Kažu da je jako dobro kada par ima zajedničke interese, neki hobi, aktivnost kojom se bave u slobodno vrijeme. Tako se neki parovi odlučuju na tečaj kuhanja, netko zajedno ide na jogu, dok ima i onih koji vole origami. Ivan i Marinela nisu jedni od tih. Ivan i Marinela dižu utege. Jako teške utege.
Točnije, Ivan u potisku s klupe, poznatijem kao benču, podiže 130 kilograma, u čučnju diže 160, a mrtvim dizanjem, pojednostavljeno rečeno podizanjem šipke s poda, 220 kilograma. Najbolji zbrojeni rezultat mu je 545 kilograma. Marinela sa svojih naizgled malih 60-ak kilograma težine podigne dvostruko više u čučnju, čak 127,5 kilograma. Benč joj broji 65, a mrtvo dizanje 147,5 kilograma. Drži i hrvatski rekord u totalu s 340 kilograma.
Razliku između powerliftinga i bodybuildinga, što laici zapravo često i ne razlikuju, jednostavno su nam objasnili. U powerliftingu je važna snaga, a u bodybuildingu izgled, estetika. Drugim riječima, u powerliftingu nije važno kako izgledaš, nego koliko dižeš, a kod bodybuildinga je obrnuto. To je jasno i kada se pogledaju natjecanja u ta dva sporta. Powerlifteri dižu što je više moguće tereta te im se rezultat svake discipline na kraju zbraja, množi prema težini natjecatelja, godinama i spolu i na kraju prema tome boduje. S druge strane, bodybuilderi prezentiraju svoje tijelo na pozornici i na što je bolji mogući način vizualno ističu svoju fizionomiju.
I Ivan i Marinela imaju i više nego respektabilne rezultate u svojim kategorijama, a pogotovo Marinela, koja drži tri od četiri hrvatska rekorda u svojoj kategoriji, za čučanj, mrtvo dizanje i total, odnosno ukupno dignutu težinu u sve tri vježbe. Te je rekorde, koje je ionako već držala, još i popravila na 3. Kupu Hrvatske u powerliftingu i bench pressu koji se držao jučer u Vrbovcu. No, i takvi sportaši morali su negdje početi.
Prije godinu i pol, Ivan Čukljaš i Marinela Fras iz Molvi prvi puta su krenuli na treninge powerliftinga, sporta koji objedinjuje gore spomenute tri discipline. Već su bili nekoliko godina u vezi i svatko je za sebe kod kuće trenirao na svoj način, no oboje su imali zajednički cilj, a to je bilo smršaviti, izgledati bolje i biti zdraviji.
– Sve sam više bila povučena u sebe, nezadovoljna, tražila sam neku promjenu, a obično kada nešto odlučim, zapnem za to. Tako sam odlučila trenirati. Najprije nisam nikome ni rekla, trenirala sam kod kuće sama, i to dvije godine. Tražila sam treninge na internetu, na YouTubeu, istraživala sam, kombinirala. Tako sam i smršavjela, promijenila prehranu, postala sam nova osoba – prisjeća se Marinela početaka.
– Na početku sam više to radio zbog izgleda, imao sam više od 100 kila, bio sam jako debeo i htio sam smršaviti. I uspio sam, pao sam na 76 kilograma, ali sam shvatio da sam premršav za svoju visinu. Počeo sam raditi neke vježbe da podignem snagu, zgibove, sklekove, propadanja s opterećenjem i slično. Napravio sam si i uteg, uspio sam izbetonirati jedan od 40 kila – dodaje Ivan.
No, oboje su uskoro shvatili da samo mršavljenje nije to, da žele nešto drugo, i krenuli su zajedno u teretanu. Nije prošlo mnogo od njihovog prvog dana tamo do uključivanja u Powerlifting klub Ultimate Đurđevac. Osobno ih je pozvao predsjednik kluba Saša Deak nakon što ih je vidio kako treniraju, prepoznao je potencijal u njima.
Uskoro su počela i natjecanja, a Marinela je jednostavno pomela sve pred sobom, osvojila je prvo mjesto na svom prvom natjecanju. Ipak, određene nesigurnosti su još uvijek bile tu, i zbog njih je nastojala ‘ugurati’ se u nižu kategoriju kako bi imala slabiju konkurenciju. To nije dobro završilo i morala je donijeti odluku.
– Stalno sam se trudila upasti u nižu kategoriju zbog lakše konkurencije, no na kraju sam na jednom natjecanju potpuno kiksala upravo zbog toga što sam sama sebe izmučila, nisam jela ni pila da bih imala manje kilograma. Tada sam prelomila da idem u višu kategoriju i da ću trenirati samo za snagu. Nakon godinu dana, na sljedećem državnom natjecanju oborila sam tri državna rekorda od moguća četiri, u čučnju, mrtvom dizanju i totalu – kaže Marinela.
Powerlifting ih je oboje oduševio. Sam sport, način natjecanja, atmosfera, ljudi koje su upoznali, sve to budi im samo pozitivne osjećaje. Ističu Peru Tomasa, Marka Resslera, i mnoge druge koji su im u početku pomogli. Kažu kako nema nikakve zlobe ni rivalstva već jedni drugima pomažu kada god i koliko god treba.
– Upoznali smo toliko ljudi koji su bolji od nas, a odnose se prema nama kao da smo im ravnopravni. Ni na natjecanjima nema toga da te netko gleda ispod oka, svi se međusobno podržavaju, atmosfera je neopisiva. Na natjecanju na kojem sam potpuno podbacila dolazili su do mene i čestitali mi, a nisam znala ni na čemu, i predsjednik saveza došao je do mene i tješio me. A tada sam još bila nitko i ništa, nitko me nije ni poznavao – otkriva nam Marinela.
Slična iskustva imao je i Ivan, i na njega su ostavila jednako snažan dojam.
– Gledaju te kao ravnopravnoga, dizao ti 50 ili 250 kila. Na mom prvom natjecanju forma izvođenja čučnja bila mi je užasna i drugi natjecatelji dolazili su mi davati savjete, iako su trebali biti fokusirani na sebe i na svoja dizanja – kaže on.
Oboje su se potpuno posvetili powerliftingu i smatraju ga neizostavnim dijelom svog života. Kada dođu s posla, navečer razgovaraju o literaturi koju su pročitali, treninzima i prehrani. Raspored im je jasan, treniraju u fitness centru Cerine u Koprivnici svaki drugi dan po dva do tri sata, a prehrana je precizna i planirana – meso, riža, jaja, sir, povrće temelji su za njihove mišiće. No, priznaju da su daleko od savršenstva.
– Tijekom tjedna se trudimo jesti planirano, sve na gram, točno znamo koliko nam treba proteina, ugljikohidrata i masti u svakom obroku. Nezamislivo mi je da idem nešto jesti, a da to ne izvažem. Jedemo zdravo, ali jedemo puno, ja pojedem više nego prosječni muškarac. Mogu sama pojesti cijelu jumbo pizzu – uz smijeh će Marinela.
– Za vikend uzmemo ili jedan obrok ili jedan cijeli dan kada jedemo što želimo. Sve volimo, sva nezdrava hrana naša je omiljena hrana – dodaje Ivan.
Naravno, mladi 21-godišnji par i trenira zajedno, no jednom kada stupe u teretanu, nema više nježnosti i ljubavnih izljeva, daleko od toga.
– Čuju nas na svakom treningu, stalno viče na mene. Recimo, radi mrtvo dizanje sa 150 kila i ne ide joj pa je živčana, a ja tražim program na mobitelu i onda čujem ‘Zakaj tipkaš sad po tom mobitelu dok ja dižem’. Ma, već sam naviknut – smije se Ivan.
– U teretani je jedno, doma je drugo. U teretani smo kao prijatelji, nema romantike tamo. Već se toliko dobro poznajemo da si ne moramo ništa ni reći, samo pogledom znamo kada kome treba pomoći, donijeti ploču, uigran smo tim – potvrđuje Marinela.
Za one koji bi se, kao što su svojevremeno i oni, željeli pokrenuti i početi raditi na sebi, svom tijelu i zdravlju, imaju važan savjet – pažljivo birajte svoje uzore i motivatore.
– Najgore je gledati fotografije na internetu, to su fantazije, samo te mogu baciti u depresiju. Ljudi koje uzimamo kao motivaciju na internetu su profesionalni bodybuilderi, fitness modeli i slično. Oni imaju svoje osobne trenere, nutricioniste, na dodatke prehrani troše nekoliko tisuća kuna mjesečno, za fotografije paze na dobro osvjetljenje, kut, ima tu i ‘fotošopiranja’, sve kontroliraju što je moguće više. To nije realna motivacija zato što običan smrtnik ne može doći do njihovog izgleda, iako možda smršavi do njihove kilaže – poručuje Ivan.
Ne preporučuju ni prečice i korištenje steroida, koji su neizostavna tabu tema kada god se radi o natjecateljskom sportu, a pogotovo takvom koji se oslanja na sirovu fizičku snagu.
– Ima steroida i u ovom sportu. U našoj federaciji, IPF-u, postoji doping kontrola na svakom natjecanju. Meni nije cilj ‘nakrkati’ se steroidima, doći na natjecanje, pasti doping kontrolu i dobiti diskvalifikaciju na dvije godine. Tko voli, nek’ izvoli, ima federacija koje do dopuštaju i neka se oni koji uzimaju steroide natječu međusobno, jedino je to fer – smatra Marinela.
– Svatko gradi svoje tijelo. Steroidi povećavaju snagu i poboljšavaju izgled, no užasni su za zdravlje i psihičko stanje. Ja nikome ne sudim, ako se već baviš sportom, možeš probati nešto što će te poboljšati, ali ne bih nikome preporučio – upozorava Ivan.
Svojim treninzima svatko od njih trenutno želi dostići svoje ciljeve. Ivan je pretrpio ozljedu leđa i to ga je prisililo da zakoči, trenira smanjenim intenzitetom i nada se da će uskoro moći vratiti u natjecateljsku formu. Za to vrijeme ne namjerava odmarati – ako ne može raditi jednu vježbu, poboljšavat će se u nekoj drugoj. Marinelin cilj je daljnje obaranje vlastitih, pa samim time i hrvatskih, rekorda te odlazak na Europsko prvenstvo u Litvi. Ono što je cilj i jednome i drugome i dalje je međusobno se podržavati, motivirati i biti partneri – kako u treningu, tako i u životu.
