Ivanu Biočinu život je pred koji mjesec doveo u Koprivnicu. Ovdje se skrasila i uz pomoć partnera prošle jeseni otvorila Institut održive mode. Uz ulaganje od 100 tisuća kuna dobivenih kao poticaji za samozapošljavanje, opremila je radionu i krenula šivati svoje prve komade odjeće.
Priča je zapravo počela puno ranije, još 2019. godine, za ljetnih mjeseci koje je provodila u gradu Vegete. Želja joj je bila baviti se održivom modom o kojoj je do tada napisala već tri knjige pa je došlo vrijeme da teoriju pretvori u praksu.
– Iz Zagreba smo se vratili krajem 2019. godine i u prošloj godini shvatili da nam je to bila najbolja odluka u životu, s obzirom na potrese i pandemiju koja nas je sve lani zadesila. Ljudi ni ne znaju koliko je Podravina prekrasna, kakve sve mogućnosti pruža, koliko je sigurna, netaknuta i zove na istraživanje. Drava je jednostavno magična. Čini mi se da su Podravci premalo toga svjesni. Ovdje je još uvijek moguće svakodnevno održavati kontakt s prirodom, hodati i raditi po zemlji i živjeti punim plućima – priča nam Ivana u svojoj radioni, raju za ženski dio populacije. Rodom je iz Samobora, vezana od najranijih dana za život u šumi i hodanje po poljima pa joj je njena nova životna sredina dala dodatni vjetar u leđa i probudila u njoj dodatnu kreativnost.
– Veliki sam promotor Koprivnice i okolice, svako malo nekome od prijatelja šaljem obavijesti o gradilištima koja se ovdje nude. Život je ovdje ugodniji, laganiji i dan dulje traje nego u Zagrebu koji nam je na svega sat i pol udaljenosti – kaže ova kreativka, a inače po struci magistra tekstilne tehnologije inženjerstva, smjera dizajn i projektiranje. Nakon završenog školovanja okušala se kratko u dizajnu, no više je bila usmjerena na teoriju, pisanje i istraživanje tekstilne industrije.
Pred dvije godine za pripremanja predavanje o održivoj modi, shvatila je da se događaju ozbiljne društvene promjene pa je odlučila napraviti test. Taj Božić svima je napravila održive, ručno rađene poklone. Bilo je tu gumica za kosu, torbi, tekica, ukrasa za bor, svi su bili oduševljeni i rekli joj da to mora raditi.
– Ljudi su naočigled postali željni promjena i dobrih transparentnih namjera. Žele čuti o tvom putu. Bitno je da o svemu jasno komuniciraš, predstavljaš se kao normalna osoba koja isto uči i ima poteškoće na svom putu. Važno je znati iskomunicirati neke stvari na inspirativan, lijep način. Želja mi je komunicirati s lokalnim ženama, čuti njihove potrebe. Ispočetka sam imala namjeru poslovati izvan granica Hrvatske, mislila sam da neće biti dovoljno interesa, da ću se morati okrenuti međunarodnom tržištu, no ispostavilo se da je interes lokalno i regionalno i više nego pozitivan i dobar – kaže Ivana.
Trend u svijetu mode je odjeća od prirodnih materijala. U Ivaninoj radioni može se pronaći raznolikih tkanina, no svima je zajedničko da se prilikom njihove proizvodnje, ali i korištenjem istih, ne zagađuje okoliš.
– Koristim organske, biorazgradive materijale, proizvedene bez pesticida, koji se na kraju ciklusa mogu razgraditi i neće šteti vašem zdravlju, zdravlju vašeg djeteta, a ni zdravlju planete – veli.
Materijale nabavlja po sajmovima, koprivničko Sajmište neiscrpan joj je izvor inspiracije i lokacija na kojoj se svaki put kad ga posjeti opskrbi kakvim zanimljivim komadom tkanine.
Ovdje nabavlja domaći lan, dok primjerice materijal od koprive koja se koristi u kombinaciji s organskim pamukom i konopljom, nabavlja iz Finske.
U izradi odjeće vodi se idejom da što manje materijala završi u otpadu, zato su njene kreacije minimalističke, širih krojeva, upravo one širine kakav je komad tkanine koristila u izradi.
Želja joj je jednog dana pokrenuti u lokalnoj sredini proizvodnju sirovine koja je temeljni problem i izazov.
– Ljudi kažu da je tekstilna industrija uništena, no prvi je problem da je uništena primarna proizvodnja tkanine, jer kad nemate sirovine sve morate uvoziti. Klimatske promjene i monopol u industriji, nose svoje, javljaju se novi materijali, primjerice pinatex koji je nastao kao otpad od lišća ananasa. Osmislila ga je jedna inženjerka, služi kao zamjena za kožu, od njega se izrađuju torbe i toliko je trenutno tražen da ga ne možete naručiti. I ja sam s njim počela eksperimentirati, žene su zadovoljne, ali ne mogu poslovanje postavljati prema materijalu na čiju se dostavu čeka šest mjeseci. No, zato sam se zaljubila u koprivu, koju naručujem iz Finske, metar ovog materijala je nešto skuplji od običnih tkanina, ali potrošači su danas spremni izdvojiti više za kvalitetnu robu – priča Ivana te dodaje kako tkaninu od koprive nazivaju materijalom desetljeća, u Japanu uvelike ulažu u uzgoj koprive, a na svom je imanju uzgaja i princ Charles!
Val promjena počeo se događati pred pet godina, kaže te dodaje kako se nada da to neće biti samo momentalni trend nego i novi početak.
– Ovo što živimo danas slijed je promjena koji je počeo 2016. godine kada se EU potrošač počeo mijenjati. On danas ne želi masovnu odjeću nego želi unikatno, specijalizirano, dugovječno. Održiva moda postala je popularna 2018. godine, 2019. je okupirala sve medije na svjetskoj razini, a pred koji je mjesec stigla i k nama. Pandemija je pridonijela da ljudi definiraju što im treba, kakav život žele, razmisle o stanju u svijetu. Najvažnije što se dogodilo je da je došlo do smjene generacije i danas je najveća potrošačka skupina generacija Z koja pritišće industriju na promjene, vrlo su direktni i zahtijevaju potpunu transparentnost – objašnjava Ivana koja svoje radove promovira i prodaje putem društvenih mreža.
Želja joj je u skorijoj budućnosti uspostaviti dobru suradnju s lokalnom zajednicom te organizirati svojevrsne radionice.
– Namjera je da moja proizvodnja bude pristupačna lokalnim ženama, da razmjenjujemo znanja, potičemo mlade studente, povezujemo ih sa starijim iskusnijim proizvođačima, stvaramo društvo u kojem ćemo dijeliti i gurati zajedno, a ne gledati jedni u drugima konkurenciju – rekla je na kraju.
