Otac mi je u djetinjstvu prepričavao, uvijek iznova, film Lassie se vraća kući, pa sam i ja poželjela Lassija koji će me pratiti iz škole. Kad smo preselili na suprugovu djedovinu u Borovljane, nanovo sam počela razmišljati o škotskom ovčaru kao kućnom ljubimcu, započela je svoju priču Kristina Nakić Štefanec, uzgajivačica dugodlakih škotskih ovčara koji potječu iz grupe pasa stočara. Dovedeni su u Škotsku s Islanda gdje su korišteni kao čuvari ovaca prije više od 400 godina.
Vlasnica uzgajivačnice Angels Path uzgojem ovih pasa bavi se dvije i pol godine. Tako se, na imanju pored šume okruženom prirodom, obitelji pružila mogućnost da ostvare svoje lijepe želje.
Trenutno ima desetak malih štenaca koji su na prodaji, no četiri su već pronašla svoj dom.
Ideja o uzgoju ovih pasa Kristini je sinula kada je uvidjela da u Hrvatskoj nigdje ne može naći škotskog ovčara s rodovnikom.
– Mjesecima sam bezuspješno tragala, pretraživala Njuškalo, oglasnik Bolha u Sloveniji… Na Facebooku sam se povezala s uzgajivačima iz čitavog svijeta. No tada je krenula moja frustracija – kad bi netko od uzgajivača imao leglo, oni bi štence podijelili između sebe. Shvatila sam da zasigurno nisam usamljena u potrazi, pa je ideja od kućnog ljubimca prerasla na uzgajanje pasa – pojašnjava.
Ipak, Kristinina upornost urodila je plodom te je prije tri godine uspjela nabaviti dvije sestrične škotskih ovčara – kuje – u bojama tricolor i dark sable.
– Zatim sam tražila parnjake za ‘svoje cure’. I tako je krenulo – prošle godine smo imali prvo leglo, ove godine drugo i treće. Ja sam tip uzgajivača koji je prva tri tjedna uz kuju konstantno – dok ne krene dohrana kontroliram koliko se psići hrane, jer u leglu su različite veličine, a ja postignem da su moji štenići nakon tri tjedna jednako veliki. Dakle, ne može se dogoditi da neki ugine, jer nije jeo. Jako pazim, jer se tisuću stvari može okrenuti naopačke – opisuje nam Kristina brigu o svojim ljubimcima iz trećeg legla koje je donijelo deset štenića.
Ulazila je u svijet kinologije, završavala tečajeve da zadovolji hrvatske norme i propise kako bi uzgajivačnicu prijavila kod Svjetske kinološke organizacije i Hrvatskog kinološkog saveza.
– Valjalo je ispoštovati sve standarde za, u principu, licencu za uzgoj pasa. Jer uzgajanje pasa nije samo voljeti pse, češljati ih… – ističe.
Vrijednost psa raste s rodovnicom koja pokazuje da je pas genetski čist, ne prenosi genetske bolesti, gdje se vide preci sedam koljena unazad, a rodovnica daje garanciju da kupujete, ne samo čistokrvnog psa, već da kupujete zdravog psa, jer kasnije vas može veterinar stajati deset puta više nego kupovna cijena psa.
Uzgajivači, inače, drže svoje pse u boksevima, no Kristinini psi su slobodni, istrčavaju i igraju se na ograđenom prostranstvu od 4000 m2 livade i voćnjaka.
– Imaju kuću, svako jutro ih puštam, a navečer zatvaram. Kuća je preko dana otvorena tako da se mogu skloniti od kiše, ali, u principu, uvijek su svi zajedno – pojašnjava.
U grupama na Facebooku uz objavu legla prilaže i pedigre roditelja koji su šampionskog porijekla.
– Tko želi kvalitetnog psa, naći će me preko Njuškala, a uzgajivači su povezani u grupama na Facebooku. Legla i genetika se jako prate, čim se objavi da nije carrier na neku bolest, već se pobudi zanimanje, jer to znači da uzgajivač ima kvalitetnijeg psa s genetskim testovima i tu vrijednost psu raste – govori.
Bacite li se u potragu za informacijama o karakteru škotskih ovčara, naići ćete na svjedočanstva i izjave stručnjaka kako je riječ o veselim i razigranim, prijateljski raspoloženim, živahnim, vjernim i vrlo lako odgojivim životinjama. Sve nam je to ispričala i Kristina, podravska uzgajivačica, a prezentirali psići dok su pred našim objektivom razigrano poskakivali.
Napominje da su škotski ovčari prije 15-ak godina nepotrebno došli na loš glas kao agresivni psi, što, kaže, nije istina.
– Kada se pojavi pas koji je previše plah ili se pokaže potencijal za agresiju, kvalitetan i odgovoran uzgajivač takve miče iz uzgoja. Gledam da je pas radoznao, a da se voli maziti, jer takav genetski profil želim ostaviti za uzgoj. Ove pse uzimaju obitelji s djecom, dakle moraju biti pristupačni, dobri, nježni i topli. Sve se mora kombinirati – pojašnjava Kristina.
Škotski ovčari su psi srednje veličine, a mužjaci su nešto veći od ženki, pojašnjava. Mužjaci su visoki od 56 do 61 centimetar, od 30 do 35 kila, dok su ženke visoke od 51 do 56 centimetara i 22 do 29 kilograma. Njihov životni vijek je 12 do 14 godina.
Od velikih škotskih ovčara posjeduju četiri kuje i dva parnjaka – mužjaka, a ova rasa pasa dolazi u tri boje: dark sable, tricolor i blue merle.
– To su tri boje koje su po standardu i čitava je nauka kako što treba kombinirati kod parenja. Ne smije doći do preklapanja nekih boja, jer uzrokuju genetske poremećaje – kaže.
Meso kao jutarnji sirovi obrok te dehidrirana hrana, uz jednostavno održavanje duge dlake koju je potrebno dobro iščetkati. Linjaju se dva puta godišnje, najviše u proljeće.
Uzgajivačnicu Angel Path vode s puno brige i ljubavi. Psi su članovi obitelji i prema njima postupaju s iznimnom pažnjom.
– Sve je lakše, jer čitava obitelj sudjeluje. Najvažnije nam je da je pas slobodan, sretan i zdrav. Zato imaju pola hektara za trčanje, voćnjak, travu – ističe Kristina.
Dakle, jedan okot godišnje broji desetak malih štenića koji u roku od tri mjeseca pronađu novi dom. Dio ih čak unaprijed rezervira četveronožnog mališana. Buduće vlasnike od prvog dana upoznaju s uvjetima i načinom držanja, njegom, i to puno prije njihova odlaska u novi dom kako bi se lakše aklimatizirali.
– Želim da štence uzmu obitelji s puno ljubavi, gdje će biti maženi i paženi. Kad primijetim koliko se nekome psi vesele, tada znam da je to za moje štene prava obitelj. Inače, štenci su pronašli domove i izvan granica, u Moskvi, Brazilu, po čitavom svijetu. Ostajemo u kontaktu s novim vlasnicima, ponosni smo na naše male dugodlakce kada stasaju u prekrasne pse, drago nam je vidjeti ih – zaključila je Kristina Nakić Štefanec.
