Mala, razigrana i sretna lica jučer smo zatekli u knjižnici. Pomalo sramežljive, ali odvažne, hrabre i pametne djevojčice s knjižničarkom Petrom uputile su se, kao i obično, u svijet bajki, slikovnica i priča. Njihov put počeo je prije točno godinu dana.
Sada već popularni Dječji čitateljski klub Čituljko slavi svoj prvi rođendan. Počeo se provoditi kao redoviti program Dječjeg odjela Knjižnice i čitaonice Fran Galović.
Kao klub namijenjen osnovnoškolcima koji vole čitati, raspravljati, družiti se i sklapati zanimljiva poznanstva na temelju pročitanih knjiga, Čituljko je postao utočište za male čitateljice, čije susrete jednom mjesečno vodi diplomirana knjižničarka Petra Dravinski.
A mi smo iskoristili priliku i porazgovarali s izumiteljicom ovog nadasve zanimljivog “projekta” kojim djeca razvijaju svoje intelektualne sposobnosti i bude maštu.
Tako nam je kreativna Petra otkrila kako je sve počelo i zašto je stvorila Čituljko.
– Ideja je došla odmah nakon što sam se zaposlila u knjižnici. Naša knjižnica već više od pet godina ima čitateljski klub za odrasle Između redaka, a kako sam u to vrijeme radila u Dječjem odjelu, želja mi je bila da i djeca osnovnoškolske dobi imaju svoj čitateljski, posebno zato što on do sada nije postojao. Nedostajao nam je jedan kontinuirani program za osnovnoškolce u ovakvom obliku. A osim toga, volim razgovarati s djecom, uvijek je zanimljivo čuti njihov doživljaj pročitanog, zanimalo me učenje od njih samih, a sve kako bi i mi u knjižnici znali kako im pristupiti i kako se prilagoditi njihovim interesima – objasnila je Petra, a istaknula je i da djeca reagiraju pozitivno.
Otkrila je i da ih jako iznenadi neformalan pristup razgovoru o pročitanom naslovu pa se odmah opuste i krenu iskreno izražavati sebe i svoje mišljenje.
– Ako im se ne svidi knjiga koju smo čitali, kažu zašto im se nije svidjela. Važno mi je da ne osjećaju strah prema izražavanju suprotnog mišljenja, već da njeguju svoje vlastito. Možda ne odmah, ali kasnije će tako bolje razviti svoj čitateljski ukus, znat će kakva ih književnost zadovoljava i kako odabrati naslov od kojeg mogu dobiti najviše. Sviđa im se što je svaki sastanak popraćen i malim likovnim zadatkom u kojem se koriste motivi iz knjiga koje čitamo – rekla je ona.
Kako su zasad članovi Čituljka samo djevojčice, neizbježno je da se puno priča o raznim temama prije nego se prijeđe na razgovor o knjizi. Zatim kreće rasprava o tome što nam se svidjelo, a što ne, što bi promijenili, što smo naučili, pojašnjavanje nepoznatih pojmova te na kraju likovni zadatak inspiriran pročitanom knjigom.
– Čituljko je zamišljen kao čitateljski klub za sve osnovnoškolce. I dalje se nadam da će doprijeti i do dječaka, pa da se i oni priključe. Na razini knjižnice imamo više korisnica nego korisnika, a puno istraživanja pokazuje da su žene te koje čitaju i kupuju više knjiga nego muškarci. Tako da, moram se složiti s tim da žene čitaju više, tako pokazuje i okruženje u kojem radim, a ta činjenica je onda i uzročno povezana s tim da su u našem Čituljku samo male žene – objasnila je Petra.
Saznali smo i što je djeci najzanimljive, što se to krije u njihovim malim glavicama te ostali iznenađenim Petrinim odgovorima.
– Djeca vole priče u kojima mogu razmišljati i razgovarati o odraslim temama. Ne razlikujemo se puno. I oni imaju brige i nedoumice koje kroz čitanje pokušavaju riješiti. Zanimljivo im je kad se velikim temama poput ljubavi, prijateljstva, pravednosti, vječnosti, identiteta i slično, može razgovarati na humorističan način. Oni razmišljaju o tome više nego što smo svjesni, važno ih je saslušati. Ali da, vole i bajke, čudovišta, mitska bića i sretne završetke, al opet, tko ih ne voli. Propitkuju odnose između likova, događaja i svoj odnos prema tome što su pročitali. Komentiramo osjećaje koji nam se javljaju kada čitamo, zašto se javljaju i čemu nas uče – otkrila nam je ova ponosna knjižničarka koja je glavni “krivac” postojanja Čituljka.
– Zaista sam ponosna na tu djecu koja uz sve školske obaveze i izvannastavne aktivnosti, pronalaze vremena za čitanje, odvoje svoje vrijeme i dođu u knjižnicu na druženje i pričanje o knjigama. Mislim da je to velika stvar za njih, a meni samo govori da to što radim ima smisla. A to je ono što nam je u svakom poslu najvažnije – zaključila je Petra.
Može se zaključiti da je prvi dječji čitateljski klub koprivničke knjižnice, mjesto gdje se uspostavlja ravnoteža misli i osjećaja o pročitanome, sklapaju se prijateljstva, oslobađa se od stresa, oblikuju se stavovi, a knjižnica postaje prostor gdje se želi provoditi slobodno vrijeme. Isto tako, klub gdje djeca biraju što žele čitati, čitaju iz zabave i stvaraju sami sebe kao čitatelje.
Petri smo postavili i nekoliko blic pitanja pa smo tako svašta saznali o jednoj od najperspektivnijih i najkreativnijih mladih knjižničarki.
1. Koje žanrove najviše voliš?
– Nemam omiljeni, volim da je knjiga slojevita.
2. Što trenutno čitaš?
– Slikovnice, naravno.
3. Koja ti je najdraža knjiga?
– Kunderina Nepodnošljiva lakoća postojanja i Fanteova knjiga, Zapitaj prah.
4. Koja ti je najdraža priča?
– Lav i ptica, autorice Marianne Dubuc.
5. Da nisam knjižničarka bila bih – ne znam, ovo je najbolji posao na svijetu.
6. Da ne postoje mačke, moj kućni ljubimac bi bio – patuljasta koza. Jako su mi simpatične.
7. Da danas postanem muškarac prvo bih – rekla svim svojim prijateljicama o čemu oni zapravo razmišljaju.
8. Da imam milijun kuna – kupila bih stan. I puno ulaznica za razne koncerte.
9. Da se mogu transportirati – transportirala bih se u 60–te.
10. Da imam priliku birati moć bila bi to – manipulacija vremenom.
