Prva županijska nogometna liga iz kola u kolo se zakuhtava. Trenutno Prvom ŽNL caruje Borac iz Imbriovca, nakon osam odigranih utakmica imaju maksimalnih 24 boda. Ligom caruje Imbriovec, a napadom Imbriovca caruje Ivan Vrkić. Centralni napadač s velikim iskustvom, s 28 godina na leđima, završenim Kineziološkim fakultetom, trenutno je najbolji strijelac Prve ŽNL s 12 pogodaka u osam susreta. Osnovnom matematikom dolazimo do brojke od 1,5 gola po utakmici. Nastavi li ovim tempom, na kraju sezone imat će 39 golova, čime bi skinuo rekord Marka Bartolića koji je postigao 37 golova. Pitali smo ga kako je sve počelo, gdje je napravio prve korake i tko je zaslužan za njegovo nogometno umijeće.
– Nogomet sam počeo igrati u Graničaru iz Đurđevca, teren je bio nedaleko od moje kuće, nerijetko se čulo navijanje i vika s igrališta. Rijetki su bili trenutci kad bi prošla neka utakmica bez moje prisutnosti. Otac me odveo na prvi trening, i dalje je sve išlo kao po špagi. I dan danas moj tata i moja mama moji su najveći navijači. Rekli su mi da razumijem nogomet i imam potencijala, pa sam po završetku sedmog razredu otišao igrati za pionire Slaven Belupa – počeo je Ivan Vrkić.
U Slaven Belupu proveo je dvije godine, nakon što je vidio da u kadetima Slavena neće dobiti priliku, na poziv Bore Milivojevića prešao je u Koprivnicu. U Koprivnici je proveo tri godine, a posljednju godinu kao izlazni junior igrao je povremeno za prvu momčad Koprivnice u Trećoj HNL. Tada je trener seniora Koprivnice bio Mikolaj.
– Po završetku posljednje juniorske sezone i školovanja, nuđen mi je stipendijski ugovor u Koprivnici. Uz to, postojala je i opcija studiranja za koju sam se na kraju i odlučio. Imao sam operaciju krajnika koji su me zezali, otišao sam na fakultet i na zimu sam se vratio se u Graničar iz Đurđevca. Nakon provedene polusezone, u ljeti sam otišao na probu u Hrvatski Dragovoljac gdje sam zadovoljio i ostao. Planirao sam uskladiti faks i profesionalni nogomet, ali nije najbolje funkcioniralo. Trenirao sam dva put dnevno u Dragovoljcu, na faks sam sve slabije stizao. Nisam dobivao previše prilika u Sigetu, uostalom, kad sam igrao, igrao sam na poziciji stopera, te sam nakon šest mjeseci napustio klub – prisjetio se danas ponajbolji napadač lige.
Zanimljivo je kako je u polusezoni u Dragovoljcu igrao i trenirao s današnjim reprezentativcem i igračem Intera iz Milana, Marcelom Brozovićem. Prepričao je Vrkić anegdotu iz svlačionice Dragovoljca.
– Došao je Brozović u prvu ekipu Dragovoljca i počeo trenirati dvaput, čak i tri put dnevno. Tad ga je tadašnji trener Mužek upisao: ”Broz, što ti radiš, ti živiš na stadionu, šta ti radiš sa školom?”, a Brozović mu je odgovorio da je odustao od škole. Ni na nagovor trenera Mužeka nije se odlučio na nastavak školovanja. Brozović je sada u Interu, a ja u Imbriovcu (smijeh) – prepričao je Ivan Vrkić.
Kako je Vrkić odabrao visoko školovanje, tako je s druge strane Brozović odabrao prekinuti školovanje nakon osnovne škole i posvetiti se nogometu. Nakon Dragovoljca, uslijedio je ponovni zimski povratak u Đurđevac. Tu polusezoni nije odradio nikako zbog upale pluća. Već sredinom razgovora činilo se kako ga ozljede nisu zaobišle.
– U Đurđevcu sam krenuo normalno, da bi zatim ozljedio koljeno. U deset godina seniorske karijere, non stop me prate ozljede, nisam odigrao jednu sezonu u komadu. Nakon ponovne pauze, otišao sam igrati u Zagreb. Šparta Elektra je bio novi klub gdje sam bio sezonu i pola, a zatim sam pola sezone proveo u Ponikvama. Kako se bližio kraj fakulteta, vratio sam se u Podravinu, u Mladost Molve – priča on.
U Molvama je proveo jednu sezonu i osvojio naslov Prve ŽNL, a tada je uslijedila pauza od šest mjeseci nakon koje proljetnu sezonu proveo u Podravcu iz Virja. Uslijedila je kratka epizoda u Kalinovcu, da bi u zimi 2016. godine pristupio današnjem klubu, Borcu iz Imbriovca. Kako ne bi sve prošlo mirno, ozljedio je ligamente ramena zbog kojih je morao na operaciju i propustio je dobar dio sezone.
Njegov današnji klub Borac iz Imbriovca lagano plovi Prvom ligom, reći će zaslugama cijele ekipe, ali Ivan postiže one bitne golove. Prošlog vikenda ugradio je dva pogotka u pobjedu svoje ekipe u Žabnu 2-4. Prošle sezone osvojen je županijski kup, u finalu je pala ekipa Križevaca, te su preko Karlovca Imbriovčani stigli do susreta s Dinamom iz Zagreba.
– Klupske ambicije su kao i svake godine, osvajanje prvenstva i kupa. Letvica je visoko što mi se sviđa jer tada svi težimo što boljem rezultatu. Nemamo problema s ozljedama, ekipa je dobra, mislim da smo jači u odnosu na prošlu sezonu i trebali bi osvojiti prvo mjesto – izrazio je mišljenje Vrkić.
Kada upitan da izdvoji jednu osobu koju pamti na svom igračkom putu, koja mu je mnogo pomogla, izdvojio je trenera Boru Milivojevića.
– Boro mi je bio trener tri godine, povukao me iz Slavena i dao mi priliku. Osvojili smo naslov lige u kadetima, igrali smo sjajan nogomet. Boro mi je mnogo pomogao u gradu i klubu Koprivnici, godinu dana živio sam kod njega. Stvarno mi je izašao u susret i time mi je pokazao da je još veći čovjek nego što je trener, što je za mene daleko bitnije. Bio je tu za nas i u drugim stvarima osim nogometa, kad smo god zatrebali. Razumio je nas mlade i naše mušice, a to je nama igračima veoma bitno. O njemu imam samo riječi hvale – toplo je rekao Ivan.
U Školi nogometa Slaven Belupo Vrkić je igrao s mnogim današnjim i bivšim prvotimcima Slavena, Delić, Gregurina, Purić, Kokalović, a najviše ga se dojmio Mato Jajalo.
– Kod Jajala sve izgleda tako lagano, uvijek ima rješenje, sjajno primanje lopte, ima udarac lijevom i desnom. Na treningu je bila podjela: Mato i mi svi ostali. Svaki trening svaku utakmicu Jajalo je bio sto posto unutra. Ima vic u igri. Nije živio baš sportski, bio je boem, ali u klubu je bio stalno upravo zato jer je sjajan igrač. Drago mi je da je Jajalo uspio jer nije imao nikog da ga gura, uspio je samo svojim talentom. Danas igra u Palermu u Italiji – zaključio je Vrkić.
Kao osobno postignuće izdvojio je osvajanje županijskog kupa s Borcem i igranje utakmice protiv zagrebačkog Dinama. Dodao je da je najsretniji kada igra nogomet, to mu je u isto vrijeme i briga i razbibriga, u nogometu je cijeli život i u njemu će ostati cijeli život. Uostalom, Ivan je završio Kineziološki fakultet u Zagrebu, usmjerenje nogomet. Dobio je trenersku licencu. Što se tiče predsjednika Loparića, Vrkić kaže da on sjajno radi svoj posao, drži klub u vrhu lige već dugi niz godina, uvjeti su sjajni i nema zamjerke.
– Moj idol od malih nogu je Niko Kranjčar, obožavam ga gledati kako igra i pratiti što radi. Nosim broj 19 na dresu po uzoru na Niku, imam tri njegova dresa, a ako Niko čita neka se javi da dobijem i četvrti (smijeh). Pratim ga otkad je u Dinamu igrao, gospodin je na terenu i van njega. Nekoliko puta smo se susreli na kratko, fotografirali i te fotke su mi drage – ispričao je u jednom dahu Ivan.
Ivan Vrkić veliki je zaljubljenik u mali nogomet, u futsal. Kaže kako čak za nijansu više voli mali nogomet nego veliki. U Zagrebu je igrao 2. Futsal ligu, prvo je bio u MNK Zagreb Puljić, koji se kasnije preimenovao u MNK Kozakiv. Svake zime igra dvoranske turnire, u Đurđevcu je dvaput bio najbolji strijelac i jednom osvojio naslov, a u Bjelovaru je također bio prvak.
S 12 golova na kontu, svaki vikend ističe svoju kandidaturu za najboljeg igrača lige. Prošlo je osam kola, tijelo izgleda spremno i poželjet ćemo mu samo zdravlje. U dosadašnjih deset sezona seniorske karijere ono ga nije poslužilo. Ekipa je dobra, prati ga i pristaje mu način igre. Sad je u najboljim igračkim godinama, pruža najbolje igre, a kruna bi zasigurno bila prvenstveni naslov.
Roditelji su mu velika podrška i navijači, kao i brat Marko. Kad god mogu poprate ga na utakmicama, a više puta je istaknuo kako ne bi bio gdje jest bez njihove podrške. Ivan Vrkić ima tek 28 godina, ostalo mu je dovoljno vremena da sada napuni svoje vitrine peharima.
[…] se u posljednjoj pobjedi istaknuo Ivan Vrkić zabivši još jedan hat-trick. S nova tri gola stigao je do nevjerojatnog uspjeha od 42 zabijena […]