Sve je manje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, kako u Hrvatskoj tako i u Podravini. Brojni su problemi koji muče poljoprivrednike, posebno one male kojima je poljoprivreda dodatna djelatnost.
Zato je lijepo kada se naiđe na male poljoprivrednike koji još uvijek nisu odustali od rada na zemlji unatoč brojnim nedaćama. Jedan od takvih je i Ivica Vedriš iz Kalinovca koji se poljoprivredom bavi od malih nogu.
Posljednjih 17 godina vlasnik je malog OPG-a koji se bavi proizvodnjom lješnjaka i povrća. Ivica ukupno ima oko jedan hektar zemlje na kojoj uzgaja spomenute kulture.
– Trenutno preko zime sadimo samo luk, dok preko ljeta sadimo samo tikvice. Prošle godine smo probali sa sadnjom buće, međutim nismo uspjeli jer je bila loša godina za buću – govori.
“Sadili smo krastavce no odustali smo od njih zbog velikog povećanja cijene proizvodnje…”
Do prije dvije godine, naglašava, gotovo 30 godina njegova je obitelj sadila krastavce za Podravku, no visoki troškovi proizvodnje i neznatan rast otkupne cijene naveli su ga da odustane od krastavaca. Osim krastavaca, sadili su i papriku, no i od nje su odustali.
– Plastenik u kojem mi je primarna proizvodnja povrća, veličine je oko 1.000 kvadrata. Imamo i jedan mali plastenik koji nam služi isključivo za uzgoj flanci. Površine koja nije pod plastenikom a gdje sadimo povrće je otprilike tri četvrtine rali. Prije smo iznajmljivali zemlju, no sve je teže doći do nje. Od ove godine više nemamo iznajmljene zemlje. Nismo htjeli uzimati tuđu koju treba čistiti od korova i u koju se mora puno uložiti. Ovo što smo imali prije u najmu bile je kvalitetno – pojasnio je.
Naglasio je kako su u procesu traženja kvalitetne zemlje na kojoj bi mogli uzgajati povrće.
– Radimo sve sa svojim resursima, jedine poticaje koje smo tražili, a i dobili, jest od Koprivničko-križevačke županije. Od nje smo dobili poticaje za sadnju lješnjaka. Dobili smo naknadu za svaku sadnicu lješnjaka – kazao je.
Istaknuo je kako je jako zadovoljan sa suradnjom koju je imao sa županijom. Osim za sadnice, Ivica je pojasnio kako je uzeo poticaje i za izgradnju solarnu elektranu.
– Sama dokumentacija je bila malo komplicirana, no isplatilo se. Jako sam zadovoljan što sam bio uporan i što sam napravio solarnu elektranu. Poljoprivreda mi je dodatna djelatnost, imam i građevinsku firmu koja se u posljednje vrijeme fokusira na elektrane. Imamo dvije elektrane, jednu veliku i jednu malu. Malu smo morali demontirati s plastenika jer su nam ju skoro ukrali. Plastenik je bio kompletno elektrificiran. Elektrane od tri kilovata, bila je na plasteniku i kad smo jedan dan došli, ulovili smo lopove kako su ju pokušali demontirati – pojasnio je te dodao kako u planu ima gradnju još jedne elektrane.
“U planu nam je zaokružiti proizvodnju lješnjaka”
Što se tiče same poljoprivrede, iako se bavi uzgojem povrća, kao primarnu granu ističe uzgoj lješnjaka.
– U planu nam je zaokružiti proizvodnju lješnjaka. Od finalnog proizvoda, samog ploda, pa sve do peleta od ljuske lješnjaka. Pod lješnjakom imam jedan ral na kojoj godišnje imamo prinos od nekih 500 do 700 kilograma ploda, ako je dobra godina. Lješnjake uzgajamo ekološki te ne koristimo sredstva koja bi i smjeli koristiti u ekološkoj proizvodnji. Prihodi su relativno mali, ali su čisti. Prošle godine pojavio se ljeskotoč, nametnik, zbog kojeg nam je proizvodnja pala za pola, no nadam se da će ove godine biti bolje – rekao je.
Osim što je prošla godina bila loša za lješnjake, bila je loša i za povrće koje je bilo bolesno.
– Sadnice koje smo nabavili za mladi luk došle su zaražene iz Nizozemske. Tako da je prošla godina bila katastrofalna i sve je podbacilo 50 posto. Čak sam i poreznoj morao objašnjavati zašto sam imao tako male prihode. Na sreću sve sam fotografirao, pa sam im mogao dokumentirati i dokazati zašto sam imao tako mali prihod – pojasnio je.
Svoje proizvode plasira otkupljivačima
Što se tiče plasmana proizvoda, Ivica govori kako s tim nema problema jer svoje proizvode prodaje otkupljivačima.
– Ove godine urod je bio jako dobar, što se tiče luka, no bio je veliki uvoz u vrijeme Uskrsa i stao je plasman domaćih proizvoda. Tako da nam je ostalo dosta luka u plasteniku. To smo sada pustili da otiđe u glave, jer ga nismo uspjeli prodati kad je bio mladi – konstatirao je.
Svoje proizvode, prisjeća se, nekad je vozio u Zagreb, no ističe kako je mu je to bilo previše naporno i previše vremena mu oduzimalo. Osim toga bili su i veliki troškovi prijevoza, dok se kod otkupljivača dobije nešto manja cijena, ali istovremeno nemaju toliko troškova.
– Prije je bilo puno lakše se baviti poljoprivredom. Prije se dobivao i avans na robu. U posljednjih nekoliko godina se tržište stabiliziralo, međutim prije pet, šest godina bio je veliki problem naplate. Čak smo i kompenzacijski uzimali robu od jedne firme kojoj smo prodavali proizvode. Predali smo im robe za oko osam tisuća eura i onda su otišli u stečaj. Tada smo uzimali stvari i koje nam nisu trebale i to po cijeni koje su bile 10 puta veće od tržišnih – pojasnio je.
Zaključio je kako se i u budućnosti planira nastaviti baviti poljoprivredom te kako se nada da će ova, kao i naredne godine biti bolje od prošle koja je bila izrazito loša.
