Te 2001. godine, sa svojih petnaestak godina, Mišel Jakšić uključio se u svoje prve političke vode. Bilo je to vrijeme kad se puno toga mijenjalo u Hrvatskoj, kad je predsjednik Vlade postao Ivica Račan, a gradonačelnik Koprivnice Zvonimir Mršić.
Bilo je to vrijeme kada se stvarala jedna potpuno nova i drugačija energija, pogotovo među mladim ljudima. U to doba na europskom nivou su bili Tony Blair i Gerhard Schröder, prisjeća se toga i sam Mišel. Dodaje kako su i oni imali puno toga novog i progresivnog u sebi, a iako neki njihovi ekonomski modeli, kako je vrijeme pokazalo poslije, nisu bili najspretniji, imali su neku energiju u sebi s kojom se i mladi Mišel svojevremeno poistovjećivao.
Sva ta energija na početku 2000-ih godina Jakšića je potaknula da se učlani u Forum mladih SDP-a na lokalnoj razini, nakon nekog vremena bio je član i nacionalnog Foruma, zatim je postao gradski vijećnik, a kad je došla SDP-ova vlada 2011./2012. godine, krenula je njegova uzlazna politička putanja.
Jeste li planirali ili razmišljali o “tituli” gradonačelnika Grada Koprivnice?
Prošao sam dosta toga, a kad je SDP-ova vlada 2011. na 2012. godinu došla na vlast, kad su se dogodile promjene poput odlaska Zvonimira Mršića i još nekih ljudi unutar gradskog SDP-a na određene funkcije u Zagrebu, počela je rasprava unutar stranke tko bi mogao biti zamjenik Vesne Želježnjak. Tada sam bio stvarno aktivan i kao vijećnik i kroz Forum mladih, imao sam i tada, kao i danas, stvarno dobre odnose s Vesnom i na kraju je pick pao na mene. Ima puno ljudi koji vole mistificirati to kako su došli na neku poziciju, ali danas kad s odmakom pogledam kako je to išlo, nema tu baš puno mistifikacije i puno puta se sve dogodi unutar par sekundi.
Što je mlađi Mišel u tim trenucima mislio da može ponuditi, vođen energijom noviteta i progresivnosti?
Haha, pa dobro, prije deset godina sam imao 27 godina i tad sam stvarno vjerovao da, doslovce, mogu s glavom razbiti zid i da nema toga što, ne samo u Koprivnici, nego u cijelome svijetu, ne mogu promijeniti. Naravno da je to nešto gdje te malo i opali slava, i ako me pitate bi li danas neke stvari napravio drugačije nego prije deset godina, odgovor je – definitivno da. Ali, svaki novi dan, mjesec, godina, na tako odgovornoj funkciji je jedno i novo iskustvo gdje puno toga učiš i o sebi i svojoj okolini jednim terenskim radom koji je meni izuzetno drag, ali ono što je također izuzetno važno reći jest da moraš puno raditi na sebi. Naučiti sakupljati puno informacija, naučiti ih filtrirati i obrađivati i onda sve to stavljati u neke naše lokalne potrebe.
Nakon titule vršitelja dužnosti gradonačelnika koju je nosio 2016. godine kada je Želježnjak otišla s pozicije gradonačelnice, 2017. godine Jakšić pobjeđuje na izborima i postaje službeno gradonačelnik.
Još jedna godina je iza Vas i još jedan rođendan Koprivnice, točnije 667., ali kad pogledate unatrag u tu 2017. godinu, možete li se sjetiti trenutka u kojem ste shvatili da ne možete baš sve kako ste zamislili, da ne možete glavom probiti zid?
Ima puno projekata gdje dođeš i kažeš da ćemo sad promijeniti apsolutno sve kako se dosad radilo, a onda vidiš da je nekad teško, pogotovo u javnom sustavu, mijenjati, odnosno lomiti stvari preko koljena. Pogotovo zato što imaš zakonodavni okvir koji neće promijeniti jedan gradonačelnik Koprivnice. Puno puta ga teško promijene i vladajući u Saboru. Jednostavno se onda osjetiš sam sa sobom dosta jadno jer si mislio da ćeš nešto riješiti u mjesec dana, a na kraju vidiš da će ti za nešto trebati i godine da uopće odradiš sve onako kako se treba i da rezultat bude ono što si zamislio. Naravno da to nekad frustrira. Što se pak tiče samog komunikacijskog pristupa, ono što se meni urezalo u pamćenje je bio period neke 2013. godine kad je bilo jako puno nacionalnih prijepora, tad je bila Milanovićeva vlada, tada smo i mi bili u projektu, odnosno želji da sagradimo spomenik braniteljima i tu je došlo do jednog sukoba gdje sam i ja možda upotrijebio teže riječi prema njima. S protokom vremena, jednostavno vidiš da se ipak s razgovorom, s više obostranog razumijevanja stvari mogu rješavati jednostavnije nego s frontalnim sukobom. Ima još sigurno puno takvih “sličica” gdje vidiš da je ipak potrebno stati na loptu, probati razgovarati, bez obzira slagali se ili ne slagali oko nečega.
Što smatrate svojim najvećim uspjehom od 2017. godine do danas, ali probajmo se za početak na neki način izuzeti EU projekata?
Od 2017. godine puno se toga promijenilo, nismo očekivali Covid pandemiju koja je promijenila naš stil života i samo shvaćanje života. Puno ljudi smo nažalost izgubili zbog bolesti, prelilo se sve to na ekonomiju, uz agresiju Rusije na Ukrajinu, nova ratna zona koju imamo u Palestini, u pojasu Gaze, sve se to prelilo i na ekonomiju. Ono što je meni osobno veliki ponos jest da mislim da je Koprivnica sačuvala jedan duh tolerancije i otvorenosti. I dalje smo spremni prihvaćati različitosti i čuvati taj jedan građanski duh. S druge strane i naše gospodarstvo, od onih najmanjih, obrtnika, do onih najvećih predvođenih Podravkom, pokazalo je jednu veliku dozu fleksibilnosti i efikasnosti i nama zapravo unatoč svim tim problemima i promjenama, gospodarstvo raste. Ako pričamo pak o velikim investicijama koje nemaju veze s EU projektima, onda definitivno spominjem školu na Podolicama. To je projekt generacije o kojem se pričalo više desetljeća zaredom, bilo je komentara kako je to samo još jedno obećanje, a mi smo samo s gradskim “know-howom”, gradskim proračunom, sagradili novu koprivničku osnovnu školu za osam milijuna eura. Kad smo vidjeli koliko to znači svima, i onima koji rade u školi i klincima i njihovim roditeljima, to je stvarno jedan jako važan i značajan projekt. Tu bih svakako dodao i dvoranu Vinko Zember kod osnovne škole Đuro Ester. I sad za sam kraj, trg. Dakle, oko trga je bilo puno prijepora – nikad se neće sagraditi, rekonstruirati, to je samo obećanje pa čitav proces ocjenjivanja arhitektonskog projekta pa slušanje kome se sviđa ili ne, pa koliko traju radovi pa hoće li biti ikad gotovo – i onda kad vidiš koliko taj trg ljudima danas nosi veselja i koliko se vole družiti na njemu, pa kad se to prepozna i na nacionalnom nivou, jer pojavili su se komentari da imamo najljepši trg, to je sreća, veselje, ponos.
Koliko Vam u određenim trenucima smetaju komentari građana, koji naravno, ne idu u prilog Vama kao čelnom čovjeku grada Koprivnice?
Bilo bi bahato reći da se nikad na ništa ne osvrneš jer, bez obzira na to što su političari napravili u mnijenju ljudi od sebe, i mi smo isto svi na kraju dana, barem velika većina, ljudi od krvi i mesa. Naravno, kad znaš koliko si u pogonu i kroz grad i kroz sabor, koliko problema ti svaki dan padne na leđa, od onih velikih kapitalnih i EU projekata pa do mase manjih problema pa do problema ljudi u okolici od kojih neke jednostavno ne možeš riješiti, jer i gradonačelnik ima u puno toga zavezane ruke, kako god da me i to pogađa na osobnom nivou, i onda kad znaš dobiti komentare koji govore da ništa nije dobro, a znaš da dolaze od ljudi koji zapravo nikad ništa nisu u životu ozbiljno radili, ne možeš reći da te to nikad ne pogodi ili nikad ne smeta. Ali, jednostavno, zbog posla i kvalitete izvedbe istog, zbog obitelji i prijatelja, jer ipak me trebaju kao čovjeka, a ne kao političara i gradonačelnika, s vremenom razviješ određene filtere kako da sve to odmakneš od sebe ili kako da to puno puta okreneš na šalu i ideš dalje.
Koji su to Vaši filteri?
Nisam čovjek koji u javnosti voli pričati o svojoj obitelji, ali moj najdraži i svakodnevni filter je slaganje Lego kockica s kćerkom Iris. To me uvijek i zauvijek opušta i miče od negativnosti. Čitanje knjige, gledanje filma ili serije, nekad trčanje ili šetnja, nekad roštilj, sad su aktualni kesteni pa s prijateljima i obitelji uživam i u tome. Teško je reći što je neki univerzalni filter jer ima dana kad me nitko neće natjerati na trčanje jer mi je svega dosta pa onda čitam, a ima dana kad baš hoću izbaciti svu tu energiju iz sebe kroz trčanje, ali slaganje Lego kockica s kćerkom uvijek pomaže.
Mislite li da ste se dosta promijenili, karakterno, od te 2011./2012. godine?
Hm, nikad nitko od nas ne može promijeniti svoj karakter, ali s obzirom na funkcije koje obnašaš i ljude koji te okružuju ipak s vremenom shvatiš koje stvari u svom karakteru trebaš gurnuti u stranu ili utišati. Posao gradonačelnika je dobrim dijelom i posao koordinatora. Nije ni gradonačelnik, ni župan, ni premijer nekakav mesija, iako mi volimo u Hrvatskoj imati mesije pa im se klanjati, ali nisi ti mesija koji zapucketa prstima ili baciš malo magične čarolije pa se sve riješi samo od sebe. Iza svih naših rezultata stoji najuži tim ljudi pa onda širi krug ljudi i sve njih treba koordinirati, naći im mjesto u timu, a na kraju svih krajeva, u nekim teškim trenucima, imati takvu komunikaciju da su oni spremni iznijeti sve ono što misle da možemo napraviti.
Idemo mi sad u 2022. godinu i vratimo se malo i na posao. Što se tiče gospodarstvene situacije u našem gradu, stopa nezaposlenosti u Koprivnici je najniža dosad. Koliko je poduzeća ili obrta otvoreno u proteklih godinu dana, od posljednjeg rođendana našeg grada?
Same mjere za razvoj poduzetništva koje su se ticale naših poduzetničkih zona su se pokazale kao pun pogodak. Krivi momentum je bio da se sve to dogodilo par mjeseci prije Covid pandemije kad se puno toga zatvorilo, nije se moglo i nažalost tu se onda puno toga rasteglo, čak i više nego smo sami to očekivali. Ali, otvoren je Pobis, otvorena je još jedna hala, proširio se Vemo trade, proširila se Ligo grupa, Hartmann ima stalno ulaganja u svojoj zoni, Eurospužva se stalno širi. Imamo još masu naših manjih poduzetnika i obrta koji su smješteni u našoj poduzetničkoj zoni, ili su ušli u pravo građenja ili su preuzeli određene hale. U Radničkoj smo ovih dana potpisivali nove ugovore. Zadnji službeni podaci pokazuju da na području grada imamo 16 tisuća radnih mjesta, što je više nego 2001., što je više nego 2006./2007. godine. Došli smo na stvarno najveću nivo unazad 20 godina i to se vidi po stopi nezaposlenosti koja je u našem područnom uredu na nekih 500/600 nezaposlenih, ali to nije samo Koprivnica, to je cijela nekadašnja općina Koprivnica. To jesu lijepe brojke, ali mislim da sve performanse koje naše gospodarstvo, pogotovo veliki gospodarski sustavi pokazuju, govore da Koprivnica može još više. Tu očekujemo daljnji rast gospodarstva, ali i daljnju borbu za porast plaća. Tu nas čeka još jako puno posla, ali tu je i glavni okidač nacionalna politika. Posljednji podaci za 2022. godinu za prosječnu plaću govore o iznosu od 1052 eura i to je bilo nešto iznad nacionalnog prosjeka i podosta iznad prosjeka Koprivničko-križevačke županije, jer Koprivnica čini 30 posto stanovništva ove županije, 60 posto radnih mjesta je upravo u Koprivnici. Mislim da to govori kolika je Koprivnica lokomotiva i pokretač ove županije. Ali, s obzirom na to da smo mi ove godine, i u sustavu javne i lokalne uprave kao i u sustavu gospodarstva, imali nekoliko setova dizanja plaća koje je nažalost pojela inflacija, sigurno je da je taj prosjek danas nešto veći. To možda izgleda kao sjajna brojka, ali isto tako moramo reći da je medijalna plaća u Hrvatskoj nešto viša od 1000 eura što znači da 50 posto svih zaposlenih prima plaću manju od 1000 eura i jasno je da se na plaćama mora raditi još više i stalno i ovo nije dobro.
Koprivnica je i dalje pametni grad, bez prireza i s jasnom vizijom što želi u budućnosti, ponovimo, koji su prioriteti Grada i Vas kao gradonačelnika?
Tu imamo dva polja. Jedno su velike investicije koje jesu u tijeku. To je aglomeracija Koprivničkih voda koja ide prema svojem kraju i konačno su krenule sanacije, a malo manje osjećamo i nervozu, koja je ipak i dalje prisutna. Nama je drag rezultat koji smo ostvarili s ovim projektom, jer te 2017./2018. godine je bilo jako puno komentara u medijskom prostoru kako mi to nećemo odraditi i da će to svi prije nas napraviti, a sada je jasno svima da će koprivnička aglomeracija biti gotova prva na području cijele županije. Naravno, najveće veselje su benefiti koje je ona donijela i u ekološkoj komponenti i u komponenti održivosti kao i u održavanju nekih crnih točaka koje smo imali kod pojačanih padalina, ali ono još važnije, naša prigradska naselja, naše okolne općine, deseci kilometara nove vodovodne i kanalizacijske mreže. Mislim, već sada je postavljeno toliko cijevi da smo mogli već doći do Zagreba. Možda bi tako mogli riješiti i brzu cestu. Druga stvar su veliki projekti koje radimo u partnerstvu s HŽ-om i Hrvatskim cestama. Rotor Zagrebačka-Križevačka, spremamo se u projektiranje rotora kod podvožnjaka Podravka zajedno s Hrvatskim cestama. Radovi na prvom rotoru idu prema kraju, bit će gotovi u narednih mjesec dana. Drugi kolosijek pruge sa sobom povlači i gradske investicije, ogromna je promjena u prometnoj vizuri našeg grada i to na bolje. Novi nadvožnjaci, podvožnjaci, povezujemo se sa Zagrebom s brzim vlakom na nekih 40-45 minuta, a to je stvarno značajno. S druge strane, kad pričamo o samoj Koprivnici, pred nama je gradnja dva nova vrtića. Vrtić Bajer i vrtić Herešin, za tristotinjak naših klinaca i klinceza, gdje ćemo na jedan dulji period riješiti pitanje imaju li sva djeca svoje mjesto u koprivničkim vrtićima.
Kad će se početi graditi vrtići?
Plan je da jedno i drugo krene u proljeće 2024. godine. Za Herešin lovimo dovršetak radova iduću jesen jer je manji objekt, a za Bajer se nadamo da će biti gotov do proljeća 2025. godine. Prijavili smo naše idejne projekte na suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja i sad smo prošli prve filtere za dogradnju osnovne škole Braće Radić kao i škola u Starigradu, Jagnjedovcu i Reki, što je isto tako jedan veliki iskorak gdje cijeli grad prelazi u jednosmjensku nastavu.
Što ako ne “dođe” novac iz EU, idejno rješenje za navedene škole građani smo mogli vidjeti u nedavno objavljenom Koprivničkom godišnjaku, ali što ako novaca od strane Europske unije neće biti?
Mi smo sve napravili po službenim uputama Ministarstva, tako da stvarno očekujemo da će to proći. Ako se dogodi da negdje ne dobijemo puno europsko sufinanciranje, naravno da ćemo kao i uvijek do sada naći gradsku komponentu. Pa sagradili smo školu u Podolicama sami, bez ičije pomoći, tako da ćemo se snaći i u takvoj situaciji, ako dođe do toga. Ono što je ispred nas je ITU mehanizam, projekt nove tržnice i polivalentnog centra u kojem će svoje mjesto naći i koprivnička knjižnica. Tu dolaze i radovi zajedno sa Sveučilištem sjever na znanstveno-inovacijskom parku, javni prijevoz, povezivanje s općinama, kreće staza uz magistralu, razgovaramo s Hrvatskim cestama o tome kako da konačno i pređemo tu magistralu i da to skinemo s dnevnog reda. Definitivno smo u nikad većem i intenzivnom periodu investiranja na području grada.
Možemo li i dalje očekivati Mišela Jakšića kao saborskog zastupnika, imate li tendenciju zadržati svoje saborsko mjesto iduće godine na izborima?
Ambiciju i dalje imam, ali to je pitanje i za stranačka tijela i za predsjednika stranke koji će predložiti liste stranačkim tijelima. Nije to nešto što je u mojim rukama, ali mislim da sa svojom aktivnošću u Saboru, jer sam vjerojatno jedan od najaktivnijih saborskih zastupnika kojeg je Koprivničko-križevačka županija ikad imala, mislim da sam sa svojim radom u stranci stvorio solidne preduvjete da budem na listi i potencijalno u Saboru. Naravno, ako do toga dođe, tu se nešto ona pita i naše sugrađane. Bojim li se tog rezultata? Ne bojim se. Jer isto tako sam moguće čak i jedini saborski zastupnik iz Koprivnice i županije od kad postoji preferencijalni model koji je bio izabran u Sabor s više od 10 posto preferencijalnih glasova.
Gdje se vidite u budućnosti što se politike tiče?
Teško je odgovoriti na to pitanje, onako iz rukava, i to zato što svaki novi izborni ciklus nosi i nove momente. Puno puta nešto što nam je danas nezamislivo, za godinu, dvije ili tri može postati apsolutno zamislivo. Ne volim tako daleko gledati. Idemo na parlamentarne izbore, nakon toga dolaze europarlamentarni izbori pa onda predsjednički izbori pa onda lokalni izbori. I vidjet ćemo. Mogao bih ja sebi poželjeti svašta, ali građani su ti koji će odlučiti što.
Brzo će doći i 2025. godina. Hoćete li se ponovno kandidirati za gradonačelnika?
Ja sam apsolutno primarno fokusiran, unatoč svim tim stranačkim i saborskim obavezama, na grad Koprivnicu.
Prebacimo se na sport, odnosno na dogradnju nogometnog stadiona. Ima li ikakvih novosti?
Mi smo spremni biti partneri i sa Slaven Belupom i s Hrvatskim nogometnim savezom, i s UEFA-om i s Vladom i sa svima koji se spominju kao potencijalni partneri. Ono što mogu reći jest da je jedan tim ljudi iz gradske uprave, Komunalca i Slaven Belupa, sudjelovao u izradi idejnog rješenja za dogradnju i rekonstrukciju stadiona i ono što se sad očekuje jest da konačno dobijemo nekakav signal od HNS-a, od UEFA-e, od Vlade, jer je premijer Plenković najavio svoj mega projekt gradnje stadiona, koliko je to novaca na raspolaganju, koliko su oni spremni sufinancirati jer nakon toga i mi moramo donijeti svoje odluke o koracima koji bi išli u tom smjeru. Volja postoji, ali idemo vidjeti koliko to sve košta i koliko tih obećanih novaca možemo očekivati.
Kad ovako prelistamo Koprivnički godišnjak, makar samo i na brzinu, vidljivo je da je dosta prostora ispunjeno mladim ljudima, osnovnoškolcima, koji ostvaruju izuzetno dobre rezultate, bilo to u plesanju, sviranju, sportu, matematici… Kako gledate na sve to, sad kad ste i sami postali otac, kako gledate na obrazovni sustav i njegove djelatnike u našem gradu Koprivnici, znajući da ćete jednog dana upravo i Vi svoje dijete predati nekima od njih u ruke?
Koprivnica je sa svojim obrazovnim sustavom prepoznata puno šire nego što su granice našeg grada ili županije, prepoznati smo nacionalno s obzirom na to kakve sve međunarodne uspjehe ostvarujemo. Puno puta kad pričamo s nekim izvana o tome što sve stvaraju naši osnovnoškolci, koliko smo uložili u obrazovnu infrastrukturu, kako funkcioniraju srednje škole iako se i one bore sa svojim kapacitetima, kad kažemo da smo grad sveučilišta, koje su cijene vrtića, da nudimo besplatne bilježnice i mase drugih programa kroz koje pomažemo roditeljima, da svi redovni studenti dobivaju stipendije… svi se čude kako je to moguće. Definitivno je istina da imamo sjajnu obrazovnu strukturu i da nastavljamo s ulaganjima. Ali, ono najvažnije jest da imamo sjajne odgojiteljice, sjajne nastavnike, profesore, jer svih tih rezultata ne bi bilo bez njihova rada i srca. Tako da, mislim da Koprivnica može biti jako ponosna.
I za kraj, što biste kao gradonačelnik poručili građanima za 667. rođendan Koprivnice? Pa čak i onima koji imaju uvijek nešto kritički za reći, bilo to loše po Vas ili ne?
Kritika te uvijek na kraju natjera da možda neke stvari radiš još brže, čvršće ili s više elana, samo da pokažeš da se još bolje može i da te ne može kritika izbaciti iz tračnica. Što se tiče komentatora na društvenim mrežama, često mi suradnici znaju reći što se događa s obzirom na to da sam ja negdje vani, moram reći da su, neću reći hrabri, jako su dobri za elaborirati na društvenim mrežama, a onda kad se sretnemo vani pređu na drugi kraj ceste. Čestitam! A kad pričamo o rođendanu Koprivnice, prije svega zahvaljujem svim Koprivničancima i Koprivničankama i svim onim ljudima kojima je Koprivnica u srcu na svoj podršci, povjerenju, svim kritikama. Sve to je na kraju jedna velika odgovornost koja nas svaki dan tjera da tražimo nešto da budemo još bolji i još uspješniji. Puno nam to sve znači. Rad svih naših sugrađanki i sugrađana nešto je što čini cjelinu koju zovemo Koprivnica, koju jako, jako volimo i onda ostvarujemo sve te rezultate s kojima se ponosimo i koje volimo proslaviti. Veliko im hvala i od sveg srca im čestitam 667. rođendan naše Koprivnice.
I za kraj kraj. Koliko su “koštali” Vanna i Sanja i dečki iz benda kojeg ne smijemo imenovati?
Sve naše manifestacije su stavke koje su vidljive u proračunu. Iako i tu sudjeluju naši sponzori, da sad ne nabrajam kad se tko uključi u kakvu akciju, tako da dobar dio baš samih koncerata na kraju snose sami sponzori. Kad pričamo o Vanni i Sanji, Zecu i Marinku koji pjevaju Nove fosile, radi se o iznosu od oko 20 tisuća eura. Naravno, sve zajedno, ne svakome od njih, da ne bi ispalo. A u tom iznosu su i troškovi bine, rasvjete i svega onoga što je potrebno za takvo događanje.
Programski sadržaj nastao u suradnji s Gradom Koprivnicom.
