Ivica Petrović navršio je 63 godine, a već nekih deset godina uživa u mirovini, svaki dan radeći. Proteklih deset godina kroz svoj OPG bavi se i prodajom sadnica bobičastog voća.
Sadnice su mu bile prva zanimacija kojoj se posvetio nakon umirovljenja, a kasnije se rodila i ljubav prema tikvama koje danas krase njegovo dvorište i okućnicu te štand kraj kuće u Jagnjedovcu. Štand koji vas privuče na prvi pogled pa smo zato i mi odlučili zastati kraj njega.
– Prije nekih pet godina sam počel s tikvama, zovu se Halloween tikve. A obično ljudi po njih dolaze zadnja dva dana prije Noći vještica pa ih onda već ima i jako malo pa su tužni i tako – počeo je Ivica svoju priču.
U biti, ulica u kojoj ovaj umirovljenik živi dosta je prometna, a njome, uz Koprivničance autima prolazi dosta Bjelovarčana i Zagrepčana. A kako je svojevremeno Ivica imao tikve koje su mnogima zapele za oko, tako ga je jedna Zagrepčanka pitala prodaje li i tikve za Noć vještica. Nakon tog upita počela je njegova priča.
– Jaj, te koje sam prve imal, nisu bile lijepe, grbave su bile. Onda sam odlučio posaditi prave tikve, nekih pedesetak komada sam nabavio. Na kraju su tak lepo izrasle, a nitko me ništa nije pitao. Mislim, normalno, naravno da nisu pitali kad se nisam nigdje oglasio pa nisu ljudi ni znali da ih prodajem. Kako sam imao štand od prije, tako sam stavio par tikvi na njega i pomalo se sve to proširilo i ljudi su počeli kupovati. Druge godine sam posadio sto tikvi i nije ih bilo dosta za sve zainteresirane – kaže Ivica.
Treću godinu zaredom posadio je zato dvjesto tikvi, a ove godine je došao na brojku od tristotinjak i više tikvi. Doduše, ova sezona bila je malo “škakljiva”, vrijeme Ivicu i njegove tikvice nije baš služilo, ali ipak je na kraju uspio uzgojiti zavidan broj.
– Krajem lipnja je bilo puno kiše, a one su trebale rasti. Poslije je pak došla vrućina pa se tlo malo i osušilo pa su krenule rasti, ali kiše nije bilo dugo, pa sam morao navodnjavati. Dosta sam se trudio i jesu one nikle, ali nešto su manje nego svih proteklih godina. Nisam na vreme krenul s navodnjavanjem jer one traže puno stajskog gnoja i vode. Domaće su velike, a ove nikle iz sjemena koje sam kupio u Poljskoj su manje – govori Ivica i počinje nam dijeliti savjete kako na najbolji način iskoristiti sve od Halloween tikve.
– Tikvu treba prvo prerezati na pola i izvaditi joj meso. To meso je fino i ne treba ga bacati jer su jestive. Kad se meso pobere, onda vrnete tikvu natrag, prerežete ju tak na “zubiće” pa ju onda lakše spojite natrag i dalje delate s njom kaj hoćete – pojašnjava naš sugovornik.
Najveća tikva koju pamti imala je nešto više od 40 kilograma. Ne može se ona mjeriti s onima od 320 kilograma, ali Ivicu to niti ne zanima, on uživa u uzgoju tikvi savršenog oblika koje ljudi koriste za ukrašavanje kada dođe Noć vještica, a zbog kćeri sadi i ukrasne tikve dok mu je vrt prepun raznog povrća.
– Što god imamo, sve je domaće. Imamo krasan vrt, a kad čovjek živi na selu, onda uzgaja sve. Imam i nešto ovci koje mi “kose” pašnjak. Imam pola rali zemlje, a imam čuda. Inače se bavim bobičastim voćem i imam gotovo sve vrste – maline, ogrozd, tayberry, josta, ribizl. Manji dio se proda, veći dio koristim za vlastite potrebe – pojašnjava nam naš sugovornik.
Ipak, da bi sve što Ivica radi i uspjelo, potrebno je svaki dan nešto “čeprkati” po vrtu. Plijeviti se najviše treba i to mu oduzima puno vremena, a i zalijevanje nije malen posao.
– Imam jedan sistem koji sam si sam napravil, voda mi ide sama iz potoka pa zalijeva vrt, tu sam si olakšal. Sve to bobičasto voće mi volimo, pekmezi, likeri, sokovi, svašta od njih radimo supruga Marija i ja – kaže Petrović i dodaje kako im pomažu i djeca, njih petero čak, ali ipak, većina ih se odselila van Koprivnice dok ih je dvoje ostalo još uvijek kod kuće s roditeljima.
– Ma koma je inače to sa selom, mladi odlaze, a mi smo još i prigradsko naselje tu v Jagnjedovcu. Livada, voćnjak, ma sve do potoka je moje. Mene to čini sretnim. Znate koliko mi tu zraka imamo. Sad dok su bile velike sparine, ma kod nas je kao da idete u tunel, u frižider – kaže nam Ivica i kaže da se veseli mogućem povratku kući jedne od kćerki, inače ljubiteljice ukrasnih tikvi koje su posađene po vrtu.
– Rekel sam joj da bu sve to njoj ostalo ak’ se vrne, meni je sve teže. Sve teže mi je i delati i pregibati se, a moram non stop. Treba puno raditi, nije to meni teško, dignem se u pet ujutro i odmah počnem s radom. Ne volim piti kavu pa me žena grdi kaj sve posložim po kući dok ona treba mira za prvu kavicu, ali velim, sve je teže, no ne budem se još uvijek brinuo – govori nam Ivica za sam kraj.
