Divna sportska vijest stigla nam je krajem rujna. Atletski klub Koprivnica objavio je kako je njihova članica, kadetkinja Josipa Mikulec, pozvana u hrvatsku reprezentaciju u disciplini bacanja koplja! Par dana kasnije, njezin hitac letio je 34,61 metara čime je na susretu Hrvatske i Slovenije osvojila četvrto mjesto. Da je nastup bio itekako uspješan svjedoči postavljanje osobnog rekorda. Šećer na kraju događaja održanog u Čakovcu jest ekipna pobjeda Hrvatske.
Na put do predstavljanja svoje zemlje krenula je prije osam godina, kada joj je bilo sedam. Postala je dio koprivničkog atletskog kluba.
– Na početku se trenira sve, s time da smo bili koncentrirani na trčanje na duge staze. Kasnije su nas podijelili – prisjetila se Josipa.
Kao što inače biva u mladim uzrastima, početna natjecanja podrazumijevaju tri discipline: skok u dalj, utrku na 60 metara te bacanje vortexa. Ono što im se sviđa i ono u čemu su dobri kasnije postaje fokus.
– Bilo mi je fora bacati – jednostavno objašnjava Josipa.
– A dogodila se i Sara Kolak – otkriva tata Dražen.
Godine 2016. na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, u četvrtoj seriji, bacila je osobni rekord od 66,81 metara te senzacionalno osvojila zlatnu medalju. Bolji poguranac pri odabiru discipline Josipa nije mogla dobiti.
– Svidjelo mi se što je iz Ludbrega, što je blizu. Ozlijedila je rame, nije bila među favoritkinjama, a osvojila je prvo mjesto – objašnjava Josipa zašto je u tada 21-godišnjoj Ludbrežanki vidjela uzor.
Radi s trenerom Marijanom Kuharićem
Članovi AK Koprivnice treniraju u dvorani te na igralištu kod Osnovne škole Antun Nemčić Gostovinski. Preciznije, triput tjedno na otvorenom, dvaput u zatvorenome.
– Imamo uvjete za skok u dalj, sada i strunjače za skok u vis, ali nemamo za trčanje niti bacanje. Nema zaletišta za koplje, nema kruga za kuglu, za disk i kladivo potreban je kavez… – govori Josipa.
Tehničke pogreške u Josipinu mehanizmu izbačaja ispravlja trener Marijan Kuharić.
– Glavna disciplina inače mu je sprint. No, otkad sam došla, radi sa mnom na bacanju. Ostajem poslije treninga ili dođem ranije – kaže, otkrivajući kako individualno, po naputku trenera, ponekad odradi snagu ili, pak, trkački dio.
Inače, Josipa je 15-godišnja učenica prvoga razreda koprivničke Gimnazije Fran Galović. Naviknuta je ne imati previše slobodnog vremena.
– Još joj se u vrtiću, pobjedom u štafeti, svidjela atletika. Kako je krenula u prvi razred, izrazila je želju za treniranjem. Ni mjesec dana kasnije, bila je na prvome natjecanju – prisjetio se ponosni otac.
Otac Dražen: Svaki roditelj želi što uspješnije dijete, ali ne treba pretjerivati
Voliš li ono čime se baviš, rezultat nije toliko bitan, sigurna je Josipa.
– Svaki roditelj želi što uspješnije dijete, ali ne treba pretjerivati. Puno je lakše prčkati po mobitelu nego izaći, obući trenirku i trčati. Savjet roditeljima: Potaknite djecu. Činjenica jest da je nacija sve deblja. Moramo se pokrenuti, zdravlje je najbitnije – svjestan je Dražen.
Vratio se, potom, na problematiku uvjeta.
– Josipa baca na terenu drugačijem od onoga na natjecanju. Razlika je i u pripremi. Uz bolje uvjete teži se i boljim rezultatima. U svakom slučaju, bitno nam je što Josipa i njezina pet godina mlađa sestra Iva treniraju i ne odustaju. Zadovoljne su. Same su sebi stvorile obavezu. Iznimno rijetko preskaču treninge – govori, nadajući se kako će klupskim aktivnostima primorati gradsko vodstvo na poboljšavanje uvjeta i izgradnju sportskoga kompleksa koji bi, siguran je, privukao dodatan broj mladih atletičarki i atletičara.
U daleku budućnost ne gledaju
Pojačana trema, kao i ponos, obilježili su Josipino predstavljanje Hrvatske u srazu sa Slovenijom. Pritiska nije bilo, više bismo mogli govoriti o pozitivnom uzbuđenju koje ju je, eto, odvelo do najboljeg osobnog izbačaja.
U odnosu na ekipni sport, u kojemu suigrači čine potporu, Josipa mora podržati samu sebe.
– Loš se dan uvijek može dogoditi. Treba ići dalje, ne obazirati se, gledati naprijed – odgovara.
U daleku budućnost ne gledaju, ni Josipa ni Dražen. Ponudi li joj se prilika, veseli se novim nastupima za Hrvatsku. Dotad, bitno je baviti se sportskom aktivnošću u svrhu daljnjeg poboljšavanja motorike, zdravlja i tjelesnog razvoja.