Umjetničko djelo koje podsjeća na izložbu slika, upast će u oči svakome tko putuje vlakom iz Ludbrega prema Koprivnici. Pred slikom urađenom na betonskom zidu koja stvara poseban ugođaj često zastanu prolaznici, a njena impozantnost trgne i turiste koji ponekad šeću ulicama Ludbrega. Likovna kreacija koja se još naziva mural, odnedavno krasi pitoresknu kuću nedaleko željezničke stanice, dom zanimljivih Ludbrežana, Zdenke i Josipa Jurasa. Ovaj bračni par svoje umirovljeničke dane oplemenjuje baveći se zanimljivim hobijima.
Otvorivši nam svoja vrata kuće, primijetili smo da gotovo i nema dijela koji njihove ruke nisu obojale kistovima ili, pak, dodale neki detalj. Zidovi i stropovi oslikani su raznim motivima cvijeća, namještaj je izrezbaren u drvetu, a ukrasi koji krase police i vitrine izrađeni su od kamenčića i školjki.
– Daruju me njima poznanici, susjedi i rodbina koja živi na moru, a nešto školjaka i kupim. Izradila sam tegle, zdjelice i razne ukrase za hodnik i dnevnu sobu, lijepim ih i bojim bezbojnim lakom – rekla je Zdenka koja je zadužena u domaćinstvu za njegovanje cvijeća i okoliša kuće te oplemenjivanje kamenjara.
Nakon što su uredili unutrašnjost kuće i okoliš, na red je došla i visoka betonska ograda. Tako je Josip prije tri godine odlučio na betonskom zidu u dvorištu napraviti tri zidna murala, a nedavno ih je dovršio. Tri slike, tri grada, kaže, predstavljaju njegov životni put i dijelovi su povijesnih znamenitosti gradova koji su obilježili njegov život.
– Prva slika je mural Starog grada u Varaždinu, jer sam tamo išao u srednju Rudarsku školu i Geotehnički fakultet. Drugi mural je Stari grad u Ljubljani, tamo sam 35 godina radio u Geološkom zavodu i zaradio mirovinu. Treći mural je ludbreški dvorac Batthyany, jer u Ludbregu provodim umirovljeničke dane – otkrio nam je Josip.
Sva tri dvorca napravio je od stiropora koji je zalijepio i premazao ljepilom za keramičke pločice, obojao ga akrilnim bojama te zaštitio od vremenskih neprilika bezbojnim lakom. U planu je i osvjetljavanje, jer se, kaže Josip, sin Denis ponudio napraviti reflektore s led rasvjetom kako bi tri dvorca bila vidljiva i u mraku.
U početku se bavio maketarstvom, skupljao stare predmete, no danas posebno mjesto u njegovim hobijima zauzima slikanje kojim se počeo baviti, sasvim slučajno, prije tri godine.
– Razmišljao sam što prijatelju pokloniti za rođendan i došao sam na ideju da mu naslikam crkvu u Goričanu, jer je iz Međimurja. Bio sam zadovoljan kako je ispala i tako je zapravo sve krenulo – otkriva Josip.
Do sada je naslikao stotinjak slika s gradskim motivima važnijih građevina i pejzaža, a svoj umjetnički stil neprestano razvija.
– Učio sam o tehnikama i miješanju boja s YouTubea. Kasnije sam shvatio da nije svo umijeće u tehnici slikanja, već je jako važna i kvalitetna boja. Najprije sam koristio akrilne, no one se brzo sasuše dok se uljne mogu korigirati, a slika dorađivati. Profesionalne boje su dosta skupe, no ja si ih priuštim – kaže.
U veljači se predstavio svojom prvom samostalnom izložbom slika u dvorcu Batthyany.
– Bila je posjećena više nego bilo koja dosad. Razgledali su je brojni turisti, planinari… bila im je atraktivna, neki su slike htjeli i kupiti – otkriva.
Motive koje prenosi na platno pronalazi u stvarnom životu i u prirodi.
– Živio sam na selu, u Karlovcu Ludbreškom. Seoske kuće sa slamnatim krovovima te tadašnji način života moja su inspiracija. Slikam često i motive Ljubljane u kojoj sam proveo velik dio svog života. Sad je korona pa samo slikam, sinu sam za rođendan izradio dva portreta. Zaokupljen sam sakralnim temama, Isusova posljednja večera trenutno mi je izazov – kaže Josip.
Piše i poeziju, napisao je 50 pjesama koje želi objaviti u zbirci. Slike će jednom pokloniti muzeju, kaže, a svaka će biti popraćena prigodnim tekstom.
Nedavno se povodom 75-godišnjice DVD-a svoga rodnog sela trebao predstaviti izložbom slika. No, vjerujemo da će korona uskoro nestati pa će Josipove slike biti objelodanjene na proslavi iduće godine, a on će tada s prijateljima i domaćim ljudima s radošću podijeliti svoje zadovoljstvo.
