Danas su, na Dan ružičastih majica, gradom su upravo u takvim majicama prodefilirali koprivnički srednjoškolci. Zaputili su se do kina Velebit, gdje su gledali film Oblak u kojem kamera prati obitelj i prijatelje Luke Ritza, zagrebačkog tinejdžera koji je umro nakon što je brutalno pretučen.
Tim smo povodom upitali nekoliko gimnazijalaca o tome što oni smatraju vršnjačkim nasiljem te jesu li ikad bili žrtvama.
Zanimljivo je, iako se nalaze u konfliktnim situacijama, da im ne daju toliki značaj te im ne pripisuju predznak nasilja odnosno ne smatraju se žrtvama.
Kako nam je rekla Ivana Kos, učenica prvog razreda gimnazije, našla se u grupnoj svađi od nekoliko djevojaka, ali kasnije su se pomirile i ne bi to nazvala nekim nasiljem.
– Zasigurno nije dobar osjećaj biti žrtva vršnjačkog nasilja i žao mi je tinejdžera koji se nađu u takvoj situaciji. Za početak bi im pomogla razgovorom, jer razgovor znači mnogo, a dalje bismo vidjeli u kojem smjeru djelovati – kaže Ivana.
Njen vršnjak Leonardo Lovnički kaže kako se u koprivničkoj gimnaziji nasilje ne događa često te smatra kako je problematično nasilje tipičnije za obrtničku školu.
– Loš je primjer kad se nekog maltretira bez osnova. Kad bi me netko zamolio za pomoć, ja bih se obratio nekom starijem tko ima više znanja o tome, poput pedagoga ili profesora. U školi imamo više pedagoga i svi su spremni pomoći kad zatreba. Također, imamo satove građanskog odgoja na kojima nam pedagog povremeno priča o toj temi – ispričao nam je Leonardo.
Prema onome što su nam rekli, učenici do danas nisu bili najbolje upoznati s pričom o pokojnom Luki Ritzu, ali nakon ovog filma zasigurno su naučili mnogo iz njegovog primjera.
Film u režiji Miroslava Sikavice pogledalo je 700-tinjak učenika, a više o filmu i motivaciji da ga snimi, ispričao je sam redatelj.
– Potaknuo me osobni poriv da djelujem građanski. Tri mjeseca nakon Lukine smrti, nije se mijenjalo ni poduzimalo ništa, policija je tapkala u mraku, dok Lukini poznanici jednu večer nisu oblijepili Zagreb plakatima s natpisom “Zagrebe, dokad ćeš štiti ubojicu?” odnosno “Koliko puta moramo umrijeti, dok ne proradi građanska savjest?” Taj mali gerilski čin nesagledivog društvenog učinka, na mene je djelovao kao šamar te sam kao filmaš, odlučio uzeti kameru i zabilježiti priču iz neposredne pozicije osobe koja poznaje roditelje i Lukine najbolje prijatelje – objasnio nam je Sikavica.
Kako autor filma kaže, nije ga snimao s krajnjom namjerom da on to i postane, niti sa ciljem da promijeni svijet, ali nastao je, ipak, film koji živi i danas, devet godina od Lukinog premlaćivanja i posljedične smrti te šest godina od svoje premijere na Zagreb film festivalu.
– Nisam film radio da ukažem na rješenje problema. Kao filmaš, mogao sam samo ukazati na njegovo postojanje, a rješenje će ponuditi netko drugi. Ono u čemu se možemo truditi kao društvo je da jačamo empatiju, socijalne i komunikacijske vještine, tehnike nenasilnog rješavanja sukoba te da poštujemo jedni druge – zaključio je autor u nadi da je Oblak prilog tome.
Koprivnička Obrtnička škola i Pučko otvoreno učilište sa Županijom organizirale su ovaj način obilježavanja Dana ružičastih majica, a župan Darko Koren istaknuo je kako je vršnjačko nasilje problem kojem bi se trebao pridati još veći značaj.
– Želimo ukazati na problem te kroz edukaciju i druge mjere pokušati prevenirati taj društveni problem. Iako smo mi manja sredina pa takvih primjera imamo manje nego veliki gradovi, takvi se problemi trebaju sasjeći u korijenu – izjavio je župan izrazivši nadu kako će svi zajedno biti poučeni problemima koji se potcjenjuju, a primijete se tek kad se pojave.
Župan se teško prisjetio kako je to bilo u vrijeme njegovog školovanja, ali kako kaže, tad se to vjerojatno promatralo kroz drukčiji aspekt, nego što je to u današnjem modernom, brutalnom svijetu.
