Streljaštvo je prije svega olimpijski sport, zanimljiv je između ostalog ne samo zbog tehnike i oružja i zbog toga jer je daleko je bitnija psihička stabilnost nego fizička i bilo kakva fizička sprema. Tu je Olimpijada. U ovom se sportu vidim daleko dugoročnije nego što većina ljudi misli – u jednom dahu rekla je ‘Babićka’ i otvorila razgovor.
Ime joj je Ivana Babić, a ako poželi, lako te skine na 10, 20, 50 ili 100 metara. Puškom. Zračnom. I metkom u njoj. 21-godišnjakinja iz Koprivnice, osvajačica mnogih odličja i sudionica Olimpijade mladih danas studira u Čakovcu. Ovim olimpijskim sportom planira se baviti još jako, jako dugo. Natječe se u disciplini zračna puška, a zanimalo nas je zašto baš streljaštvo?
– Uglavnom prije jako puno godina, prije gotovo pola mog životnog vijeka moj susjed s kojim sam generacija, zaintrigirao je maštu moje majke. Naime, svakog dana odlazio je negdje u isto vrijeme od kuće, a moju mamu je jako zanimalo gdje ide. Nekoliko mjeseci kasnije krenuo je i njegov mlađi brat s njim, a to je povuklo i mene. Svo troje zajedno smo išli na streljanu trenirati – rekla je Ivana.
Upisana je u SŠK Podravka u lipnju 2007. godine. Ivana se sjeća da je u jesen krenula s treninzima, iako je upisana u lipnju.
– Sjećam se da sam došla na trening kad su prestale vrućine, dobila sam pušku i odmah krenula s njom, a tu je bio moj trener Renato Kovačić kojeg sam odmah primijetila. On je jedna poveća osoba i podsjećao me na mafijaša pa me je bilo jako strah – govori Ivana kroz smijeh prisjećajući se početaka.
Renato Kovačić osoba je koja je Ivani trener, tajnik je županijskog saveza koprivničko-križevačke županije. Kaže Ivana kako Renato zna biti i doktor, i mama i tata i prijatelj, što god zatreba. Onaj tko želi, može pucati sve dok god želi, do duboke starosti, doslovno sve dok može stajati na nogama, odnosno sjediti ili ležati. Priupitana koje joj je najdraže osvojeno postolje, kao iz puške ispalila je da je to prvo mjesto na kvalifikacijama za Olimpijadu mladih u Moskvi 2014. godine koje ju je odvelo na Olimpijadu mladih u Kinu. Tamo je provela 29 dana zajedno s gospodinom Kovačićem, a na kraju je osvojila peto mjesto.
– Bili smo dosta dugo tamo i meni je već Koprivnica nedostajala iako nam je bilo divno. Nismo stigli baš obilaziti taj grad gdje smo bili smješteni, imali smo trening, kasnije je bilo i Svjetsko prvenstvo. To je neki totalno drukčiji svijet.
Mjesto u kojem su proveli 29 dana zove se Nanjig i broji sedam milijuna stanovnika. Prava sitnica. Zanimalo nas je kakva je kineska kuhinja.
– Mi smo zapravo jeli u restoranu u kojem je bila internacionalna kuhinja, a ono što smo probali bilo nam je u redu. Jednom prilikom otišli smo u baš pravi kineski restoran u gradu, ušli smo u njega, a tamo je užasno smrdjelo i odmah smo izašli van – rekla je Ivana smijući se.
Proputovala je Ivana gotovo cijelu Europu putujući po natjecanjima. Bila je u Španjolskoj, Češkoj, Nizozemskoj, Danskoj, Srbiji, Rusiji, Njemačkoj, Crnoj Gori, Sloveniji, itd. Strijelci sezonu usmjeravaju prema subjektivno najbitnijem natjecanju sezone, a to je većinom Europsko prvenstvo. Sezona obično kreće u devetom mjesecu.
– Kroz sezonu nam je sve dosta dobro koncipirano, sezonu podijelimo na nekoliko dijelova i prema određenom dijelu sezone radimo posebne treninge. Najčešće u početnom dijelu sezone više manje ‘peglamo’ tehniku, kasnije se fokusiramo na rezultat, a probleme na koje nailazimo rješavamo usput – kaže ona.
Na mnogim putovanjima najljepše joj je bilo u Danskoj.
– Bili smo smješteni u hotelu koji je bio relativno blizu centra i svaki dan smo hodali gradom i sve smo uspjeli vidjeti. Bilo je to moje prvo Europsko pa mi je sigurno i zato ostalo u dobrom sjećanju – rekla je.
Ivana nažalost ne ide na Europsko, a glavni razlog je bio kvar na puški. Dotična puška je bila već dotrajala, otkriva Ivana, i više je puta bila na servisu. Čvrsta je u naumu da ovu pušku više ne uzme u ruke. Novim puškama cijena je od 2800 do 3800 eura. Najmanje 20 tisuća kuna. Izgleda kako streljaštvo može biti poprilično skup sport. Pištolji su nešto jeftiniji, ali ne puno. Što se tiče metaka, tu je cijela filozofija, postoje kvalitetni za natjecanja i oni manje kvalitetni za treninge. I još pet podvrsta.
U streljaštvu je veoma bitna tehnika, ali što je tehnika u streljaštvu?
– Tehnika bi bila kompletna radnja prije ispucanog metka. To uključuje podizanje puške, namještanje puške u ramenu, namještanje puške na prednju ruku, opuštanje mišića, stavljanje glave na kundak, nišanjenje mete i samo okidanje – educirala nas je Ivana.
Priprema za ispucavanje jednog metka može trajati 90 sekundi, ali i deset minuta. Ivana otkriva kako je ona jedna od onih sporijih, pa joj trener nerijetko kaže kako se ‘teli’.
U streljaštvu je princip natjecanja drugačiji. Prvo su na redu kvalifikacije u kojima je potrebno ući u sam vrh svoje grupe. Zatim slijedi glavni dio, raspucavanje za plasman. Može se dogoditi da ste u kvalifikacijama ostvarili bolji rezultat nego što je ostvario pobjednik natjecanja, ali to vam ništa ne znači. Svaki dio puca se ispočetka.
Olimpijada je nedosanjani san Ivane još od malih nogu. Želja jest ići u Tokio na Olimpijadu 2020. godine. Za to je potrebno ostvariti kvotu, a kvota se dijeli na većim natjecanjima poput Svjetskog i Europskog prvenstva. Manje je poznato da je streljaštvo jedan od prvih pet sportova održanim na prvim Olimpijskim igrama koje je organizirao Pierre de Coubertin, danas smatran utemeljiteljem modernih Olimpijskih igara. I sam Coubertin bavio se streljaštvom.
Ivana studira u Čakovcu menadžment turizma i sporta, treća je godina i kaže kako postoje lakši i zahtjevniji kolegiji, kao i svugdje.
Dugoročni ciljevi Ivane su završiti fakultet te ostati u ovom olimpijskom sportu, ako već ne kao aktivni sportaš, onda na neke druge načine. Dugoročno se vidi u klubu vezana za ovaj sport.
– U ovom sam sportu od malih nogu i jako bih voljela ostati ovdje. U klubu u kojem najstariji sportaš ima 63 godine, a najmlađi 7 godina, želim biti što duže – otkrila je.
Za streljaštvo nije bitno koliko brzo možete trčati, koliko ste visoki ili teški. Streljaštvom se može baviti svatko, nisu potrebne neke predispozicije za bavljenje ovim sportom. Kao i u svakom sportu, potrebna su odricanja, Ivana navodi kako nerijetko nije izašla s prijateljima jer je imala natjecanje, ali joj nije žao. Danas ima naslov prvakinje Hrvatske u malom kalibru. Cilja Olimpijadu. Završava fakultet. Bila bi i na Europskom da joj nije, kako sama kaže, ‘crkla puška’. Mi vjerujemo da će 2020. dobiti još jednu priliku kušati kinesku kuhinju. Danas natjecateljica u klubu, sutra tko zna. Renato Kovačić, pazi se!
