a uz to nosi i Nike traku na glavi – sa smijehom govori Filip.
– Kako znam da je veliki njegov fan, usporedit ću Filipa s Rogerom. Mislim da je Filipov jednoručni bekend poezija. Isto takvo zadovoljstvo i lakoću pokreta ima Roger, koji daje dojam da taj bekend ne predstavlja nikakav napor za igrača, već izgleda tako jednostavno, sve dok ne stanete s druge strane mreže – uzvraća Hrvoje krasnim riječima.
Valja naglasiti da je tenis skup sport tek u domeni kada treba prijeći u profesionalizam, dotad je nevina rekreacija u kojoj najviše ovisite sami o sebi. Ako vas je ikad zanimao tenis, a niste imali vremena, prilike ili volje okušati se, javite se u teniski klub. Možda vam to izgleda glupo, ‘prebacivanje lopte s jedne na drugu stranu’, ali ako se okušate uvjerit ćete se da nije baš tako bezazleno. Možda se i zaljubite.
A ako ništa ni od toga, onda možda nekad budete prolazili pokraj teniskih terena u Koprivnici. Tamo zastanite. Možda će baš u tom trenu igrati koprivnički Federer i Nadal.
