S jesenskim danima dolazi i vrijeme pripremanja zimnice i kiseljenja zelja, a zahvaljujući toj zdravoj namirnici moreplovci su liječili posadu od skorbuta, bolesti uzrokovane nedostatkom vitamina C. Pretpostavlja se, naime, da su kiselo zelje ‘izumili’ Kinezi, a mnogi ga smatrali hranom siromaha. No ono je prava mala riznica visokovrijednih hranjivih i ljekovitih sastojaka, vitamina i minerala.
U našem kraju najpoznatije je ono iz Koprivničkih Bregi, takozvano ‘bregofsko zelje‘, a raskošne glavice ove zeljarice dočekale su nas na kućnom pragu Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Petras. Tamo nas je ugostio vlasnik OPG-a Franjo kojeg je, otkriva nam, pred više od 30 godina život iz Novigrada Podravskog usmjerio u Koprivničke Brege. Otada se bavi uzgojem, proizvodnjom i prodajom zelja.
– Moja punica je uzgajala zelje i ja sam nastavio priču kako bih imao dodatni prihod uz redovan posao. Zelje se pokazalo kao zahvalna kultura, uzgajam ga na oranici veličine jednog hektra – govori nam.
Ovogodišnje vremenske prilike nisu pogodovale uzgoju ove zeljarice pa je sezona ubiranja kupusa, kaže Franjo, podbacila za 30 posto.
– Godina je bila sušna, sam navodnjavam, i, nažalost, ovisim o vremenu. Težak je to posao, sve radim ručno – kaže. Davanja su, usto, ističe, prevelika, cijene repromaterijala su otišle ‘u nebo’, a posao poljoprivrednika je fizički težak.
– Najviše radim na poljoprivredi, već mi je naporno – smije se i otkriva kako u sezoni kad valja zasukati rukave pomažu obitelj i prijatelji.
Zelje uzgaja za svoje potrebe, a ostatak prodaje u vrećama, ili pak ukiseljeno, na kućnom pragu. Također postoji mogućnost dostave.
– Nakon kiše znalo je puno zelja popucati zbog viška vlage. I to je bilo nemoguće prodati, jer svi žele lijepu glavu. Stoga sam ga krenuo kiseliti, najprije od tri do pet bačvi, pa se proizvodnja proširila. Nakon 15 godina ljudi me sami nazivaju i pronalaze. Dolaze kupci iz čitave Podravine ili pak, dostavljam, poglavito nemoćnim ljudima – kaže Franjo koji vreću domaćeg bregofskog zelja od 25 kilograma prodaje po 75 kuna.
Ljudi kod njega rado kupuju, jer dobro poznaju kvalitetu i to je, ističe, najbolja reklama. Zelje kiseli u bačvama od 220 litara na starinski način te tako njeguje tradiciju svog kraja.
– Čim se stvrdnu prve glave, negdje u rujnu, počinjemo kiseliti kako su nekad bake kiselile – ručno, fermentiramo prirodnim putem, odnosno samo uz dodatak soli, zrna papra i lovorovog lista. Kombiniramo red glavica pa red rezanog zelja… te nakon tri tjedna ukiseljeno zelje može se konzumirati. Prvu šaržu smo prodali, a ovaj vikend je spremna nova – napominje kako su domaću prirodnu recepturu ljudi prepoznali.
Domaće kiselo zelje pakiraju u kantice od pet, 10 i 20 kila, cijena je 10 kuna za kilogram.
– Ljudi mogu donijeti i svoju ambalažu pa im stavim koliko traže – kaže Franjo.
Petrasovi svoje zelje jako poštuju i oduvijek su znali da na polju, pa potom na tanjuru imaju blago – namirnicu koju vole mladi, poštuju stariji, a cijene gurmani.
– Kad kupci dođu po zelje, porazgovaramo, podružimo se, počastim ih vinom – otkriva radosno vrijedan poljoprivrednik, podižući glavicu ukiseljenog domaćeg bregofskog zelja koje je puno vitamina C i odličan dodatak svakom jelu u nadolazećim zimskim danima.
