Atletski klub Križevci najbolji je atletski klub na prostoru Koprivničko-križevačke županije i njegovi članovi i članice već godinama postižu fantastične stvari na državnoj i međunarodnoj razini. U križevačkom klubu čitavu svoju karijeru proveo je Branko Zorko, najbolji hrvatski atletičar u povijesti i osvajač nekoliko medalja s europskih i svjetskih prvenstava te četverostruki olimpijac.
Međutim, posljednjih nekoliko godina, križevački klub je u znaku svojih ‘trkačih kraljica’.
Riječ je o Idi Šimunčić (26) i Veroniki Drljačić (21), djevojkama koje su ponos Grada Križevaca i sporta Koprivničko-križevačke županije. Simpatične i nasmijane sportašice posjetili smo na njihovom treningu i porazgovarali o brojim temama, počecima karijere, sportskim uspjesima i uzorima, te o njihovom gotovo sestrinskom odnosu.
– Atletikom sam se počela baviti prije nekih 15 godina, tada sam paralelno trenirala odbojku, košarku i rukomet. Nakon nekog vremena bilo je teško uskladiti sve treninge, tako da sam se odlučila posvetiti atletici, pošto sam shvatila da sam osobno više za individualni sport. Na prvom treningu sam se zaljubila u prepone, to mi se baš svidjelo i odlučila sam nastaviti tim putem, nadam se da nisam pogriješila haha – objašnjava Ida.
Pet godina mlađa Veronika na sličan je način započela svoju već sada blistavu karijeru.
– Prije 11 godina nastupila sam na uličnoj utrci Grada Križevaca, trčanje mi se svidjelo i roditelji su me upisali u Atletski klub Križevci. U početku sam trenirala skok u dalj i bacačke discipline, ali ubrzo sam shvatila da volim sprint, tako da sam se posvetila utrkama na 200 i 400 metara – ističe Veronika.
Glavni cilj su nam Olimpijske igre 2024. godine u Parizu
Djevojke su mlade i željne uspjeha. U svojim dosadašnjim karijerama napravile su velike stvari, a tek dolaze u najbolje trkačke godine. Ida je više puta proglašena za najbolju sportašicu Grada Križevaca i županije, dok je Veronika prije nekoliko tjedana proglašena za najbolju sportašicu županije, što je za mladu sportašicu izuzetan uspjeh.
– Završila sam molekularnu biologiju na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu, tako da se sada u potpunosti okrećem sportu. Ove godine me čeka nastup na Europskom prvenstvu u Münchenu na koje se još moram kvalificirati, ali mislim da plasman neće biti upitan. Što se tiče nekih želja, plan mi je napasti državni rekord, ali i pokušati dohvatiti kvalifikacije i plasman na Olimpijske igre u Parizu koje su već za dvije godine. Nadam se da ću biti zdrava i da neće biti većih ozljeda, to je najvažnije u atletici i sportu općenito. Sport generalno donosi puno lijepih stvari, od putovanja, do upoznavanja novih ljudi, ali traži maksimalno odricanje i uvijek treba gristi da se bude bolji od konkurencije – kaže Ida o svojoj sportskoj budućnosti.
Slično razmišlja i Veroniku, koju je izbor za najbolju sportašicu županije iznenadio, jer zbog korone nije nastupila na mnogo natjecanja i mitinga.
– Ipak, mislim da je prošla godina za mene bila odlična jer sam nastupila na Europskom prvenstvu i srušila svoj osobni rekord. Ove godine glavni ciljevi su mi nastup na Univerzijadi, Mediteranskim igrama i Europskom prvenstvu u Münchenu. Iako sam nešto mlađa od Ide, također sanjam o nastupu na Olimpijskim igrama, hoće li to biti u Parizu ili na nekim drugim Igrama vidjet ćemo u narednim godinama – kaže Veronika.
Veselimo se svakoj štafeti koju trčimo skupa i predstavljamo svoj grad i državu
Ida i Veronika iza sebe imaju brojne nastupe i medalje, svaka u svojoj disciplini. Ida se odlučila na utrke s preponama, dok Veronika preferira sprint utrke na 200 i 400 metara.
– Najviše mi je u sjećanju ostao nastup na ekipnom Europskom prvenstvu 2019. godine u Varaždinu. Bilo je to jedno posebno iskustvo jer smo predstavljali našu zemlju, atmosfera i energija su bile odlične. Što se tiče osobnih uspjeha, najviše sam bila ponosna na sebe kad sam kao mlađa seniorka osvojila šest zlatnih medalja u šest različitih disciplina na prvenstvu Hrvatske. Veliki uspjeh bilo mi je i 11. mjesto na Univerzijadi, ali i nastup na Hanžekovićevom memorijalu, ipak je to miting na koji dolaze samo najbolji pojedinci – prisjeća se Ida.
Veronika nema toliko iskustva, ali medalja joj ne manjka.
– Najveći uspjeh dosadašnje karijere svakako su mi prva mjesta na utrkama na 200 i 400 metara na Prvenstvu Balkana prije dvije godine. Tamo sam shvatila da mogu puno postići u karijeri. Također, dobila sam i priznanje za najbolju juniorku u povijesti Prvenstva Balkana, što je enorman osobni uspjeh, pogotovo kad si dio atletske povijesti – ističe Veronika.
Na pitanje o uzorima, cure su bile jasne, inspiraciju su pronašle u najvećim atletičarkama svih vremena.
– Uzor mi je svaki sportaš koji iza sebe ima rezultate i osvojene medalje, jer se sportaši zaista puno odriču da bi bili na vrhuncu. Meni osobno je veliki uzor i izrazito cijenim britansku atletičarku Jessicu Ennis-Hill koja je osvojila brojne medalje na velikim natjecanjima. Čak se i nakon trudnoće i poroda uspjela vratiti na svjetske razine, zaista fascinantna osoba, sportašica i atletičarka – rekla nam je Ida.
Uzora ima i pet godina mlađa Veronika.
– Moj uzor oduvijek je bila američka sprinterica Allyson Felix koja se natjecala u mojim disciplinama. Samo pogled na njenu karijeru i koliko je zlatnih medalja osvojila govori o kakvoj je sportašici riječ, možda najvećoj u disciplinama na 200 i 400 metara – objašnjava Veronika.
Bolje uzore nisu mogle odabrati, Ennis-Hill i Felix zajedno imaju čak 38 medalja sa Svjetskih i Europskih prvenstva te Olimpijskih igara.
Jedna drugu tjeramo da budemo bolje i međusobno si pomažemo na privatnom i sportskom planu
Sjedeći s Ivom i Veronikom primijetili smo da imaju sjajan prijateljski odnos, jedna drugu upotpunjuju, bodre i savjetuju na privatnom i sportskom planu.
– Nas dvije smo zaista kao sestre, puno putujemo skupa, treniramo, družimo se, svakodnevno smo u komunikaciji. Imamo iskren i otvoren odnos, jedna drugu guramo u privatnom i sportskom životu. U štafeti uvijek želimo nastupati zajedno kad god je to moguće, a ove godine smo s još dvije kolegice postale državne rekorderke u štafeti. Pričamo o brojnim temama, naravno da je atletika prioritet, ali razgovaramo o svemu. Imamo vremena za šalu i razonodu, ali kad treniramo to radimo maksimalno ozbiljno. Uvijek nam je lakše otići na natjecanje u kojem smo skupa, jer je neopisivo imati najbolju prijateljicu kraj sebe koja te bodri prije i nakon utrke – složno su rekle djevojke.
Ispred križevačkih atletičarka sigurno su velike karijere, a ono što je posebno lijepo vidjeti je da je njihov odnos jedno prekrasno prijateljstvo, bez mržnje i zavisti, što je u sportu zaista rijetko.
