Akademski konjički klub Križevci u trećem je mjesecu proslavio 40 godina postojanja. Klub cijelo vrijeme djeluje na našim prostorima, no tijekom godina mijenjao je ime, a posljednja dva desetljeća nosi sadašnje. Najvažnije od svega jest činjenica da njegovi članovi danas mogu reći – nakon 15 godina ponovno imamo svoj konjički turnir!
Nedavno su nabavili i dva nova konja. Radi se o rasnim konjima, vrhunske genetike, odličnih radnih osobina, naglasio je trener Željko Gagro, dodavši kako će konji pridonijeti uspjehu konjičkog sporta u Križevcima i edukativnim potrebama VGU-a.
Upravo smo zbog toga, uz posjet simpatičnim konjima, popričali s dugogodišnjom klupskom trenericom Ljiljanom Gagro. Naša sugovornica u klubu je od 1987. godine, međunarodna je licencirana trenerica prepona i dresura, a jedno je vrijeme bila izbornica za osobe s invaliditetom u dresurnom jahanju.
– Trenutno imamo 10 konja, a najduže su ovdje oni koji su u vlasništvu Visokog gospodarskog učilišta. Na pansionu imamo četiri privatna konja, konje djevojaka koje se natječu, a nedavno smo u klub doveli dva visokokvalitetna grla pasmine hrvatski športski konj. Zapravo su nam svi u štali više-manje hrvatski športski konji, izuzev dva od kojih je jedan mađarski športski, a drugi Oldenburg. S učilištem imamo jednu sinergiju, pomažemo im kada im konji zatrebaju za njihove potrebe, a zauzvrat nam daju konje da s njima radimo u školi jahanja – kaže nam u uvodu Gagro.
Duga povijest između Križevaca i konjičkog sporta ponovno dolazi do izražaja
U klubu su imali dva člana reprezentacije, koji su išli i na Europsko prvenstvo u Norvešku, a sad imaju četiri natjecateljice, mlade djevojke koje su tek ove godine krenule na natjecanja. Tajming je odličan, jer su se natjecatelji baš sada konačno vratili u Križevce.
– Ove godine smo nakon 15 godina na Spravišću održali konjički turnir i to možemo zahvaliti velikoj pomoći Grada, Visokog gospodarskog učilišta i hrpi sponzora. 15 godina nije bilo ničega jer nismo imali podršku Grada, no kako je gospodin Rajn postao gradonačelnik, prepoznao je kvalitetu i potrebu za konjičkim sportom jer turniri su se prije toga održavali 20 godina. Strašno smo ponosni i izuzetno nam je drago što smo građanima Križevaca konačno omogućili da dođu na turnir, da nas posjete i, evo, dojmovi s turnira su zaista fenomenalni – zadovoljna je naša sugovornica.
Iako su na povratak čekali godinama, konjički klub i Križevci imaju dugu zajedničku povijest.
– Konjički sport je u Križevcima uvijek bio vrlo razvijen. Osamdesetih je ovdje bila jedna od najpoznatijih ergela na području bivše Jugoslavije. Uzgajali su se konji Holstein pasmine. Imali smo zaista ekstra kvalitetne pastuhe i kobile. S vremenom je taj uzgoj, nažalost, kod nas nestao, no opet se stvari pokreću. Učilište trenutno baš i nema previše kobila, ali vidjet ćemo kroz neko vrijeme, možda se stvari promijene pa se opet krene u uzgoj – navodi Ljiljana.
“Ljudi obično kažu, samo sjediš na konju i voziš se. Onda mi kažemo dođi probati pa ćeš vidjeti”, smije se trenerica, svjesna da je sport puno zahtjevniji.
Ističe da malo tko zna da ljudi kod njih mogu polagati za jahačku dozvolu, a otkrila nam je i kako izgleda organizacija prijevoza konja na natjecanja. Cilj je da njihovo, trenutno jednodnevno natjecanje, u budućnosti postane višednevno.
– Nakon što ste položili za jahačku dozvolu, mogu se polagati natjecateljske licence, prepone i dresura. Endurance (utrke s dugačkim stazama u prirodi, op. a.) ne radimo jer nismo takav klub, no nije isključeno da ćemo početi raditi i polaganja za endurance. Onaj tko se želi natjecati, tko s konjem želi putovati, mora imati svoju prikolicu ili kamion za prijevoz konja. Što se natjecanja tiče, možda ćemo napraviti dvodnevno, a možda dva natjecanja godišnje. Možda ćemo raditi jedno preponsko, jedno dresurno. Krenuli smo pa moramo još planove do kraja dogovoriti – priča nam trenerica.
Došli smo do pitanja najmlađih i najstarijih članova kluba.
– Najmlađi član ima desetak godina. U principu, u klub primamo tek od devet godina starosti, da djecu nisu presićušna. Jer mi ovdje nemamo ponija, a ovaj sport iziskuje, ne bi ljudi rekli, jako puno snage i energije. Obično kažu, samo sjediš na konju i voziš se. Onda mi kažemo dođi probati pa ćeš vidjeti. Najstariji je naš počasni član kluba, gospodin Zlatko Pol. Nikad nije prerano početi jahati i ne postoji dobna granica za prestanak jahanja. Dok god se možemo gibati, bilo bi dobro da se bavimo jahanjem. Najstariji konj je Luna. Luna ima 20 godina, još pomalo radi u školi jahanja, znači s dječicom, s lakšim jahačima. Danas koji žive puno duže nego što su nekad živjeli. Dakle, 20 godina za konja na kojeg se pazilo, to nisu neke velike godine – kaže Gagro, ističući kako sport nije tako lagan kako se nekima možda čini.
Terapijskim jahanjem pomažu korisnicima, a njima bi pomogla – hala
A jahanjem se dobro baviti jer nam na konju rade apsolutno sve vrste mišića. Zbog toga u Akademskom konjičkom klubu Križevci provode i terapije.
– Imamo terapijsko jahanje, gdje korisnici samo šeću i nevjerojatno je koliko im to pomaže, koliko se bolje osjećaju. Prije nekih 15 godina dolazio nam je jedan dečko koji je bio u kolicima. Dijelom se predao i nije htio hodati, odustao je od sebe. Kada je krenuo dolaziti na terapijsko jahanje, počeo je hodati i dan danas hoda – dijeli s nama lijepo iskustvo Gagro.
Naravno, kao i u svakoj sportskoj organizaciji, postoje segmenti koji bi se dodatno mogli popraviti.
– Bilo bi super da dobijemo halu bez koje smo ostali. Ali, dobro, radi se i na tome. Snalazimo se. Puno nas je u klubu koji zaista pomažu, trude se i bez te ekipe pune entuzijazma, volje i želje za radom ne bismo uspjeli. Predsjednica kluba Danijela Modrić, čija se kćer natječe, moj suprug Željko Gavro koji je tajnik kluba, glavni tajnik Hrvatskog konjičkog saveza i predsjednik Udruge uzgajivača hrvatskog športskog konja, zatim članica Suzana Mužić, kao i Martina Leskovar, čije se dvije cure također bave jahanjem, sudjeluju u radu kluba – pobrojila ih je Ljiljana.
Za kraj nas je zanimalo koliko konjičkih klubova u državi postoji. Googlali smo odgovor.
– U Hrvatskoj je trenutno 69 klubova koji su članovi Hrvatskog konjičkog saveza. S obzirom na to da nismo bogata zemlja, nije loše. Brojka iz godine u godinu raste – zaključila je na kraju našeg razgovora Ljiljana Gagro.
