Vlastiti talent treba znati prepoznati i svijetu prikazati najbolje od sebe jer je to nešto što nam je darovano od Boga, a mi kroz naša djela stvaramo sliku o njemu, smatra Ivana Vincek. Ova frizerka iz Molvi pune 23 godine s velikom ljubavlju svoj talent izražava uz pomoć škara, češljeva i brojnih drugih potrebnih joj rekvizita, a uložen trud vraća joj se kroz njene zadovoljne i vjerne mušterije.
Ivana je nedavno svoje frizersko umijeće predstavila na europskom prvenstvu frizera koji se ove godine održavao virtualno. Natjecala se u kategoriji Fantasy style i osvojila drugo mjesto.
Svojevremeno se okušala i u natjecanju na svjetskom nivou gdje je osvojila osmo mjesto. Naglašava da se uvijek natječe u umjetničkoj kategoriji koja je puno zahtjevnija od ostalih jer nema propisane propozicije nego je frizer taj koji mu daje svoj osobni pečat od početka do kraja.
Drugo mjesto na europskom prvenstvu osvojila je svojom frizurom nazvanom božica svemira koju je izrađivala punih mjesec i pol dana, no na kraju se svaka sekunda uložena i isplatila.
Natjecanja su joj dobro pomagalo u izražavanju budući da živi u maloj sredini koja nema kulturnih manifestacija gdje bi mogla pokazati svoje radove.
Ivana nam kaže kako je oduvijek bila umjetnički tip. Kao djevojčici joj je bila želja postati modnim kreatorom, no, kako je živjela samo s majkom u Molvama, školovanje u Zagrebu je zbog financija bilo neostvarivo pa je krenula u frizersku školu u Đurđevcu.
– Sve te godine imam to u sebi, taj dar, tu umjetničku crtu pa si sudjelovanjem u natjecanjima i svojim kreacijama ostvarujem djevojački san. Druge kategorije su možda jednostavnije, no u ovoj se čovjek može izraziti kako najbolje zna i može, nema zadane teme, imam potpuno slobodu, vremenski nisam ograničena, što mi se sviđa. Jedino što su kreacije jako zahtjevne i treba puno vremena od pripreme, do nabavke kose, a najžalosnije je da ih ne mogu trajno čuvati nego na fotografijama – kaže nam Ivana te dodaje kako od cijelog projekta ne bi bilo ništa da joj u pomoć nije priskočio njen sin Borna koji je odradio najvažniji dio, odnosno fotografiranje.
Ivana je salon otvorila 1998. godine i od svojih prvih dana po pitanju trendova nastoji biti ukorak s vremenom.
– Jako je zanimljivo što sam se često puta našla u situaciji da sam čak i ispred vremena. Ideje imam u sebi, to je božji dar. Zahvalna sam na tome da to imam, šteta je to držati u sebi jer to nisu naša djela. Vjerujem da svatko tko se bavi kakvim god vidom umjetnosti ima nešto u sebi, netko ga vodi, samo on to mora prepoznati – kaže nam.
Njen salon Viva u sklopu je obiteljske kuće u Molvama. Ivana ne krije da joj je neko vrijeme bilo žao što je u takvoj maloj sredini jer je osjećala da u sobi ima potencijala za puno više. S vremenom je prihvatila da se i u manjoj sredini može napraviti čuda, ovdje je stvorila svoj svijet i krug ljudi koji joj se svakog mjeseca vraćaju. Ipak, neprihvatljiva joj je činjenica da frizeri u nekim većim sredinama poput Zagreba za isti posao koji ona odradi u Molvama naplaćuju puno veće iznose.
– Nisu moje ruke manje vrijedne, a da stvar bude gora, mi u manjim sredinama mušterijama napravimo veće stvari nego netko u gradu, čak imamo i bolju kvalitetu. Pratim trendove, i ja bi uložila u finiju i kvalitetniju boju, ali to od svojih mušterija ne mogu naplatiti. Nitko mene ne pita koliko sam ja uložila u materijal, oni očekuju samo vrhunski krajnji rezultat – veli Ivana koja od samih početaka gradi svoj stil koji nije klasičan.
– Naravno, starije žene kod mene dobiju klasiku, ali s mladima se trudim sagraditi novi stil. Ljute me cure koje žele biti kao netko, donesu fotografiju pa kažu hoću ovako. Onda predložim da napravimo nešto novo, da baš ona bude svoja, pa da netko želi biti poput nje. U velikom broju slučajeva moj prijedlog prođe. Mušterije koje to prepoznaju su zadovoljne i rado mi se vraćaju jer znaju da će kod mene dobiti nešto originalno – kaže prezadovoljna jer joj se svako njeno izlaženje iz salona i uključivanje u brojna društvena događanja na kraju ipak isplatilo, iako su neki u to sumnjali.
Ova zaljubljenica u svoj posao, već godinu dana, otkako je krenula koronakriza radi sama.
– Maksimalno se dajem. Uvijek sam tu za ljude, a oni to vole. Imam stalne mušterije godinama, iako je dosta ljudi umrlo, a mladi odlaze sa sela. Zahvaljujući mom velikom angažmanu i tome da uvijek radim korak više nego je potrebno izborila sam se za svoj posao i s tim sam potpuno zadovoljna – rekla je na kraju Ivana.
