U vrijeme kada smo opterećeni poslom i bavimo se svime i svačime što nas generalno ne čini sretnima nađe se šačica ljudi koji ipak rade ono što vole, u čemu uživaju i još od toga i zarade koju kunu.
Jedna od njih je o Katarina Novaković iz Koprivnice koja na placu prodaje svoje domaće povrće, a ove godine je prvi puta krenula i posao prodaje pisanica koje sama oslikava. Nama je otkrila kako joj ispadnu tako lijepe i posebne.
– Na pisanice prvo ide temeljna boja i tada mora odstajati dva do tri dana. Također, temeljnu boja se ne maže odjednom nego postepeno. Nakon bojanja kreće ručni rad. Pisanice oslikavam konturama za staklo, akrilnim bojama i lakovima u boji – rekla je.
Ona je oslikavati jaja naučila sama gledajući svoju obitelj od malih nogu, a nada se i prenijeti naučeno na mlade naraštaje.
– Moja baka i mama nekada su radile pisanice s voskom karakteristične za Podravinu. Od djetinjstva sam u tome i danas ih radim sama. Uživam u tome. U mirovini sam i imam vremena, privuklo me bojanje pisanje i sretna sam kada se time bavim. Za sada ne prenosim naučeno na nikoga. Mala unučica ima šest godina, mala je i onda samo razbije jaje. No, nadam se da će jednom i ona naučiti ručni rad jer ima volje i sklona je bojama – istaknula je Katarina koja je s bojanjem počela već u zimi.
– Već prije Uskrsa sam spremna za prodaju. Tako kratim zimske dane i u kuću unosim toplinu – naglasila je.
Svako jaje koje ona oslika svojim rukama unikatno je, drugačije i posebno na svoj način što možete vidjeti na fotografijama.
– Kako mi ruka krene tako nastane novo remek djelo. Nikada ne planiram već radim po osjećaju. Dogodi se i da zeznem jaje pa ga ne mogu prodati, dogodi se svašta. Normalno je to jer je jaje ispuhano pa tako s ljuskom treba biti jako pažljiv. Kako u životu tako i s jajima, ponekad ispadne dobro, a ponekad ne – rekla je kroz smijeh Katarina.
Davno prije su se jaja, navodi, oslikavala prirodnim proizvodima jer su se ona i jela. Jaja koja Katarina boji i oslikava su isključivo su za ukras.
– Jaja s ručnim radom su po deset kuna, a ona s naljepnicom su pet kuna. Ove godine prvi puta prodajem pa ne znam hoće li mi se isplatiti, ali lijepo mi je ovdje. Ponekad i snizim cijenu. Bio je jedan deda s unukom, deda se premišljao, a unuk je jako htio pisanicu. Bilo mi je žao pa sam snizila. Ljudi imaju svakakve izlike, da nije bilo mirovine, da nemaju novaca. No, dođu i imućni ljudi, svatko ima svoju priču pa se nerijetko s mušterijama i porazgovaram – rekla je vesela Katarina.
Ona se osvrnula i na povrće sa svojeg vrta koje prodaje i na stanje na tržištu.
– Tržnica polako propada, sve manje i manje nas je. Veliki su centri pokvarili doživljaj. Mladim ljudima je danas ljepše tamo otići s djecom. No, meni se ljudi vraćaju jer znaju da imam domaće povrće koje nije špricano, puno mi to znači. Iako je ponekad na tržnici skuplje, ljudi se ipak vraćaju. Jednog dana će možda tržnica biti za imućne i bogate – zaključila je.
Tamo smo naišli i na nešto veća jaja, ona od gusaka Andreje Ogrinec koja već 25 godina iskustva oslikavanja, bojanja i prodaje pisanica nosi na leđima.
– Ne znam ni sama kojom tehnikom oslikavam jaja jer nisam još nikog upoznala da radi mojim načinom ili sličnim. Inspiracija mi dolazi u trenutku i iz glave, a motivi su mi najčešće ružice. Velika jaja su od guske koje imam kod kuće. Radim trajne pisanice i imam mušterije koje ih čuvaju više od 20 godina – otkrila je ponosno Andreja.
Njeno je iskustvo zavidno, a kako i ne bi bilo jer ona svoj hobi živi gotovo svakog dana.
– Moja mi obitelj kaže da je kod mene svaki dan Uskrs jer cijele godine bojim i oslikavam jaja i pretvaram ih u pisanice. Ne živim od toga, ali mi se isplati, ono što napravim i prodam. To je hobi za moju dušu, novac je tu sekundarna stvar. Uživam u tome – objasnila je.
Posebno je istaknula da se ljudi baš i ne cjenkaju, no ipak imala je jednu specifičnu situaciju.
– Ljudi obično ne spuštaju cijenu, ali imala sam jednu specifičnu situaciju gdje je jedna žena spuštala cijenu za najmanje jaje koje košta pet kuna. Bila je toliko uporna da sam na kraju popustila i poklonila joj jaje. Drugi dan sam vidjela njenu sliku i shvatila da radi u upravi jedne naše poznate tvornice – ispričala nam je Andreja.
Bilo kako bilo, bili siromašni ili imućni, mali ili veliki budite sretni i u krugu svoje obitelji i ljudi koje volite i ovog Uskrsa. Smijte se, fino papajte, budite pozitivni, veseli i radosni. Redakcija ePodravine želi vam sretan Uskrs.
