Prekrasna umjetnica, 18-godišnja Lucija Strmečki završila je srednju obrtničku školu za kuhara.
– Iznimno sam ponosna na to. Zahvalna sam profesorima koji su me naučili puno bitnih stvari koje će me voditi kroz život. Moram priznat da sam imala prilično težak period u svome životu. Osjećala sam se bespomoćno, bezvrijedno i usamljeno. Pitala sam se zaslužujem li biti toliko tužna. Zamolila sam onog gore da me čvrsto privuče sebi i vodi me kroz život i sve probleme. Smatrala sam da se sve događa s razlogom pa tako i teži periodi, a mislim da nam onaj gore daje onoliko tereta koliko ga možemo podnijeti – prisjetila se ona teških trenutaka.
Naravno, u svakom težem periodu, kako kaže, potreban je oslonac i utjeha.
– Moja utjeha bio je kist i platno. Tako je i iz moje najveće tuge izrasla najveća sreća i neopisiva ljubav prema umjetnosti. Plakala sam zbog tuge, a sada doslovno plačem kada slikam ili crtam, ali naravno od sreće. Shvatila sam da imam određene sposobnosti i odlučila sam se predati slikanju i onome što mi najbolje ide – rekla nam je simpatična Lucija.
Trenutno se školuje za komercijalista, a želja joj je, navodi, upisati akademiju likovnih umjetnosti ili bilo što vezano za umjetnost.
– Što se tiče hobija, kad god sam imala vremena voljela sam to vrijeme potrošiti na volontiranje, no trenutno zbog puno obaveze ne mogu, ali rado ću se javiti svojoj dragoj udrugi Bolje sutra i volontirati kada će biti moguće. U slobodno vrijeme volim prošetati prirodom. Na svijet gledam puno drugačije od ostalih osoba koje sam do sada upoznala, tako da se rado volim maknuti od stvarnog svijeta i ući u svoj svijet koji se nalazi u mojim mislima – ispričala je Lucija.
Umjetnost je nešto bez čega, kako kaže, ne može zamisliti svoj život.
– U svemu vidim kreacije i nešto prekrasno. Kada to kažem doslovno mislim jer da dobijem blato i jednu granu ja bih napravila nešto prekrasno. Tako sam i počela vidjeti kreacije u hrani. Iznimno volim kuhati i dekorirati hranu. Food styling me počeo zanimati u zadnjih par godina, no već neki dulji period svoje privatno vrijeme iskoristim na dekoriranje hrane. Volim reći da sam drugačija, na svijet gledam s puno morala u očima što me do prije par mjeseci iznimno vodilo na Božji put. Puno puta sam znala imati tužan pogled koji bi moja majka uvijek primjećivala. Kad bih me pitala zašto sam tužna ja bih odgovorila da nisam tužna, samo ponekad pomislim da sam rođena u pogrešno vrijeme. Rado bih da mogu legla ispod nekog drveta i promatrala prirodu i svijet oko sebe, no svi bi me čudno gledali. Tako sam odlučila uživati u onome što mi se nudi, a to je neopisivo puno stvari i mogućnosti. Život je onoliko lijep koliko ga mi naučimo prihvatiti i voljeti – rekla je ova ambiciozna djevojka.
Što se odijevanja tiče, kaže kako voli jednostavnost i ne voli previše komplicirati.
– Ne pratim previše modu, volim nositi ono u čemu se osjećam ugodno, taman da je to stara majica i stare hlače. Naravno nekad se volim i urediti. Ne volim provokativnu odjeću, primjerice uske haljine, minice i slično. Jedna od želja mi je da radim kreacije odjeće i da šminkam, jer ako nemam vremena da kupim neke lijepe krpice uvijek ću izvući najbolje iz šminke i stare odjeće – konstatirala je kreativna Lucija.
Lucija je komentirala i svoj ljubavni život rekavši kako do prije par mjeseci nije imala nikakva ljubavna iskustva.
– Nisam se ni poljubila s dečkom. Mislila sam da mi to nije potrebno, smatrala sam se premladom i nezrelom mada sam dosta zrelije razmišljala. Odlučila sam se posvetiti svome tijelu, školi, obavezama, no kako to u životi obično ide kada se najmanje nadaš ono najbolje ti se desi. Tako da sam sad u sretnoj vezi. Dečko mi je u ovom trenutno iznimno bitna uloga u životu jer mi daje veliki vjetar u leđa i trenutno mi je najveća podrška. On je osoba koja mi daje samopouzdanja kojeg sam uvijek imala manjka – sretno nam je ispričala Lucija.
Ona je djevojka koja se, kako kaže izražava umjetnički, a crtanje obožava.
– Kada me netko pita na koju tehniku se baziram i koja tehnika crtanja mi najbolje ide, na to pitanje teško odgovorim jer volim isprobavati razne tehnike. Slikanje na platnu s uljem ili akrilnim bojama, crtanje olovkom ili penkalom, tehnika s kredom i pastelom i mnoge druge tehnike. Volim reći da slikam onom tehnikom kojom najbolje mogu prenijeti svoju sliku iz glave. Inspiracije imam puno i svakog dana dobivam nove ideje. Kada mi neko spomene neki predmet ili neki simbol koji bih trebala upotrijebiti u radu ja odmah imam ideje u glavu. Do sada mi se nije desilo da nemam inspiracije. Moram istaknuti da sam samouka i da sve tehnike učim sama. U početku sam bila nesigurna pa sam radila slike po poznatom slikaru Bobu Rossu kojeg iznimno cijenim – rekla je Lucija.
Posebno je naglasila jednu zanimljivu situaciju što se tiče inspiracije koja joj se dogodila prije nekoliko mjeseci.
– Bilo je ljeto i vraćala sam se biciklom iz grada, u tim trenucima imam najviše inspiracije, vjetar u kosi, stavim slušalice i lijepo se opustim. Odjednom mi krenu suze i taj neki strah da neću stići sve te ideje prenijeti na platno, toga trenutka sam pomislila da je život prekratak. Od toga dana slikam i crtam kada kod imam vremena i prilike – ispričala je Lucija.
Ona slika i crta tek tri godine, a kako kaže, ne zna sve i mora još puno toga naučiti, ali, naglašava, svakim svojim radom nauči nešto novo.
– Postajem iskusnija i svaki rad je sve bolji. Nekad se zatvorim u sobu i radim cijele dane na nekom radu. Promijenim 1000 poza u kojima slikam, bole me leđa, noge, ruke, ali nema veze jer ta povezanost između mene, papira ili platna je prekrasna. A završni rezultat ti u potpunosti umiri misli – rekla je ona.
Što se tiče prodaje radova, kaže kako bi rado zarađivala i živjela od toga.
– Bilo bi lijepo kad bi netko u meni prepoznao talent i ljubav koju dijelim prema umjetnosti. Ali kako su mi govorili u životu sam se moraš izboriti za ono što voliš. Trenutno vodim najveću borbu u svom životu i neopisivo uživam u njoj. Vjerujem da će i rezultati biti odlični. Za sada imam prekrasne roditelje koji mi daju neizmjernu ljubav svakog dana, pružaju mi potporu i uvijek se potrude da imam osmjeh na licu. Sretna sam i s malo boje i kistom u ruci, a kasnije će sve doći na svoje – zaključila je lijepa Lucija.
Ona je sa svojim umjetničkim djelima pozirala ispred objektiva u Domu mladi, a fotografije su impresivne.
